Odbijanje ustavne žalbe u vezi sa priznavanjem statusa ratnog vojnog invalida

Kratak pregled

Ustavni sud odbija kao neosnovanu ustavnu žalbu izjavljenu protiv presude Upravnog suda. Potvrđen je stav da podnosilac ne ispunjava uslove za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida, jer ne poseduje relevantnu medicinsku dokumentaciju o lečenju iz propisanog perioda.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-6956/2012
15.07.2015.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije dr Dragiša B. Slijepčević, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran P. Ilić, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i mr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi N. T . iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 15. jula 2015. godine, doneo je

O D L U K U

Odbija se kao neosnovana ustavna žalba N. T . izjavljena protiv presude Upravnog suda U. 2441/12 od 16. jula 2012. godine.

O b r a z l o ž e nj e

1. N. T . iz Beograda je, 24. avgusta 2012. godine, preko punomoćnika G . B, advokata iz Beograda, podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Upravnog suda U. 2441/12 od 16. jula 2012. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

Ustavnom žalbom se osporava presuda Upravnog suda kojom je pravnosnažno odbijen zahtev podnosioca za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida.

2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, na osnovu uvida u osporeni akt, spise predmeta Odeljenja za društvene delatnosti gradske opštine Čukarica broj 586-132/98 i celokupnu dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:

Podnosilac ustavne žalbe je, 21. aprila 1998. godine , podneo zahtev prvostepenom organu uprave da mu se prizna svojstvo ratnog vojnog invalida, koji je usvojen rešenjem tog organa broj 2459 od 17. juna 1998. godine. U postupku revizije, drugostepeni organ je rešenjem broj 58.2-2065 od 19. februara 1999. godine poništio navedeno prvostepeno rešenje.

Rešenjem prvostepenog organa broj 586-132/98 od 2. oktobra 2008. godine odbijen je predmetni zahtev podnosioca, a rešenjem drugostepenog organa broj 58.1-134/08 od 10. novembra 2008. godine odbijena žalba podnosioca izjavljena protiv prvostepenog rešenja. Protiv navedenog konačnog upravnog akta podnosilac je podneo tužbu, ista je uvažena presudom Okružnog suda u Beogradu U. 1642/08 od 28. januara 2009. godine i poništeno drugostepeno upravno rešenje. Postupajući po nalogu suda datom u navedenoj presudi, drugostepeni organ je 27. maja 2009. godine doneo rešenje broj 581-79/2009 kojim je poništeno rešenje prvostepenog organa od 2. oktobra 2008. godine i predmet vraćen tom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

U ponovnom postupku prvostepeni organ je doneo rešenje broj 586-132/98 od 7. februara 2011. godine kojim je ponovo odbijen predmetni zahtev podnosioca. Rešenjem drugostepenog organa broj 58.1-43/2011 od 18. januara 2012. godine odbijena je kao neosnovana žalba podnosioca izjavljena protiv navedenog prvostepenog rešenja.

Osporenom presudom Upravnog suda U. 2441/12 od 16. jula 2012. godine odbijena je kao neosnovana tužba podnosioca izjavljena protiv navedenog konačnog upravnog akta. U obrazloženju osporene presude je, između ostalog, navedeno da tužilac, ovde podnosilac ustavne žalbe, ne poseduje medicinsku dokumentaciju o ranjavanju i lečenju.

4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju povredu se podnosilac poziva u ustavnoj žalbi, utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

Za odlučivanje o ustavnoj žalbi od značaja su i odredbe Zakona o osnovnim pravima boraca, vojnih invalida i porodica palih boraca („Službeni list SRJ“, br. 24/98, 29/98 i 25/2000 i „Službeni glasnik RS“, broj 101/05), kojima je propisano: da je borac jugoslovenski državljanin koji je vršio vojne dužnosti ili druge dužnosti za vojne ciljeve ili za ciljeve državne bezbednosti u oružanim akcijama posle 17. avgusta 1990. godine za očuvanje suverenosti, nezavisnosti i teritorijalne celokupnosti Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (član 2. stav 1. tačka 5)); da je ratni vojni invalid jugoslovenski državljanin koji je zadobio ranu, povredu, ozledu ili bolest, pa je zbog toga nastupilo oštećenje njegovog organizma najmanje za 20%, vršeći vojne dužnosti ili druge dužnosti za vojne ciljeve u ratu ili u oružanoj akciji za očuvanje državne bezbednosti u miru, pod okolnostima iz člana 2. ovog zakona (član 3. tačka 1)); da se činjenica da je rana, povreda ili ozleda zadobijena pod okolnostima iz člana 2, člana 3. tač. 2. i 3. ovog zakona utvrđuje samo pisanim dokaznim sredstvima iz vremena kada je rana, povreda ili ozleda zadobijena, da se izjava stranke i drugih lica, bez obzira na to u kom obliku je data, ne smatra pisanim dokaznim sredstvom (član 77. stav 1.); da se, izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, činjenica da je rana, povreda ili ozleda zadobijena pod okolnostima iz člana 2. stav 1. tačka 5. ovog zakona, kao i u ratnom zarobljeništvu u vezi sa tim okolnostima, dokazuje svim dokaznim sredstvima u postupku po zahtevu za priznavanje svojstva vojnog invalida podnesenom do 31. decembra 1999. godine (član 77. stav 2.); da se pisanim dokaznim sredstvom, u smislu stava 1. ovog člana, smatra i medicinska dokumentacija o lečenju koja potiče iz perioda dok su trajale te okolnosti, a najkasnije godinu dana od dana prestanka tih okolnosti (član 77. stav 3.).

