Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu u stečajnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud usvojio je žalbu i utvrdio povredu prava na imovinu bivšim radnicima društvenog preduzeća u stečaju. Zbog nemogućnosti naplate utvrđenih potraživanja, država je obavezana da im isplati naknadu materijalne štete u visini njihovih potraživanja.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-6895/2016
31.05.2018.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije Bratislav Đokić, dr Milan Škulić, Miroslav Nikolić, dr Dragana Kolarić, Tatjana Babić, dr Milan Marković i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi S. S, G . C, S . T, R . Lj, J . S . i G . I, svih iz Leskovca , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 31. maja 201 8. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba S. S, G . C, S . T, R . Lj, J . S . i G . I . i utvrđuje da je u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 23/10 povređeno pravo podnositeljki ustavne žalbe na imovinu iz člana 58. Ustava Republike Srbije.
2. Utvrđuje se pravo podnositeljki ustavne žalbe na naknadu materijalne štete svakoj u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku u predmetu Privrednog suda u Leskovcu St. 23/10, umanjenih za već naplaćene iznose po tom osnovu. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
O b r a z l o ž e nj e
1. S. S , G. C, S . T, R . Lj, J . S . i G . I , svih iz Leskovca, su u martu 2014. godine podnele Ustavnom sudu u stavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i prava na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 23/10. Podnositeljke ustavne žalbe je istakla zahteve za naknadu materijalne i nematerijalne štete. Predmet je bio zaveden pod brojem Už-1499/2014.
Imajući u vidu da je odredbama člana 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 101/13), koje su počele da se primenjuju 21. maja 2014. godine, predviđeno novo posebno pravno sredstvo za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji još uvek nije okončan, a o kome odlučuje nadležni redovni sud, Ustavni sud je ustupio predmet Privrednom apelacionom sudu na dalju nadležnost.
Rešenjem Privrednog apelacionog suda R4 St. 179/15 od 25. maja 2016. godine je utvrđeno da je predlagačima S. S, G . C, S . T, R . Lj, J . S . i G . I , ovde podnositeljkama ustavne žalbe, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 23/10. Nakon pravnosnažnosti navedenog rešenja, Privredni apelacioni sud je dopisom R4 St. 179/15 od 9. septembra 2016. godine ustupio predmet Ustavnom sudu, radi odlučivanja o istaknutoj povredi prava na imovinu i zahtevu za naknadu materijalne štete. Predmet je zaveden pod novim brojem Už-6895/2016.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnositeljki ustavne žalb e povređeno ili uskraćeno njihovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku , izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnopravnoj stvari:
Privredni apelacioni sud je 25. maja 2016. godine doneo rešenje R4 St. 179/15, kojim je: u stavu prvom i drugom izreke izreke usvojio zahtev predlagača S. S, G . C, S . T, R . Lj, J . S . i G . I , ovde podnositeljki ustavne žalbe, i utvrdio da je u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u u predmetu St. 23/10 povređeno pravo predlagača na suđenje u razumnom roku; u stavu trećem izreke naložio Privrednom sudu u Leskovcu da preduzme sve neophodne mere kako bi se navedeni stečajni postupak okončao u najkraćem roku; u stavu četvrtom i petom izreke delimično usvojio zahtev predlagača S. S, S . T . i G . I . i utvrdio im pravo na primerenu naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 10.000,00, odnosno 20.000,00 dinara; u stavu šestom izreke odbio kao neosnovan zahtev navedenih predlagača preko dosuđenih iznosa; u stavu sedmom izreke odbio kao neosnovan zahtev predlagača G. C, R . Lj . i J . S . da im se odredi primerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Navedeno rešenje je 6. avgusta 2016. godine postalo pravnosnažno.
