Odluka Ustavnog suda o povredi prava zbog neizvršenja rešenja inspekcije
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu, utvrđujući povredu prava na suđenje u razumnom roku i na mirno uživanje imovine. Nesprovođenje administrativnog izvršenja rešenja o uklanjanju bespravne dogradnje duže od četiri godine predstavlja povredu Ustavom zajemčenih prava.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, Sabahudin Tahirović, Predrag Ćetković, Milan Stanić, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi R . P . iz Novog Sada, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 8. decembra 2016. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba R. P . i utvrđuje da su u postupku administrativnog izvršenja koji se vodi pred Odsekom građevinske inspekcije Gradske uprave za inspekcijske poslove grada Novog Sada u predmetu broj XIV-356-95/12 podnosiocu ustavne žalbe povređen a prav a na suđenje u razumnom roku i na mirno uživanje imovine, zajemčena odredbama član a 32. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Utvrđuje se pravo podnosiocu ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 400 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava - razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
3. Nalaže se Gradskoj upravi za urbanizam i stambene poslove grada Novog Sada da preuzme sve neophodne mere kako bi se postupak u predmetu broj V-351-467/16 okončao u najkraćem roku.
4. Odbacuje se zahtev podnosioca ustavne žalbe za naknadu materijalne štete.
O b r a z l o ž e nj e
1. R. P . iz Novog Sada podneo je Ustavnom sudu, 27. januara 2015. godine, ustavnu žalbu zbog povrede prava na pravično suđenje i na suđenje u razumnom roku u postupku administrativnog izvršenja navedenog u tački 1. izreke.. Podnosilac se pozvao i na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te na povredu člana 10. Zakona o parničnom postupku.
Podnosilac je u ustavnoj žalbi i njenim dopunama detaljno opisao tok postupka inspekcijskog nadzora i administrativnog izvršenja. Istakao je da je nadležni organ tri puta odlagao administrativno izvršenje svog rešenja od 13. avgusta 2012. godine, kojim je naloženo uklanjanje bespravne dogradnje objekta, kao i da postoje dva zaključka o dozvoli izvršenja navedenog rešenja. Smatra da nesprovođenje zaključka o dozvoli izvršenja predstavlja i povredu njegovog prava na mirno uživanje imovine iz člana 58. stav 1. Ustava.
U ustavnoj žalbi je predloženo da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu „prava na pravično odlučivanje i odlučivanje u razumnom roku“ iz člana 32. stav 1. Ustava, naloži nadležnom organu da preduzme sve neophodne mere kako bi se postupak okončao u najkraćem roku i utvrdi povredu prava na naknadu materijalne štete, navodeći da će iznos naknade opredeliti prilikom podnošenja zahteva Komisiji za naknadu štete. U dopuni ustavne žalbe od 15. avgusta 2016. godine predloženo je da Ustavni sud utvrdi primerenu naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U postupku pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, iz spisa predmeta Gradske uprave za inspekcijske poslove - Odsek građevinske inspekcije grada Novog Sada broj XIV-356-95/12 i priložene dokumentacije, utvrdio sledeće činjenice od značaja za odlučivanje u ov oj ustavnosudsk oj stvari:
Odsek građevinske inspekcije Gradske uprave za inspekcijske poslove grada Novog Sada (u daljem tekstu: prvostepeni organ) je 25. juna 2012. godine donela zaključak kojim je podnosiocu ustavne žalbe prizna la svojstvo stranke u postupku inspekcijskog nadzora koji se pred tim organom vodi u predmetu broj XIV-356-95/12, u vezi sa izgrađenim pomoćnim objektom - nadstrešnicom. U obrazloženju tog zaključka je navedeno: da je podnosilac ustavne žalbe vlasnik stana broj 7 u ulici Narodnog fronta broj 40, u Novom Sadu; da je pomoćni objekat izgrađen ispred stana broj 4 i da je pričvršćen ankerima za deo fasadnog zida stana broj 7; da podnosilac ima pravo da učestvuje u postupku radi zaštite svojih prava i pravnih interesa.
