Odbacivanje neuredne ustavne žalbe zbog nedostatka ustavnopravnih razloga

Kratak pregled

Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu jer podnosilac, ni nakon poziva za uređenje, nije naveo ustavnopravne razloge za tvrdnje o povredi prava. Sud naglašava da nije instancioni sud i da formalno pozivanje na Ustav nije dovoljno za vođenje postupka.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-674/2008
17.12.2009.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Boška Mitrovića i Biljane Jeremić, oboje iz Ljiga, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 17. decembra 2009. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

Odbacuje se ustavna žalba Boška Mitrovića i Biljane Jeremić izjavljena protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž. 18411/06 od 27. septembra 2007. godine i presude Vrhovnog suda Srbije Rev. 268/08 od 3. aprila 2008. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

1. Boško Mitrović i Biljana Jeremić, oboje iz Ljiga, su 12. juna 2008. godine, preko punomoćnika Zvonka Lukića, advokata iz Beograda, podneli ustavnu žalbu protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž. 18411/06 od 27. septembra 2007. godine i presude Vrhovnog suda Srbije Rev. 268/08 od 3. aprila 2008. godine, sa zahtevom da Ustavni sud "zaštiti prava podnosilaca žalbe".
2. U postupku prethodnog ispitivanja ustavne žalbe utvrđeno je da ustavna žalba ne sadrži sve neophodne podatke za vođenje postupka propisane odredbom člana 85. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS", broj 109/07). Stoga je Ustavni sud, dopisom od 26. septembra 2008. godine, od punomoćnika podnosilaca ustavne žalbe zatražio da, saglasno odredbi člana 44. stav 1. Poslovnika o radu Ustavnog suda ("Službeni glasnik RS", br. 24/08 i 27/08), u roku od 15 dana od prijema dopisa Ustavnom sudu dostavi uređenu u dopunjenu ustavnu žalbu u kojoj treba da navede: jedinstvene matične brojeve podnosilaca ustavne žalbe, datume prijema osporenih presuda, uz podnošenje dokaza o njihovom prijemu, Ustavom zajemčeno pravo za koje smatra da je povređeno osporenim presudama, sa tačnom oznakom tog prava, način na koji je došlo do povrede prava, kao i zahtev o kome Ustavni sud treba da odluči. Istovremeno, punomoćnik podnosilaca ustavne žalbe je upozoren da će u slučaju nepostupanja po zahtevu u ostavljenom roku, Ustavni sud odbaciti ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 3) Zakona o Ustavnom sudu.
3. Postupajući po zahtevu Ustavnog suda, punomoćnik podnosilaca ustavne žalbe je u podnesku od 13. oktobra 2008. godine naveo jedinstvene matične brojeve podnosilaca ustavne žalbe i datume kada je primio presudu Okružnog suda u Beogradu Gž. 18411/06 od 27. septembra 2007. godine (31. oktobar 2007. godine) i presudu Vrhovnog suda Srbije u Beogradu Rev. 268/08 od 3. aprila 2008. godine (6. jun 2008. godine), kao i da su podnosiocima ustavne žalbe povređena prava iz člana 32. stav 1, člana 35. st. 2. i 3, člana 36. stav 1. i člana 46. stav 1. Ustava. Na zahtev Ustavnog suda da se ustavna žalba dopuni navođenjem na koji način je učinjena povreda zajemčenog prava, punomoćnik podnosilaca ustavne žalbe naveo je samo to da je podnosiocima "povređeno pravo na pravičnu naknadu štete koju su pretrpeli u saobraćajnoj nezgodi, da im je uskraćeno pravo na jednaku zaštitu pred sudom, a svoju volju - mišljenje za zaključenje poravnjanja nisu nikada iskazali na bilo koji način". U daljem tekstu, umesto navođenja razloga koji se mogu dovesti u vezu sa Ustavom utvrđenom sadržinom prava za koje se u ustavnoj žalbi navodi da su povređena, punomoćnik podnosilaca ustavne žalbe je još jednom ponovio prethodno iznete navode iz kojih nesporno proizlazi da podnosioci ustavne žalbe, nezadovoljni ishodom parničnog postupka koji su vodili, od Ustavnog suda traže da kao instancioni sud ispita zakonitost odluka redovnih sudova donetih u postupku koji je prethodio podnošenju ustavne žalbe.
4. Ustavni sud i u ovom ustavnosudskom postupku ukazuje da formalno pozivanje na povredu ili uskraćivanje određenog Ustavom zajemčenog prava, a bez navođenja ustavnopravnih razloga na kojima se zasnivaju tvrdnje o povredi ili uskraćivanju prava, ne čini ustavnu žalbu dopuštenom. Naime, Ustavni sud naglašava da se u postupku po ustavnoj žalbi ne može ceniti zakonitost osporenih sudskih odluka, kao što to čini nadležni viši sud postupajući po izjavljenom redovnom ili vanrednom pravnom sredstvu. Postupajući po ustavnoj žalbi, Ustavni sud je jedino nadležan da na osnovu iznetih ustavnopravnih razloga kojima se potkrepljuju tvrdnje o učinjenoj povredi ili uskraćivanju nekog Ustavom zajemčenog prava ili slobode podnosioca ustavne žalbe, ceni da li je do označene povrede ili uskraćivanja došlo.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 3) Zakona o Ustavnom sudu, jer u ustavnoj žalbi nisu otklonjeni nedostaci koji onemogućavaju postupanje Ustavnog suda.
5. Na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Sud je rešio kao u izreci.

 

 

PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.