Odbacivanje ustavne žalbe zbog nedopuštenosti u vezi sa odbačenim zahtevom za sprovođenje istrage

Kratak pregled

Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja kojima je odbačen zahtev za sprovođenje istrage. Pravo na pravično suđenje ne garantuje oštećenom kao tužiocu da će krivični postupak biti sproveden, već štiti prava okrivljenog.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Vojislava Simića iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 30. septembra 2010. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Vojislava Simića izjavljena protiv rešenja Okružnog suda u Beogradu Ki. 6/08 od 22. aprila 2008. godine i rešenja Okružnog suda u Beogradu Kv. 1413/08 od 13. maja 2008. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Vojislav Simić iz Beograda izjavio je Ustavnom sudu 23. juna 2008. godine ustavnu žalbu protiv rešenja Okružnog suda u Beogradu Ki. 6/08 od 22. aprila 2008. godine i rešenja Okružnog suda u Beogradu Kv. 1413/08 od 13. maja 2008. godine, navodeći da „ceo postupak i navedena rešenja teško krše ljudska prava garantovana Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i građanskim slobodama, kao i Ustavom Republike Srbije“.

2. U postupku prethodnog ispitivanja podneska utvrđeno je da ustavna žalba ne sadrži sve podatke neophodne za postupanje po ustavnoj žalbi, propisane odredbom člana 85. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07), i to: podatak o jedinstvenom matičnom broju podnosioca ustavne žalbe; naznaku ljudskog ili manjinskog prava ili slobode zajemčene Ustavom za koje se smatra da je povređeno s oznakom odredbe Ustava kojom se to pravo, odnosno sloboda jemči; razloge žalbe i navode u čemu se sastoji povreda ili uskraćivanje; zahtev o kome Ustavni sud treba da odluči.

Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 44. stav 1. Poslovnika o radu Ustavnog suda (''Službeni glasnik RS'', br. 24/08 i 27/08), dopisom od 21. avgusta 2008. godine obavestio podnosioca ustavne žalbe o nedostacima koji sprečavaju postupanje Suda po podnetoj žalbi i zatražio da, u roku od 15 dana od dana prijema dopisa, dostavi uređenu i dopunjenu ustavnu žalbu u kojoj će navesti sve podatke koji nedostaju, kao i prepise osporenih akata i druge dokaze koji su od značaja za odlučivanje. Podnosilac je upozoren da će njegova ustavna žalba biti odbačena, ukoliko u ostavljenom roku ne otkloni nedostatke koji onemogućavaju postupanje Ustavnog suda.

Podnosilac ustavne žalbe je 6. avgusta 2008. godine dostavio Ustavnom sudu podnesak u kome navodi da ustavnu žalbu izjavljuje protiv rešenja Okružnog suda u Beogradu Ki. 6/08 od 22. aprila 2008. godine i rešenja Okružnog suda u Beogradu Kv. 1413/08 od 13. maja 2008. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog odredbama člana 32. Ustava. Podnosilac objašnjava da je u svojstvu oštećenog podneo krivičnu prijavu Okružnom tužilaštvu u Beogradu protiv S.M. i drugih lica, zbog krivičnog dela kršenje zakona od strane sudije iz člana 360. Krivičnog zakonika, i drugih krivičnih dela. Po odustanku Okružnog javnog tužilaštva od krivičnog gonjenja prijavljenih lica, podnosilac je preuzeo gonjenje zahtevom za sprovođenje istrage Ki. 6/08 od 5. januara 2008. godine. Istražni sudija Okružnog suda u Beogradu je dopisom Ki. 6/08 od 8. aprila 2008. godine naložio podnosiocu da uredi zahtev za sprovođenje istrage u smislu odredaba člana 242. Zakonika o krivičnom postupku, sa upozorenjem da će u protivnom njegov zahtev biti odbačen. Podnosilac je dostavio istražnom sudiji podnesak naslovljen kao „uređen zahtev za sprovođenje istrage“. Međutim, istražni sudija je rešenjem Ki. 6/08 od 22. aprila 2008. godine podnosiočev zahtev za sprovođenje istrage odbacio kao neuredan. Rešavajući o žalbi podnosioca protiv osporenog rešenja, Okružni sud u Beogradu je osporenim rešenjem Kv. 1413/08 od 13. maja 2008. godine odbio podnosiočevu žalbu, sa obrazloženjem da je istražni sudija pravilno postupio odbacivši njegov zahtev za sprovođenje istrage kao neuredan, jer „ne sadrži dovoljno formalnih elemenata u smislu člana 242. Zakonika o krivičnom postupku kako bi se po njemu moglo postupati, te imajući u vidu da...nije postupio po detaljnom i preciznom nalogu suda... ne uredivši svoj podnesak – iako je od strane suda upozoren na posledice propuštanja, već je sudu iznova dostavio nedovoljno razumljiv podnesak...“. Podnosilac navodi da je osporeno drugostepeno rešenje primio 22. maja 2008. godine.

Podnosilac ustavne žalbe je Ustavnom sudu 8. marta 2010. godine dostavio još jedan podnesak kojim je dopunio ustavnu žalbu, uz koju je priložio pritužbu i informaciju u vezi rada Trećeg opštinskog suda u Beogradu, „...iz razloga da bi Ustavni sud imao u vidu sve činjenice od značaja za pravilno odlučivanje...“.

3. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu istovetna je sa odredbom člana 170. Ustava.

 

4. Podnosilac ustavne žalbe smatra da mu je osporenim rešenjima povređeno pravo na pravično suđenje zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava kojom je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

Polazeći od izloženog, Ustavni sud je ocenio da pravo na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava ne znači da se oštećenom kao tužiocu u krivičnom postupku garantuje da će se protiv okrivljenog lica protiv koga je podnet zahtev za sprovođenje istrage sprovesti krivični postupak i da će to lice biti osuđeno, naprotiv, ovo pravo garantuje okrivljenom da će sud na zajemčeni način pravično odlučiti o optužbama protiv njega. Iz navedenog, po oceni Ustavnog suda, sledi da nesprovođenjem krivičnog postupka po zahtevu za sprovođenje istrage oštećenog kao tužioca, kada sud nađe da za to nisu ispunjeni Zakonikom predviđeni uslovi ili nedonošenjem osuđujuće presude, ako je bilo uslova za vođenje postupka, ne može biti povređeno pravo oštećenog kao tužioca na pravično suđenje. Stoga Sud ocenjuje da u odnosu na osporena rešenja Okružnog suda u Beogradu Ki. 6/08 od 22. aprila 2008. godine i Kv. 1413/08 od 13. maja 2008. godine, nisu ispunjene Ustavom i Zakonom o Ustavnom sudu utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje o podnetoj ustavnoj žalbi u vezi sa istaknutom povredom prava iz člana 32. stav 1. Ustava.

S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju ustavna žalba nedopuštena, pa je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

5. Polazeći od izloženog Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

 

 

 

 

 

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.