Prvostepeni organ je 13. avgusta 2012. godine doneo rešenje broj XIV-356-95/12 kojim je, u tački 1. dispozitiva, investitoru E.D. iz Novog Sada naređeno da u roku od sedam dana od dana prijema tog rešenja ukloni bliže opisanu nadstrešnicu, kao i sve ostale radove koji nisu opisani u rešenju, a nastali su nakon sastavljanja zabeležbe i čine jednu građevinsku celinu, a sve pod pretnjom prinudnog izvršenja. U tački 2. dispozitiva je navedeno da pre uklanjanja radova nije potrebno uraditi projekat rušenja, u tački 3. dispozitiva da će se ukoliko investitor ne postupi po nalogu izvršenje sprovesti prinudno, putem JKP "S tan" iz Novog Sada, uz prisustvo Odseka za prinudna izvršenja pomenute uprave, a u tački 4. dispozitiva da žalba ne odlaže izvršenje rešenja. U obrazloženju tog rešenja je navedeno da je u vršenju inspekcijskog nadzor a utvrđeno da je na dvorišnoj fasadi kolektivnog stambenog objekta ispred stana broj 4, u ulici Narodnog fronta broj 40, u Novom Sadu, na kp broj 3926/6 KO Novi Sad II, izgrađena bliže opisana nadstrešnica, te da je u pitanju dogradnja objekt a za koju investitor ne poseduje građevinsku dozvolu. Navedeno rešenje postalo je pravnosnažno 23. aprila 2015. godine donošenjem presude Upravn og sud a - Odeljenje u Novom Sadu U. 16525/12 , kojim je odbijena tužba investitora podneta protiv konačnog rešenja o odbijanju njegove žalbe izjavljene protiv prvostepenog rešenja.
Izvršenje navedenog rešenja dozvoljeno je najpre zaključkom prvostepenog organ a broj XIV-356-95/12 od 30. oktobra 2012. godine. Drugostepeni organ je rešenjem broj 130-356-361/2012-02 od 16. januara 2013. godine poništio navedeni zaključak o dozvoli izvršenja, sa obrazloženjem da je nepravilan i neizvršiv, jer prvostepeni organ izvršeniku nije ostavio još jedan rok za dobrovoljno izvršenje naložene obaveze, uz odgovarajuće upozorenje, niti je zakazao tačan dan i čas prinudnog izvršenja rešenja.
Prvostepeni organ je 10. aprila 2013. godine u ponovnom postupku doneo zaključak o dozvoli izvršenja, kojim je izvršeniku naloženo da do 8. maja 2013. godine izvrši obavezu uklanjanja dogradnje, uz pretnju da će se izvršenje sprovesti prinudno preko JKP „Stan“ iz Novog Sada , dana 9. maja 2013. godine, o trošku izvršenika.
Međutim, prvostepeni organ je 30. aprila 2013. godine doneo zaključak kojim je odložio izvršenje rešenja od 13. avgusta 2012. godine iz razloga što je JKP "Stan" iz Novog Sada ponudu za prinudno uklanjanje dogradnje dostavilo tek 30. aprila 2013. godine. Istim zaključkom prinudno izvršenje je zakazano za 20. jun 2013. godine, ukoliko izvršenik do 19. juna 2013. godine ne ukloni dogradnju.
Prvostepeni organ je zaključkom od 14. juna 2013. godine po drugi put odložio administrativno izvršenje prvostepenog rešenja, do pravnosnažnog okončanja upravnog spora koji je izvršenik pokrenuo protiv konačnog rešenja o uklanjanju dogradnje objekta. Podnosilac je protiv tog zaključka izjavio žalbu povodom koje je drugostepeni organ 4. septembra 2013. godine doneo rešenje broj 130-356-280/2013-02 , kojim je poništio zaključak od 14. juna 2013. godine i predmet vratio na ponovni postupak, zbog toga što pokretanje upravnog spora nije Zakonom propisan razlog za odlaganje izvršenja rešenja.
