Odluka Ustavnog suda o zastarelosti potraživanja utvrđenog sudskom odlukom

Kratak pregled

Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu, utvrdivši da rok zastarelosti za izvršenje potraživanja teče od dana izvršnosti, a ne pravnosnažnosti sudske odluke. Poništeno je rešenje Višeg suda u Nišu zbog proizvoljne primene prava i povrede prava na pravično suđenje.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije Milan Stanić, dr Goran P. Ilić , Miroslav Nikolić, dr Dragana Kolarić, Tatjana Babić, Sabahudin Tahirović i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi M. N . iz G , kod Niša, na osn ovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 7. februara 2019 . godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba M. N . i utvrđuje da je rešenjem Višeg suda u Nišu Gž. 3360/16 od 19. avgusta 2016. godine podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje , zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

2. Poništava se rešenje Višeg suda u Nišu Gž. 3360/16 od 19. avgusta 2016. godine i određuje da isti sud donese novu odluku o žalbi izvršnog dužnika podnet oj protiv rešenja Osnovnog suda u Nišu II . 13746/16 od 8. avgusta 2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

1. M. N . iz G, kod Niša, podnela je Ustavnom sudu, 13. septembra 2016. godine, preko punomoćnika M. J, advokata iz Niša, ustavnu žalbu protiv rešenja Višeg suda u Nišu Gž. 3360/16 od 19. avgusta 2016. godine , zbog povrede prava na pravično suđenje, na jednaku zaštitu prava i na imovinu, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1, član a 36. stav 1. i član a 58. stav 1. Ustava Republike Srbije. Podnositeljka ustavne žalbe se istovremeno pozvala i na povredu člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, čija se sadržina suštinski ne razlikuje od člana 32. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava.

U ustavnoj žalbi je, pored ostalog, navedeno: da je podnositeljka kao izvršni poverilac 4. avgusta 2016. godine podnela predlog za izvršenje Osnovnom sudu u Nišu, na osnovu izvršne isprave – rešenja Opštinskog suda u Nišu R. 500/05 od 21. januara 2006. godine, radi namirenja novčanog potraživanja; da je Osnovni sud u Nišu rešenjem II. 13746/16 od 8. avgusta 2016. godine dozvolio predloženo izvršenje; da je Viši sud osporenim rešenjem Gž. 3360/16 od 19. avgusta 2016. godine usvojio žalbu izvršnog dužnika i odbio predlog za izvršenje, sa obrazlože njem da je potraživanje podnositeljke zasterelo , jer je protekao rok u kojem može da se zahteva izvršenje, shodno odredbi člana 379. Zakona o obligacionim odnosima, koji propisuje desetogodišnji rok zastarelosti za sva potraživanja utvrđena sudskom odlukom; da, po mišljenju podnositeljke, rok zastarelosti po traživanja počinje da teče prvog narednog dana posle dana kada je poverilac imao pravo da zahteva ispunjenje, a to je u konkretnom slučaju dan nakon izvršnosti sudske odluke (7. avgust 2006. godine), a ne dan njene pravnosnažnosti (21. jul 2006. godine), kako to pogrešno zaključje Viši sud u Nišu u svom osporenom rešenju.

Podnositeljka ustavne žalbe je pre dložila da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povred u označenih ustavnih prava i poništi osporeno drugostepeno rešenje. Tražila je naknadu troškova na ime sastavljanja ustavne žalbe .

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, te je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnopravnoj stvari:

Izvršni poverilac M. N, ovde podnosite ljka ustavne žalbe, podnela je 4. avgusta 2016. godine predlog za izvršenje Osnovnom sudu u Nišu protiv izvršnog dužnika grada Niša, na osnovu pravnosnažnog i izvršnog rešenja Opštinskog suda u Nišu R. 500/05 od 26. januara 2006. godine, radi namirenja novčanog potraživanja (naknada za oduzeto zemljište). Navedeno rešenje Opštinskog suda u Nišu je postalo pravnosnažno 21. jula 2006. godine, a izvršno 6. avgusta 2006. godine.

