Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nenadležnosti

Kratak pregled

Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu. Deo žalbe se odnosi na akte donete pre stupanja na snagu Ustava, što je procesna smetnja. Preostali deo žalbe osporava utvrđeno činjenično stanje, umesto da ukazuje na povredu ustavnih prava, što nije u nadležnosti Suda.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-693/2008
25.03.2009.
Beograd



Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Žužane Kiš iz Bačkog Petrovog Sela, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 25. marta 2009. godine, doneo je

R E Š E Nj E



Odbacuje se ustavna žalba Žužane Kiš izjavljena protiv presude Opštinskog suda u Bečeju K. 145/05 od 15. novembra 2005. godine, presude Okružnog suda u Novom Sadu Kž. 256/06 od 18. aprila 2006. godine, rešenja Opštinskog suda u Bečeju Kv. 80/07 od 24. septembra 2007. godine i rešenja Okružnog suda u Novom Sadu Kž. 1081/07 od 10. aprila 2008. godine.

O b r a z l o ž e nj e



1. Žužana Kiš iz Bačkog Petrovog Sela podnela je 19. juna 2008. godine, preko advokata Nikole Kosanovića iz Bečeja, ustavnu žalbu protiv presude Opštinskog suda u Bečeju K. 145/05 od 15. novembra 2005. godine, presude Okružnog suda u Novom Sadu Kž. 256/06 od 18. aprila 2006. godine, rešenja Opštinskog suda u Bečeju Kv. 80/07 od 24. septembra 2007. godine i rešenja Okružnog suda u Novom Sadu Kž. 1081/07 od 10. aprila 2008. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje, prava na odbranu i prava na ponavljanje postupka, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1, člana 33. st. 2. i 5. i člana 34. stav 5. Ustava Republike Srbije.
2. Ustavna žalba je kao pravno sredstvo ustanovljena Ustavom Republike Srbije, koji je stupio na snagu 8. novembra 2006. godine. Saglasno odredbi člana 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava ili slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu odredbe člana 175. stav 3. Ustava, uređuje Zakonom.
Odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/2007), koji je stupio na snagu 6. decembra 2007. godine propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
Prema odredbama člana 113. st. 2. i 3. Zakona, ustavna žalba se može izjaviti i protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje, a kojim je povređeno ili uskraćeno ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom, ako je taj akt ili radnja izvršena od dana proglašenja Ustava do dana stupanja na snagu ovog zakona, te da se ustavna žalba u tom slučaju može izjaviti u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnog akta koji je donet ili radnje koja je izvršena nakon proglašenja Ustava Republike Srbije, 8. novembra 2006. godine.
3. Presudom Opštinskog suda u Bečeju K. 145/05 od 15. novembra 2005. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Novom Sadu Kž. 256/06 od 18. aprila 2006. godine, podnositeljka ustavne žalbe je oglašena krivom i osuđena na zatvorsku kaznu. Kako su navedeni akti doneti pre stupanja na snagu Ustava, Sud je u ovom delu odbacio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
U odnosu na deo ustavne žalbe izjavljene protiv rešenja Opštinskog suda u Bečeju Kv. 80/07 od 24. septembra 2007. godine kojim je odbačen zahtev podnositeljke ustavne žalbe za ponavljanje krivičnog postupka i rešenja Okružnog suda u Novom Sadu Kž. 1081/07 od 10. aprila 2008. godine kojim je odbijena kao neosnovana žalba podnositeljke na prvostepeno rešenje, Sud je ocenio da nisu navedeni ustavnopravni razlozi za navodne povrede ili uskraćivanja ustavnih prava označenih u ustavnoj žalbi, već da se ustavnom žalbom osporava činjenično stanje utvrđeno tokom postupka pred redovnim sudovima. Naime, podnositeljka navodi da su osporena rešenja nezakonita, jer nisu prihvaćena dva nalaza i mišljenja sudskih veštaka od 19. februara 2005. godine i od 28. juna 2006. godine, koja su izrađena po njenom zahtevu van sudskog postupka, a kojima se na drugačiji način tumači uzrok saobraćajne nesreće od nalaza i mišljenja veštaka koji je dat u toku redovnog postupka pred prvostepenim sudom, zbog čega smatra da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Kako iz razloga kojima se obrazlaže ustavna žalba proizlazi da se od Ustavnog suda, u suštini, zahteva da kao instancioni sud ispita zakonitost odluka redovnih sudova, a da se u postupku ustavnosudske zaštite Ustavom garantovanih ljudskih i manjinskih prava, pred Ustavnim sudom utvrđuje da li je osporenim pojedinačnim aktom ili radnjom učinjena povreda ili uskraćivanje ljudskih i manjinskih prava i sloboda, to je Sud odbacio ustavnu žalbu i u ovom delu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, zbog nepostojanja pretpostavki utvrđenih Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
4. Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.


PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.