Prvostepeni organ je zaključkom od 15. januara 2014. godine treći put odlož io izvršenje prvostepenog rešenja od 13. avgusta 2012. godine, dozvoljeno zaključkom od 10. aprila 2013. godine, do pravnosnažnog okončanja postupka legalizacije koji se vodi pred Gradskom upravom za urbanizam i stambene poslove u predmetu broj V-351-2649/13 po zahtevu izvršenika (investitora) od 21. novembra 2013. godine. To je obrazloženo time da je odredbom člana 33. stav 1. Zakona o legalizaciji objekata, koji je stupio na snagu 1. novembra 2013. godine, pored ostalog, propisano da se rušenje objekata koji su dograđeni bez građevinske dozvole do dana stupanja na snagu tog zakona, neće izvršavati do pravnosnažno okončanog postupka legalizacije. Drugostepenim rešenjem od 25. marta 2014. godine poništen je navedeni zaključak prvostepenog organa i predmet vraćen na ponovni postupak zato što nije utvrđeno da se podneti zahtev za legalizaciju odnosi na predmetnu dogradnju i što podnosiocu nije omogućeno da se pre donošenja ožalbenog zaključka izjasni o relevantnim činjenicama i dokazima.
Gradska uprava za urbanizam i stambene poslove grada Novog Sada je zaključkom V-351-2649/13 od 21. novembra 2014. godine odbacila zahtev investitora E.D. za naknadno izdavanje građevinske dozvole za pomoćni objekat - nadstrešnicu. Navedeni zaključak je postao pravnosnažan 29. januara 2015. godine.
Nakon što je Upravni sud - Odeljenje u Novom Sadu presudom U. 3025/13 od 7. oktobra 2014. godine uvažio tužbu podnosioca ustavne žalbe i poništio drugostepeno rešenje od 16. januara 2013. godine, drugostepeni organ je rešenjem od 9. januara 2015. godine poništio prvobitno doneti zaključak o dozvoli izvršenja od 30. oktobra 2012. godine i predmet vratio na ponovni postupak.
Prvostepeni organ je potom 20. oktobra 2015. godine doneo još jedan zaključak o dozvoli izvršenja, kojim je konstatovano da je rešenje od 13. avgusta 2012. godine postalo izvršno 28. avgusta 2012. godine, da će izvršenje biti sprovedeno prinudno, putem drugog lica, na trošak izvršenika, te da će datum izvršenja biti naknadno određen posebnim zaključkom nakon uvrštavanja objekta u Operativni plan koji je sastavni deo Programa uklanjanja objekata. U obrazloženju zaključka je navedeno da je konkretna dogradnja objekta obuhvaćena Planom uklanjanja objekata za kvartal oktobar-decembar 2015. godine, ali da nije uvrštena u Operativni plan za isti kvartal, zbog čega nije bilo moguće odrediti tačan datum izvršenja.
Prvostepeni organ je 25. februara 2016. godine Gradskoj upravi za urbanizam i stambene poslove, u skladu sa odredbom člana 23. stav 1. tačka 2) Zakona o ozakonjenju objekata, dostavio rešenje o rušenju broj XIV-356-95/12 od 13. avgusta 2012. godine.
Povodom pritužbi podnosioca ustavne žalbe, prvostepeni organ je dopisima od 12. aprila i 9. avgusta 2016. godine obavestio drugostepeni organ da je pomenuto rešenje o rušenju prosleđeno nadležnom organu radi pokretanja postupka ozakonjenja, te da se, prema odredbi člana 38. stav 2. Zakona o ozakonjenju objekata, uslovi za rušenje nezakonito izgrađenog objekta, odnosno njegovog dela stiču pravnosnažnim okončanjem postupka kojim se zahtev za ozakonjenje odbacuje ili odbija.
Prvostepeni organ je dopisom od 19. novembra 2016. godine obavestio Ustavni sud da je postupak ozakonjenja navedene dogradnje koji se vodi pred Gradskom upravom za urbanizam i stambene poslove grada Novog Sada u predmetu broj V-351-467/16 još uvek u toku.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega. Odredbom člana 58. stav 1. Ustava jemči se mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona.
Ustavni sud konstatuje da se odredba člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, čija se povreda takođe ističe u ustavnoj žalbi, sadržinski ne razlikuje od odredbe člana 32. stav 1. Ustava, kojom se jemči pravo na pravično suđenje, te je navode ustavne žalbe o povredi pomenutog prava cenio u odnosu na odgovarajuću odredbu Ustava.