5. Podnosilac ustavne žalbe smatra da je iz dokaza koje je priložio mogla biti utvrđena činjenica da je ranjen pod okolnostima kojima je uslovljeno utvrđivanje svojstva ratnog vojnog invalida, iako nije priložio relevantnu medicinsku dokumentaciju, te da je pogrešno stanovište upravnih organa i Upravnog suda da nije od uticaja činjenica da je presudom Drugog opštinskog suda u Beogradu P. 4814/99 utvrđeno da je umanjenje opšte životne aktivnosti od 15% kod podnosioca u uzročno-posledičnoj vezi sa ranjavanjem podnosioca 18. decembra 1991. godine. Podnosilac, takođe, ukazuje da je presudom Okružnog suda u Beogradu, kojom je ocenjivana zakonitost ranije donetog konačnog upravnog akta u istoj upravnoj stvari, odlučeno na drugačiji način.

Ocenjujući osnovanost ovih navoda ustavne žalbe sa stanovišta prava na pravično suđenje, Ustavni sud, pre svega, naglašava da je njegova nadležnost u postupku po ustavnoj žalbi ograničena na utvrđivanje da li je pojedinačnim aktom ili radnjom državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja povređeno ili uskraćeno ustavno pravo podnosioca. Ustavni sud nije nadležan da vrši proveru utvrđenih činjenica i načina na koji su sudovi i drugi državni organi i organizacije kojima su poverena javna ovlašćenja tumačili pozitivnopravne propise. Ustavni sud ukazuje da je izvan njegove nadležnosti da procenjuje pravilnost zaključaka sudova ili drugih organa u pogledu ocene dokaza, osim ukoliko je ova ocena očigledno proizvoljna, odnosno ako je primena zakona bila očigledno proizvoljna ili diskriminatorska.

Ustavni sud je, polazeći od sadržine rešenja organa uprave utvrdio da se razlozi tih organa za odbijanje zahteva za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida prevashodno zasnivaju na utvrđenju da nedostaje medicinska dokumentacija u smislu člana 77. stav 3. Zakona o osnovnim pravima boraca, vojnih invalida i porodica palih boraca. Imajući u vidu navedene odredbe Zakona i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ustavnoj žalbi, Ustavni sud je našao da su ustavnopravno prihvatljivi navedeni razlozi upravnih organa za datu ocenu da podnosilac ustavne žalbe ne ispunjava uslove da mu se prizna svojstvo ratnog vojnog invalida, jer ne poseduje dokaze da je u relevantnom periodu lečen od posledica zadobijene povrede . Ustavni sud konstatuje da je Upravni sud u osporenoj presudi u potpunosti prihvatio kao pravilne i na zakonu zasnovane razloge upravnih organa za odbijanje predmetnog zahteva i ocenio da je konačni upravni akt zakonit. Takođe je obrazloženo iz kog razloga nisu od uticaja na drugačije odlučivanje navodi podnosioca da je presudom Drugog opštinskog suda u Beogradu P. 4814/99 utvrđeno da je umanjenje opšte životne aktivnosti od 15% kod podnosioca u uzročno-posledičnoj vezi sa ranjavanjem podnosioca 18. decembra 1991. godine, odnosno ukazano je da su u pitanju dva odvojena postupka u kojima se odluke donose na osnovu različitih materijalno-pravnih propisa.

U vezi sa navodima ustavne žalbe kojima se ukazuje na nejednako postupanje suda, Ustavni sud je utvrdio da je presudom Okružnog suda u Beogradu U. 1642/08 od 28. januara 2009. godine ocenjivana zakonitost ranije donetog konačnog upravnog akta u istoj upravnoj stvari. Budući da navedenu odluku nije doneo sud koji je postupao u poslednjem stepenu, Ustavni sud nije razmatrao istaknutu povredu prava na pravnu sigurnost kao elementa prava na pravično suđenje.

S obzirom na izloženo, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11 i 18/13 -Odluka US), odbio kao neosnovanu ustavnu žalbu izjavljenu zbog povrede prava na pravično suđenje, zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava.

Ustavni sud je isti stav je zauzeo u svojoj Odluci Už-1915/2011 od 17. jula 2014. godine (videti na internet stranici: www.ustavni.sud.rs).

6. Imajući u vidu izneto, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Vesna Ilić Prelić, s.r.

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.