Povreda prava na imovinu u stečajnom postupku zbog nenamirenja potraživanja

Kratak pregled

Ustavni sud usvojio je ustavnu žalbu i utvrdio povredu prava na imovinu, jer podnosiocu nije namireno priznato potraživanje u stečajnom postupku protiv dužnika sa društvenim kapitalom. Utvrđeno je pravo na naknadu materijalne štete u visini potraživanja na teret budžeta.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-6992/2015
07.09.2017.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije Bratislav Đokić, dr Goran P. Ilić, Snežana Marković, dr Tijana Šurlan, dr Jovan Ćirić, Sabahudin Tahirović i dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Mladena Filipovića iz sela Vučje, kod Leskovca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 7. septembra 2017. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba Mladena Filipovića i utvrđuje da je u postupku stečaja koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10 podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na imovinu, zajemčeno članom 58. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.

2. Utvrđuje se pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini utvrđenih potraživanja u stečajnom postupku iz tačke 1, umanjenih za iznose koji su po tom osnovu eventualno već isplaćeni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

O b r a z l o ž e nj e

1. Mladen Filipović iz sela Vučje, kod Leskovca, je 29. oktobra 2015. godine, preko punomoćnika Tamare Stojiljković, advokata iz Leskovca, podneo ustavnu žalbu zbog povrede prava na imovinu, zajemčenog članom 58. Ustava Republike Srbije, u postupku stečaja koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10 (inicijalno predmet broj St. 7/09), kao i protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rž Gp. 262/15 od 9. jula 2015. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava.

Ustavnom žalbom ističe se povreda prava na imovinu u postupku stečaja u vezi kojeg su Privredni apelacioni sud i Vrhovni kasacioni sud pravnosnažno utvrdili povredu prava podnosioca na suđenje u razumnom roku i , s tim u vezi , ističe zahtev za naknadu materijalne štete . Takođe, Ustavnom žalbom osporava se navedeno rešenje Vrhovnog kasacion og sud a u pogledu visine dosuđene naknade nematerijalne štete, kao vida pravičnog zadovoljenja podnosioca zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku, te se od Ustavnog suda traži da ukinute osporeno rešenje, utvrdi pravo podnosiocu na naknadu nematrijalne štete zbog utvrđene povrede ustavnog prava u iznosu od 300.000,00 dinara, kao i pravo na naknadu troškova postupka u kojem je to rešenje doneto. Podnosilac je istakao i zahtev za naknadu troškova za sastav ustavne žalbe, u opredeljenom iznos u.

2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:

Rešenjem Privrednog apelacionog suda R4 St. 873/14 od 1 3. maja 2015. godine, u st . 1. i 2. izreke, usvojen je zahtev predlagača Mladena Filipovića, ovde podnosioca ustavne žalbe, za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i utvrđeno da je predlagaču u postupku stečaja koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava , a Privrednom sudu u Leskovcu je naloženo da preduzme sve mere kako bi se predmetni stečajni postupak što pre okončao. Istim rešenjem, u st . 3. i 4. izreke, utvrđeno je pravo predlagača na primerenu naknadu u iznosu od 20.000 dinara, te dosuđeni troškovi postupka povodom zahteva u iznosu od 6.000,00 dinara, dok je zahtev predlagača za primerenu naknadu preko dosuđenog , a do traženog iznosa od 300.000 ,00 dinara , odbijen. Stavom 5. izreke rešenja odbačen je zahtev predlagača kojim je tražio da se utvrdi da mu je u predmetnom stečajnom postupku povređeno pravo na imovinu zajemčeno članom 58. Ustava, kao i zahtev za isplatu naknade materijalne štete.

Iz obrazloženja označenog rešenja proizlazi da je u predmetnom stečajnom postupku predlagaču Mladenu Filipoviću priznato potraživanje u visini od 700.799,00 dinara, u četvrtom isplatnom redu, kao i da on u tom postupku nije namiren. U obrazloženju ovog rešenja je , između ostalog, navedeno da pravična naknada u slučaju kada se utvrdi povreda prava na suđenje u razumnom roku treba da pruži satisfakciju predlagaču za neizvesnost kojoj je bi o izložen zbog trajanja postupka koji je prevazišao razumni rok , ali i da pri određivanju njene visine treba imati u vidu da je cilj postupka za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pre svega, ubrzanje sudskih postupaka, odnosno njihovo okončanje u što mogućem kraćem roku, a ne utvrđivanje primerene naknade zbog utvrđene povrede ustavnog prava . Takođe, navedeno je da su zahtev da se utvrdi povreda prava na imovinu i zahtev za naknadu materijalne štete zbog povrede ustavnog prava odbačeni usled nenadležnosti redovnog suda da o njima odlučuje, budući da odlučivanje o tim zahtevima spada u nadležnost Ustavnog suda.

Vrhovni kasacioni sud je , osporenim rešenjem Rž Gp. 262/15 od 9. jula 2015. godine , odbio kao neosnovanu žalbu predlagača i potvrdio prvostepeno rešenje R4 St. 873/14 od 1 3. maja 2015. godine u st avu 3. izreke, u delu kojim je odlučeno o troškovima postupka, kao i st. 4. i 5. njegove izreke, nakon što je ocenio da izjavljena žalba nije osnovana, ponavljajući razloge koje je za svoju odluku naveo prvostepeni sud.