Zakonom o opštem upravnom postupku ("Službeni list SRJ", br. 33/97 i 31/01 i "Službeni glasnik RS", broj 30/10) propisano je: da je stranka lice po čijem zahtevu je pokrenut postupak ili protiv koga se vodi postupak ili koje, radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa, ima pravo da učestvuje u postupku (član 39.); da se rešenje doneseno u postupku izvršenja izvršava kad postane izvršno (član 261. stav 2.); da se a dministrativno izvršenje koje sprovodi organ koji je upravnu stvar rešavao u prvom stepenu sprovodi na osnovu rešenja koje je postalo izvršno i zaključka o dozvoli izvršenja (član 269. stav 1.); da se u postupku administrativnog izvršenja može izjaviti žalba koja se odnosi samo na izvršenje, a njome se ne može pobijati pravilnost rešenja koje se izvršava (član 270. stav 1.); da će se a dministrativno izvršenje odložiti ako se utvrdi da je u pogledu izvršenja obaveze dozvoljen poček, ili je umesto privremenog rešenja koje se izvršava doneseno rešenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog rešenja, te da odlaganje izvršenja odobrava organ koji je doneo zaključak o dozvoli izvršenja (član 271. stav 2.).
Zakonom o legalizaciji objekata („Službeni glasnik RS“, broj 95/13 od 31. oktobra 2013. godine), koji je bio na snazi od 1. novembra 2013. godine do 26. novembra 2015. godine, bilo je propisano: da se rušenje objekata koji su izgrađeni, odnosno rekonstruisani ili dograđeni bez građevinske dozvole, odnosno odobrenja za izgradnju do dana stupanja na snagu ovog zakona, neće izvršavati do pravnosnažno okončanog postupka legalizacije (član 33. stav 1.); da se pravnosnažnim okončanjem postupka kojim se odbacuje ili odbija zahtev za legalizaciju, stiču uslovi za rušenje objekta, odnosno njegovog dela (član 34. stav 1.).
Zakonom o ozakonjenju objekata („Službeni glasnik RS“, broj 96/15), koji je stupio na snagu 27. novembra 2015. godine, propisano je: da se postupak ozakonjenja za lica koja su vlasnici nezakonito izgrađenog objekta za koji nije podnet zahtev za legalizaciju do 29. januara 2014. godine, a za koji je građevinski inspektor doneo rešenje o rušenju, pokreće danom dostavljanja tog rešenja nadležnom organu (član 23. stav 1. tačka 2)); da se r ušenje nezakonito izgrađenog objekta, u smislu ovog zakona, neće izvršavati do pravnosnažno okončanog postupka ozakonjenja (član 37.); da se pravnosnažnim okončanjem postupka kojim se odbacuje ili odbija zahtev za ozakonjenje, stiču uslovi za rušenje nezakonito izgrađenog objekta, odnosno njegovog dela (član 38. stav 2.); da p ravnosnažni akt iz stava 2. ovog člana nadležni organ dostavlja građevinskoj inspekciji u roku od tri dana od pravnosnažnosti akta (stav 3.).
5. Podnosilac ustavne žalbe smatra da su mu u postupku administrativnog izvršenja rešenja o rušenju izvedenih radova na dogradnji objekta povređena prava na suđenje u razumnom roku i na imovinu, zajemčena odredbama člana 32. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava.
Ispitujući dopuštenost ustavne žalbe ratione personae, Ustavni sud je pošao od odredbe člana 39. Zakona o opštem upravnom postupku, kojom je određeno da je stranka u upravnom postupku lice po čijem zahtevu je pokrenut postupak ili protiv koga se vodi postupak ili koje, radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa, ima pravo da učestvuje u postupku. Ustavni sud je uvidom u spise predmeta Odseka građevinske inspekcije Gradske uprave za inspekcijske poslove grada Novog Sada broj XIV-356-95/12 utvrdio da je rešenjem tog organa od 25. juna 2012. godine podnosiocu priznato svojstvo stranke u postupku inspekcijskog nadzora izgradnje pomoćnog objekta i da je nesumnjiv njegov pravni interes da se predmetni postupak administrativnog izvršenja okonča u razumnom roku.
Ustavni sud je utvrdio da period merodavan za ocenu o povredi istaknutog ustavnog prava traje od 30. oktobra 2012. godine, kada je prvi put donet zaključak o dozvoli izvršenja rešenja, i da još nije okončan. Dakle, preko četiri godine.