Osnovni sud u Nišu je rešenjem II. 13746/16 od 8. avgusta 2016. godine dozvolio predloženo izvršenje.

Viši sud u Nišu je osporenim rešenjem Gž. 3360/16 od 19. avgusta 2016. godine usvoj io žalbu izvršnog dužnika i preinačio prvostepeno rešenje, tako što je odbio predlog za izvršenje i ukinuo sprovedene izvršne radnje. U obrazloženju osporenog drugostepenog rešenja je, između ostalog, navedeno: da je izvršni poverilac podnela predlog za izvršenje 4. avgusta 2016. godine, na osnovu izvršne isprave – rešenja Opštinskog suda u Nišu R. 500/05 od 26. januara 2006. godine , koje je postalo pravnosnažno 21. jula 2006. godine; da je protekao rok u kojem se može tražiti izvršenje, jer je od dana pravnos nažnosti navedenog rešenja vanparničnog suda , 21. jula 2006. godine, do podnošenja predloga za izvršenj e, 4. avgusta 2016. godine, protekao rok od deset godina propisan odredbom člana 379. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, te je nastupila zastarelost prava izvršnog poverioca da zahteva izvršenje prinudnim putem.

4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju se povredu poziva podnosilac ustavne žalbe, utvrđeno je: da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

Odredbama Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Službeni list SRJ“, br. 31/93, (22/99, 23/99, 35/99 i 44/99)) je propisano : da zastarelost počinje teći prvog dana posle dana kad je poverilac imao pravo da zahteva ispunjenje obaveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (član 361. stav 1 .); da sva potraživanja koja su utvrđena pravnosnažnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastarelosti (član 379 . stav 1.).

Odredbama Zakona o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, br. 106/15 i 106/16 (a utentično tumačenje)) propisano je: da je izvršna isprava izvršna sudska odluka i sudsko poravnanje koji glase na davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje (član 41. stav 1. tačka 1)) ; da se potvrdom o izvršnosti utvrđuje da je odluka postala izvršna (član 44 . stav 1.); da se rešenje o izvršenju može doneti kad je samo deo sudske ili upravne odluke ili poravnanja ili javnobeležničke isprave postao izvršan, u odnosu na taj deo (član 47. stav 3 .); da se uz predlog za izvršenje prilaže izvršna isprava u originalu, overenoj kopiji ili prepisu, i druga isprava određena ovim zakonom, s tim što izvršna isprava mora da sadrži potvrdu o izvršnosti (član 59. stav 2 .); da Zakon o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, br. 31/11, 99/11 - dr. zakon, 109/13 - Odluka US, 55/14 i 139/14) prestaje da važi 1. jula 2016. godine (član 550 .).

5. Prema stavu Evropskog suda za ljudska prava, koje je prihvatio i Ustavni sud, pravičnost suđenja ostvaruje se kroz isključenje proizvoljnosti u postupanju i odlučivanju od strane redovnih sudova, što podrazumeva obavezu tih sudova da se pridržavaju utvrđenih procesnih pravila tokom postupka. Naime, Evropski sud za ljudska prava je u presudi Sotiris i Nikos Koutras Attee protiv Grčke, broj predstavke 39442/98, od 16. novembra 2000. godine, pored ostalog, istakao da stranke uvek imaju pravo da očekuju da će se postojeća pravila primeniti na njihov slučaj (videti stav 20. pomenute presude). Ustavni sud smatra da je izneti stav od izuzetne važnosti, jer strankama u postupku omogućava da svoje ponašanje usklade sa postojećim pravilima, u kom slučaju na njihovoj strani postoji i legitimno očekivanje da se na njihov slučaj ta postojeća, predvidljiva pravila zaista i primene.