4. Odredbama Ustava, na čiju povredu se ukazuje ustavnom žalbom, utvrđeno je: da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da se jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih n a osnovu zakona (člana 58. stav 1.).

5. Imajući u vidu navedeno, po oceni Ustavnog suda, propust redovnog suda da namiri potraživanje podnosioca ustavne žalbe, koje je priznato u stečajnom postupku, a protiv dužnika DP TI „Vučje“ sa p.o. Vučje - u stečaju, koji isključivo ima društveni kapital, u konkretnom slučaju, predstavlja povredu prava podnosioca na mirno uživanje imovine zajemčenog članom 58. Ustava, koju čini potraživanje utvrđeno sudskom odlukom (sličan stav izražen je i u Odluci Ustavnog suda Už-1499/08 od 16. jula 2009. godine, dostupnoj na internet stranici : www.ustavni.sud.rs, kao i u Odlu ci Už- 6090/2015 od 9. novembra 2016. godine donetoj povodom ustavne žalbe kolega ovde podnosioca ustavne žalbe koji su svi bili u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji ). Stoga je Ustavni sud usvojio ustavnu žalbu u ovom delu , saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 - Odluka US, 40/15 - dr. zakon i 103/15), odlučujući kao u prvom delu tačke 1. izreke.

Polazeći od navedenog, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. izreke utvrdio pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini utvrđenih potraživanja u stečajnom postupku koji se vo di pred Privrednim sudom u Leskov cu u predmetu St. 11/10, umanjenih za iznose koji su po tom osnovu eventualno već isplaćeni. Naknada se, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 103/15), isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde , u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

6. Ocenjujući istaknutu povredu prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud konstatuje da podnosilac svojim navodima ističe nezadovoljstvo iznosom koji mu je osporenim rešenjima dosuđen na ime naknade nematerijalne štete zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku.

S tim u vezi, Ustavni sud, najpre, ukazuje da je zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku ustanovljen kao pravno sredstvo nakon izmena i dopuna Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 116/08, 104/09, 101/10, 31/11, 78/11 i 101/13), preventivno-kompenzatornog karaktera, odnosno da pored ubrzanja postupka predviđa i mogućnost isplate naknade zbog dugog trajanja postupka, pri čemu je primarni cilj ovog pravnog sredstva njegov preventivni karakter, odnosno ubrzanje i okončanje postupka. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je odluka o osnovanosti zahteva za naknadu nematerijalne štete nastale usled povrede Ustavom zajemčenog prava i njenoj visini stvar ocene suda koji u konkretnom slučaju odlučuje o tome da li je došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku i zavisi od ponašanja podnosioca u osporenom postupku, složenosti predmeta i znač aja spornog prava za podnosioca, pri čemu ona mora da bude primerena standardu života građana i materijalnim mogućnostima Republike Srbije. S toga, Ustavni sud ukazuje da, u situaciji kada je o povredi prava na suđenje u razumnom roku odlučivao redovni sud, ne može da o dosuđenom iznosu naknade nematerijalne štete odluč uje kao instancioni sud u odnosu na nadležne redovne sudove.

Polazeći od navedenog, Ustavni sud konstatuje da su redovni sudovi, u konkretnom slučaju , usvojili zahtev podnosioca za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, naložili da se preduzmu sve neophodne mere kako bi se osporeni stečajni postupak okončao u najkraćem roku i dosudili mu naknadu nematerijalne štete zbog povrede Ustavom zajemčenog prava , te da su jasno obrazložili razloge na kojima su zasnovali svoj e odluk e. Takođe, polazeći od same suštine naknade nematerijalne štete kojom se oštećenima pruža odgovarajuće zadovoljenje, kao i životnog standarda i materijalnih prilika u Republici Srbiji, Ustavni sud ocenjuje da dosuđeni iznos nije nerazum an, posebno ako se ima u vidu priroda i suština pravnog sredstva – zahteva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

S obzirom na izneto, Ustavni sud je utvrdio da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi kojima bi se argumentovala eventualna povreda prava na pravično suđenje, već se od Ustavnog suda, u suštini, traži da kao instancioni sud u odnosu na nadležne redovne sudove još jednom preispita njihovu odluku o visini naknade nematerijalne štete. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu u tom delu, jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka, rešavajući kao u drugom delu tačke 1. izreke.

7. U pogledu zahteva za naknadu troškova koje je podnosilac imao u postupku po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud ukazuje da je u postupku koji je prethodio ustavnosudskom redovni sud odlučio i o tim troškovima, a da ustavna žalba ne sadrži nijedan navod kojim se obrazlaže ovakav zahtev. Stoga, Ustavni sud takav zahtev nije ni razmatrao.

U vezi sa zahtevom podnosioca za naknadu troškova na ime sastava ustavne žalbe, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo stav da, u smislu odredbe člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom. S tim u vezi Ustavni sud se poziva na stanovište koje je izraženo , pored mnogih drugih, u Odluci Už-633/2011 od 8. maja 2013. godine.

8. Ustavni sud je, na osnovu svega iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Vesna Ilić Prelić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.