Ocenjujući osnovanost ustavne žalbe sa stanovišta prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je konstatovao da se prema dosadašnjoj praksi Suda, odredba člana 32. stav 1. Ustava primenjuje i na postupke u kojima se izvršava rešenje doneto u upravnom postupku. Ustavni sud je imao u vidu da je pojam razumnog trajanja postupka relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca, a pre svega od složenosti pravnih pitanja i činjeničnog stanja u konkretnom slučaju, ponašanja podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, postupanja upravnih organa, kao i od značaja prava o kome je rešavano za podnosioca.
Polazeći od ovih kriterijuma, Ustavni sud je ocenio da je postupak administrativnog izvršenja po svojoj prirodi hitan i da ne spada u složene postupke posebno zbog toga što se izvršenje sprovodi na osnovu izvršnog rešenja, čija se pravilnost u tom postupku ne može osporavati žalbom. Ustavni sud nalazi da je sprovođenje administrativnog izvršenja u ovom predmetu od značaja za podnosioca, kao vlasnika stana koji se nalazi neposredno iznad stana na kome je izvršena dogradnja u vidu nadstrešnice. Takođe, Ustavni sud konstatuje da su podnosiocu pravna sredstva za ubrzanje postupka bila na raspolaganju samo u slučaju nedonošenja zaključka o dozvoli izvršenja, a nakon njegovog donošenja ta pravna sredstva više nije mogao koristiti.
Ustavni sud je konstatovao da su pretpostavke za sprovođenje administrativnog izvršenja bile ispunjene donošenjem zaključka o dozvoli izvršenja od 30. oktobra 2012. godine, kojim je utvrđeno da je rešenje o uklanjanju bespravne dogradnje od 13. avgusta 2012. godine postalo izvršno i određen način i sredstvo izvršenja. Međutim, drugostepeni organ je poništio navedeni zaključak o dozvoli izvršenja iz razloga koji, prema oceni Upravnog suda u presudi od 7. oktobra 2014. godine, nisu bili zasnovani na zakonu. Prvostepeni organ nije sproveo administrativno izvršenje ni u periodu od 10. aprila 2013. godine, kada je doneo novi zaključak o dozvoli izvršenja, do 21. novembra 2013. godine, kada je izvršenik podneo zahtev za legalizaciju izvedenih radova koji je sprečavao izvršenje naloženog rušenja. Naprotiv, u tom periodu je dva puta odlagao administrativno izvršenje iz razloga koji nisu zakonom predviđeni. Prvostepeni organ je propustio da izvrši rešenje o uklanjanju dogradnje i u periodu od 29. januara 2015. godine, kada je pravnosnažno odbačen zahtev investitora za legalizaciju, do 25. februara 2016. godine, kada je pokrenut postupak ozakonjenja, koji takođe onemogućava naloženo rušenje. Pri tome, postupak administrativnog izvršenja nije bio formalno odložen tokom trajanja većeg dela postupka legalizacije, a tokom postupka ozakonjenja, koji se trenutno vodi, uopšte nije dononet zaključak o odlaganju izvršenja.
Polazeći od izloženog, Ustavni sud ocenio da je propuštanjem Odseka građevinske inspekcije Gradske uprave za inspekcijske poslove grada Novog Sada da u predmetu broj XIV-356-95/12 sprovede izvršenje svog rešenja, povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, te je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 - Odluka US, 40/15 - dr. zakon i 103/15) , usvojio ustavnu žalbu, odlučujući kao u tački 1. izreke.