4. Analizirajući navode ustavne žalbe o povredi prava na imovinu iz člana 58. Ustava u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 23/10, Ustavni sud konstatuje da je Evropski sud za ljudska prava 29. januara 2013. godine doneo odluku o dopuštenosti predstavke u predmetu Marinković protiv Srbije, u kojoj je podsetio na svoju ustaljenu sudsku praksu prema kojoj se tužena država dosledno smatra odgovornom ratione personae za neizvršenje presuda donetih protiv preduzeća sa većinskim društvenim kapitalom, što podrazumeva da srpski organi mogu, a fortiori, biti odgovorni i u vezi sa onim preduzećima gde je kasnije došlo do promene akcijskog kapitala, što za posledicu ima pretežan državni i društveni kapital, te da se podnosiocima predstavki, kad god se utvrde povrede Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i/ili Protokola broj 1 uz ovu konvenciju, dosuđuje naknada i materijalne i nematerijalne štete, pri čemu se od tužene države zahteva da iz sopstvenih sredstava isplati iznose dosuđene pravnosnažnim domaćim presudama. Evropski sud je u obrazloženju navedene odluke napomenuo da se ustavna žalba još ne može smatrati delotvornom u slučajevima koji uključuju odgovornost tužene države za neizvršenje presuda protiv društvenih preduzeća u postupku restrukturiranja i da u budućim slučajevima taj sud može ponovo razmotriti svoj stav, ako postoji jasan dokaz da je Ustavni sud naknadno uskladio u potpunosti svoj pristup sa relevantnom praksom Evropskog suda.
Nakon toga, Evropski sud za ljudska prava je 26. novembra 2013. godine, povodom predstavke broj 65713/13 koju je Vasvija Ferizović iz Novog Pazara podnela protiv Srbije, konstatovao da je Ustavni sud u potpunosti harmonizovao svoj pristup sa praksom Evropskog suda u pogledu neizvršenja presuda protiv preduzeća u društvenoj svojini koja su u postupku restrukturiranja, na način što je svojim odlukama pored utvrđene povrede „prava na suđenje u razumnom roku“ i povrede „prava na mirno uživanje imovine“, naložio državi da isplati naknadu nematerijalne štete i materijalne štete u visini iznosa opredeljenih u domaćim presudama.
Imajući u vidu navedeno, po oceni Ustavnog suda, propust suda da namiri potraživanja podnositeljki ustavne žalbe, koje su utvrđena u stečajnom postupku, a protiv dužnika društvenog preduzeća “ I.“ iz Leskovca, u konkretnom slučaju, predstavlja i povredu prava podnositeljki na mirno uživanje imovin e iz člana 58. Ustava, koju čine potraživanja utvrđena sudskim odlukama (sličan stav je izražen i u Odluci Ustavnog suda Už-1712/2010 od 21. marta 2013. godine, dostupno na internet stranici: www.ustavni.sud.rs). Stoga je Ustavni sud usvojio ustavnu žalbu u ovom delu, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), odlučujući kao u tački 1. izreke.
Uzimajući u obzir praksu međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Ustavni sud smatra da podnositeljke ustavne žalbe ima ju pravo na naknadu materijalne štete u visini iznosa utvrđenih u stečajnom postupku, koji im nisu isplaćeni (videti , pored drugih, Odluku Ustavnog suda Už-5551/2011 od 20. juna 2013. godine). S tim u vezi, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. izreke utvrdio pravo podnositeljki ustavne žalbe na naknadu materijalne štete svakoj u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku u predmetu Privrednog suda Leskovcu St. 23/10, umanjenih za već naplaćene iznose po tom osnovu. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 103/15).
5. Saglasno svemu izloženom, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu , doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić, s.r.
Slični dokumenti
- Už 4050/2015: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu u stečajnom postupku
- Už 7935/2015: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu u stečajnom postupku
- Už 2172/2017: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu u stečaju
- Už 977/2016: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu zbog nenamirenja potraživanja u stečaju
- Už 9439/2016: Povreda prava na imovinu zbog nenamirenja potraživanja u dugotrajnom stečajnom postupku
- Už 3491/2016: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu u stečajnom postupku
- Už 2775/2016: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku