Odbacivanje ustavne žalbe protiv rešenja o odbacivanju predloga za ponavljanje postupka

Kratak pregled

Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu kao nedozvoljenu i neblagovremenu. Rešenje kojim se odbacuje predlog za ponavljanje postupka ne predstavlja pojedinačni akt protiv koga je dozvoljena ustavna žalba, jer se njime ne odlučuje o suštinskim pravima i obavezama podnosioca.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Sretena Vilotijevića iz Užica, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 14. aprila 2011. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Sretena Vilotijevića izjavljena protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rev. 1681/10 od 24. novembra 2010. godine i rešenja Vrhovnog suda Srbije Rev. 975/09 od 2. aprila 2009. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Sreten Vilotijević iz Užica je 14. februara 2011. godine, preko punomoćnika Milije Jevtovića, advokata iz Užica, podneo ustavnu žalbu protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rev. 1681/10 od 24. novembra 2010. godine i rešenja Vrhovnog suda Srbije Rev. 975/09 od 2. aprila 2009. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i na suđenje u razumnom roku, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

2. Prema članu 170. Ustava Republike Srbije ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava, dok je odredbom člana 84. stav 1. Zakona propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.

Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da se ona podnosi protiv pojedinačnog akta kojim je odlučivano o pravima i obavezama podnosioca, jer je samo takav akt podoban da povredi njegova Ustavom zajemčena prava i slobode.

3. U sprovedenom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev. 1681/10 od 24. novembra 2010. godine odbačen predlog podnosioca ustavne žalbe za ponavljanje postupka, koji je pravnosnažno okončan presudom Okružnog suda u Užicu Gž. 1623/08 od 24. septembra 2008. godine.

Iz navoda ustavne žalbe i priloženih sudskih odluka proizlazi da je pred Opštinskim sudom u Čajetini vođen parnični postupak radi utvrđenja prava svojine tužioca J.D. protiv tuženog, ovde podnosioca ustavne žalbe, i drugih lica. Presudom Opštinskog suda u Čajetini P. 6/07 od 5. decembra 2007. godine usvojen je tužbeni zahtev tužioca, a presudom Okružnog suda u Užicu Gž. 1623/08 od 24. septembra 2008. godine potvrđena je prvostepena presuda. Rešenjem Vrhovnog suda Srbije Rev. 975/09 od 2. aprila 2009. godine odbačena je revizija podnosioca ustavne žalbe i drugih tuženih kao nedozvoljena.

Postupajući po predlogu podnosioca ustavne žalbe od 25. juna 2009. godine za ponavljanje postupka, Vrhovni kasacioni sud je doneo osporeno rešenje Rev. 1681/10 od 24. novembra 2010. godine kojim je odbacio predlog za ponavljanje postupka.

4. Kako osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev. 1681/10 od 24. novembra 2010. godine nije odlučivano o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, već o ispunjenosti procesnih uslova za raspravljanje o predlogu za ponavljanje postupka, Ustavni sud je ocenio da osporeno rešenje ne predstavlja akt protiv koga je dozvoljeno izjavljivanje ustavne žalbe. U konkretnom slučaju, o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe pravnosnažno je odlučeno u postupku čije ponavljanje je podnosilac tražio. U vezi sa tim, Ustavni sud je imao u vidu Odluku ovog suda Už - 296/08 od 26. novembra 2009. godine, stav Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (Odluka o dopustivosti broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine) i stav Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Rudan protiv Hrvatske (Odluka broj 45943/99 od 13. septembra 2001. godine). Stoga je Ustavni sud, ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.

Imajući u vidu da je podnosilac ustavne žalbe predložio da Ustavni sud ukine, pored rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rev. 1681/10 od 24. novembra 2010. godine, i rešenje Vrhovnog suda Srbije Rev. 975/09 od 2. aprila 2009. godine, Ustavni sud je zaključio da podnosilac osporava oba pojedinačna akta navedena u izreci. Kako je podnosilac ustavne žalbe osporeno rešenje Vrhovnog suda Srbije Rev. 975/09 od 2. aprila 2009. godine primio svakako pre 25. juna 2009. godine, kada je podneo predlog za ponavljanje postupka, a ustavnu žalbu je podneo 14. februara 2011. godine, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu odbacio kao neblagovremenu u odnosu na navedeno rešenje Vrhovnog suda Srbije.

Ocenjujući navode ustavne žalbe koji se odnose na povredu prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud konstatuje da podnosilac ustavne žalbe nije naveo bilo kakve razloge koji bi ukazivali na dužinu trajanja navedenog postupka, pa formalno pozivanje na pojedine odredbe Ustava kojima se garantuju određena prava, bez navođenja konkretnih razloga koji bi ukazivali na povredu ili uskraćivanje tih prava, ne čini ustavnu žalbu dopuštenom.

5. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša Slijepčević

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.