Ustavni sud je, takođe, našao da je nadležni inspekcijski organ propustio da sprovede administrativno izvršenja rešenja XIV-356-95/12 od 13. avgusta 2012. godine u periodima kada su za to bili ispunjeni uslovi propisani zakonom. Naime, radi se o tri perioda: prvo, od 30. oktobra 2012. godine, kada je donet zaključak o dozvoli izvršenja, do 16. januara 2013. godine, kada je taj zaključak poništen; drugo, od 10. aprila 2013. godine, kada je donet novi zaključak o dozvoli izvršenja, do 21. novembra 2013. godine, kada je pokrenut postupak legalizacije, i treće, od 29. januara 2015. godine, kada je postupak legalizacije pravnosnažno okončan odbacivanjem zahteva investitora, do 25. februara 2016. godine, kada je pokrenut postupak ozakonjenja. Prema odredbama ranije važećeg Zakona o legalizaciji i važećeg Zakona o ozakonjenju objekata, rušenje objekata koji su izgrađeni, odnosno rekonstruisani ili dograđeni bez građevinske dozvole, odnosno odobrenja za izgradnju do dana stupanja na snagu tih zakona, neće se izvršavati do pravnosnažno okončanog postupka legalizacije, odnosno ozakonjenja. U konkretnom slučaju, Ustavni sud je iz dopisa prvostepenog organa od 19. novembra 2016. godine utvrdio da predmetno administrativno izvršenje nije sprovedeno iz razloga što nije pravnosnažno okončan postupak ozakonjenja dogradnje objekta, koja je bila predmet inspekcijskog nadzora. Polazeći od toga da nadležni organ u utvrđenim periodima nije ispunio svoju pozitivnu obavezu iz člana 58. stav 1. Ustava da izvrši navedeno rešenje od 13. avgusta 2012. godine, Ustavni sud je ocenio da propust nadležnog organa da delotvorno sprovede postupak administrativnog izvršenja predstavlja povredu prava podnosioca na mirno uživanje imovine, zajemčeno odredbom člana 58. stav 1. Ustava (videti, pored ostalog, presudu Evropskog suda za ljudska prava Kostić protiv Srbije, od 25. novembra 2008. godine, stav 74. i Odluku Ustavnog suda Už-192/2007 od 12. maja 2011. godine). Polazeći od izloženog, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu i u ovom delu usvojio i odlučio, takođe , kao u tački 1. izreke.
Ustavni sud nije razmatrao istaknutu povredu prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, budući da se podnosilac na nju samo formalno poziva, navodeći razloge koji se odnose na utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu. Ustavni sud, takođe, nije razmatrao istaknutu povredu člana 10. Zakona o parničnom postupku jer to ne spada u njegovu nadležnost utvrđenu članom 170. Ustava.
6. Razmatrajući način otklanjanja štetnih posledica utvrđenih povreda prava, u smislu odredbe člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, Sud je našao da je sprovođenje izvršenja rešenja Odseka građevinske inspekcije Gradske uprave za inspekcijske poslove grada Novog Sada broj XIV-356-95/12 od 13. avgusta 2012. godine uslovljeno pravnosnažnim okončanjem postupka ozakonjenja objekta. Stoga je Ustavni sud u tački 3. izreke naložio Gradskoj upravi za urbanizam i stambene poslove grada Novog Sada da preuzme sve neophodne mere kako bi se postupak u predmetu broj V-351-467/16 okončao u najkraćem roku.
7. Na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 2. izreke odlučio da se pravično zadovoljenje podnosioca ustavne žalbe zbog konstatovane povrede prava na suđenje u razumnom roku ostvari utvrđenjem prava na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 400 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, na teret budžetskih sredstava - razdeo Ministarstvo pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu, saglasno odredbi člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 103/15).
Prilikom odlučivanja o visini nematerijalne štete, Ustavni sud je cenio sve okolnosti od značaja za njeno određivanje, a posebno dosadašnje trajanje postupka i postupanje nadležnog organa. Ustavni sud smatra da navedeni novčani iznos predstavlja adekvatnu pravičnu naknadu za utvrđenu povredu Ustavom zajemčenog prava. Ustavni sud je, pri tome, imao u vidu postojeću praksu ovog suda i Evropskog suda za ljudska prava u sličnim slučajevima, ekonomske i socijalne prilike u Republici Srbiji, kao i samu suštinu naknade nematerijalne štete kojom se oštećenom pruža odgovarajuće zadovoljenje.
8. Prilikom odlučivanja o zahtevu podnosioca za naknadu materijalne štete, Ustavni sud je imao u vidu da podnosilac nije opredelio taj zahtev, zbog čega je ocenio da nema Ustavom i zakonom utvrđenih pretpostavki za odlučivanje o ovom zahtevu, te je, saglasno članu 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, zahtev odbacio, kao u tački 4. izreke.
9. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 47. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić, s.r.