U konkretnom slučaju, podnositeljka ustavne žalbe je, u svojstvu izvršnog poverioca , podnela predlog za izvršenje 4. avgusta 2016. godine Osnovnom sudu u Nišu, na osnovu izvršne isprave – pravnosnažnog i izvršnog rešenja Opštinskog suda u Nišu R. 500/05 od 26. januara 2006. godine (rešenje vanparničnog suda je postalo pravnosnažno 21. jula 2006. godine, a izvršno 6. avgusta 2006 godine). Ustavni sud ukazuje da je nesporno da sva potraživanja koja su utvrđena pravnosnažnom sudskom odlukom , kao što je to slučaj u konkretnoj situaciji, zastarevaju za deset godina (član 379. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima), kao i da zastarelost počinje teći prvog dana posle dana kad je poverilac imao pravo da zahteva ispunjenje obaveze (član 361. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima). Međutim, pitanje kada je podnositeljka ustavne žalbe kao izvršni poverilac imala pravo da zahteva ispunjenje obaveze iz navedene izvršne isprave , odnosno da podnese predlog za izvršenje, određeno je izvršnim zakonom , i to Zakonom o izvršenju i obezbeđenju iz 2015. godine, koji se primenjivao u konkretnom slučaju (predlog za izvršenje je podnet 4. avgusta 2016. godine, a navedeni Zakon je počeo da se primenjuje 1. jula 2016. godine). Ustavni sud ukazuje da Zakon o izvršenju i obezbeđenju iz 2015. godine propisuje izvršnost sudske odluke, kao zakonski uslov za podnošenje predloga za izvršenje , i to nizom zakonskih odredaba: izvršna isprava je izvršna sudska odluka (član 41. stav 1. tačka 1)), a u konkretnom slučaju to je izvršno rešenje Opštinskog suda u Nišu R. 500/05 od 26. januara 2006. godine , rešenje o izvršenju može se doneti kad je samo deo sudske odluke postao izvršan, u odnosu na taj deo (član 47. stav 3 .) i izvršna isprava mora da sadrži potvrdu o izvršnosti (član 59. stav 2.).

6. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud ocenjuje da je utvrđenjem zastarelosti potraživanja podnositeljke ustavne žalbe od trenutka pravnosnažnosti rešenja Opštinskog suda u Nišu R. 500/05 od 26. januara 2006. godine, a ne od trenutka njegove izvršnosti, proizvoljno primenjeno merodavno pravo na štetu podnositeljke. Ustavni sud je, stoga, utvrdio da je podnositeljki ustavne žalbe rešenjem Višeg suda u Nišu Gž. 3360/16 od 19. avgusta 2016. godine povređeno pravo na pravično suđenje zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, te je ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 - Odluka US, 40/15 - dr. zakon i 103/15), odlučujući kao u tački 1. izreke.

Ustavni sud je ocenio da se štetne posledice učinjene povrede ustavnog prava mogu otkloniti samo poništajem osporenog rešenja Višeg suda u Nišu Gž. 3360/16 od 19. avgusta 2016. godine i određivanjem da isti sud ponovo odluči o žalbi izvršnog dužnika podnetoj protiv prvostepenog rešenja , pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao u tački 2. izreke.

7. S obzirom na to da je Ustavni sud usvojio ustavnu žalbu i odredio otklanjanje štetnih posledica učinjene povrede prava na pravično suđenje, to nije posebno razmatrao navode o povredi prava na jednaku zaštitu prava i na imovinu, zajemčenih odredbama člana 36. stav 1. i član a 58 . stav 1. Ustava.

8. U pogledu zahteva podnositeljke ustavne žalbe za naknadu troškova na ime sastava ustavne žalbe, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na obrazloženje koje je dato , pored drugih, u Odluci Už-633/2011 od 8. maja 2013. godine (videti internet stranicu Ustavnog suda na: www.ustavni.sud.rs).

9. Na osnovu svega iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Vesna Ilić Prelić, s.r.

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.