Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe izjavljene protiv odluka o dopunskoj presudi
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja Okružnog suda i presude Vrhovnog suda Srbije. Žalba ne sadrži ustavnopravne razloge koji bi ukazivali na povredu označenih ustavnih prava, a Ustavni sud nije instanca za preispitivanje zakonitosti.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Draga Vučića iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 28. maja 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Draga Vučića izjavljena protiv rešenja Okružnog suda u Beogradu U. 1990/07 od 5. marta 2008. godine i presude Vrhovnog suda Srbije Uvp. 96/08 od 26. septembra 2008. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Drago Vučić iz Beograda je 19. januara 2009. godine podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv pojedinačnih akata navedenih u izreci, zbog povrede prava na sudsku zaštitu iz člana 22. stav 1. Ustava Republike Srbije, prava na pravno sredstvo iz člana 36. stav 2. Ustava i prava na imovinu iz člana 58. Ustava.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) ima istu sadržinu kao član 170. Ustava.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da su iscrpljena ili da nisu predviđena druga pravna sredstva za zaštitu povređenih ili uskraćenih prava zajemčenih Ustavom.
3. Na osnovu navoda ustavne žalbe i dokaza koji su uz nju priloženi, Ustavni sud je utvrdio da je presudom Okružnog suda u Beogradu U. 1990/07 od 6. decembra 2007. godine uvažena tužba podnosioca ustavne žalbe i poništeno rešenje Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih 02/1 broj 169886 od 12. jula 2007. godine, kojim je žalba delimično uvažena i poništeno rešenje Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih, Filijala u Beogradu D. 583884 od 3. maja 2006. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i donošenje novog rešenja. Podneskom od 9. januara 2008. godine podnosilac ustavne žalbe je tražio od Okružnog suda u Beogradu donošenje dopunske presude, kojom će se odlučiti o penzijskom stažu podnosioca za period od 1. septembra 1960. godine do 15. juna 1962. godine, na osnovu potvrde Narodnog odbora opštine Mileševo, s obzirom da o tome nije odlučeno drugostepenim rešenjem.
Okružni sud u Beogradu je osporenim rešenjem U. 1990/07 od 5. marta 2008. godine odbio predlog za donošenje dopunske presude tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, kao neosnovan. U obrazloženju ovog rešenja je navedeno da, kako je u konkretnom slučaju presudom tog suda U. 1990/07 od 6. decembra 2007. godine uvažena tužba podnosioca ustavne žalbe i poništeno rešenje Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih 02/1 broj 169886 od 12. jula 2007. godine i naloženo donošenje nove odluke u ponovnom postupku u kome će se ceniti potvrda Narodnog odbora opštine Mileševo od 12. septembra 1962. godine, to će tužilac u slučaju da tuženi u ponovnom postupku ne donese novu odluku, moći da od tuženog zahteva njeno donošenje.
Podnosilac ustavne žalbe je podneo zahtev za vanredno preispitivanje pravnosnažnog rešenja Okružnog suda u Beogradu U. 1990/07 od 5. marta 2008. godine. Vrhovni sud Srbije je na sednici održanoj 26. septembra 2008. godine doneo osporenu presudu Uvp. 96/08 kojim je zahtev odbijen kao neosnovan.
4. Polazeći od izloženog, Ustavni sud je utvrdio da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na postojanje povreda ustavnih prava podnosioca ustavne žalbe koja su u žalbi označena.
Ustavni sud konstatuje da se ustavna žalba ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost odluka sudova ili drugih državnih organa i organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja. U postupku ustavnosudske zaštite Ustavom zajemčenih ljudskih i manjinskih prava i sloboda, Ustavni sud utvrđuje da li je pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje došlo do povrede ili uskraćivanja ljudskih ili manjinskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je postupak koji je prethodio podnošenju ustavne žalbe u celini bio pravičan, kao i da li su osporenim pojedinačnim aktima podnosiocu ustavne žalbe uskraćena druga ustavna prava - u konkretnom slučaju to su pravo na sudsku zaštitu, pravo na pravno sredstvo i pravo na imovinu. U vezi s tim, Ustavni sud je utvrdio da u ustavnoj žalbi nisu navedeni razlozi koji ukazuju na to da su osporenim aktima Okružnog suda u Beogradu i Vrhovnog suda Srbije povređena navedena Ustavom zajemčena prava podnosioca. Takođe, u postupku koji je prethodio ustavnosudskom, a imajući u vidu sadržinu odredbe člana 58. stav 1. Ustava, nije ni odlučivano o nekom imovinskom pravu podnosioca, već o zahtevu podnosioca za donošenje dopunske presude.
Imajući u vidu da ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge koji bi ukazivali na postojanje povrede ustavnih prava podnosioca ustavne žalbe koja su u žalbi označena, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu odbacio, jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić