Povreda prava na suđenje u razumnom roku i imovinu u stečaju
Kratak pregled
Usvajaju se ustavne žalbe dela podnosilaca i utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu u stečajnom postupku. Dosuđuje im se naknada materijalne i nematerijalne štete, dok se žalbe ostalih podnosilaca odbacuju kao neblagovremene.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-7186/2018
13.10.2022.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), dr Milan Škulić, Lidija Đukić, dr Nataša Plavšić i dr Vladan Petrov, članovi Veća, u postupku po ustavnim žalbama D. N, N. P, D. T, M. T, R. Č, A. B, D. Đ, M. I. i Z. Đ, svih iz Banatskog Karlovca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 13. oktobra 2022. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvajaju se ustavne žalbe D. Đ, M. I. i Z. Đ. i utvrđuje da su podnosiocima ustavnih žalbi povređena prava na suđenje u razumnom roku i na imovinu, iz člana 32. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije, u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Pančevu u predmetu St. 20/10.
2. Utvrđuje se pravo podnosilaca ustavnih žalbi D. Đ, M. I. i Z. Đ. na naknadu nematerijalne štete svakom u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za eventualno već isplaćene iznose po osnovu eventualno utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Pančevu u predmetu St. 20/10. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
3. Utvrđuje se pravo podnosilaca ustavnih žalbi D. Đ, M. I. i Z. Đ. na naknadu materijalne štete svakom u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku vođenom pred Privrednim sudom u Pančevu u predmetu St. 20/10, umanjenih za iznose koji su po tom osnovu već isplaćeni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
4. Odbacuju se ustavne žalbe podnosilaca D. N, N. P, D. T, M. T, R. Č. i A. B. izjavljene zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava, u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Pančevu u predmetu St. 20/10.
O b r a z l o ž e nj e
1. D. N. iz Banatskog Karlovca i ostala lica navedena u uvodu i izreci ove odluke su, preko punomoćnika D. T, advokata iz Pančeva, Ustavnom sudu podneli ustavne žalbe zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava, u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Pančevu u predmetu St. 20/10. Podnosioci su izjavili ustavne žalbe sledećim redosledom: D. Đ, M. I. i Z. Đ. – 15. juna 2018. godine; N. P, D. T, M. T, R. Č. i A. B. – 20. juna 2018. godine; D. N. – 29. juna 2018. godine. Podnescima od 18, 25. i 29. juna 2018. godine, punomoćnik podnosilaca ustavnih žalbi je dostavio specijalna punomoćja za zastupanje podnosilaca pred Ustavnim sudom.
Ustavni sud je, u skladu sa odredbama člana 43. st. 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), ustavne žalbe spojio radi jedinstvenog postupanja.
Podnosioci u ustavnim žalbama, pored ostalog, navode: da su vodili parnične postupke protiv tuženog DP „P.“ Banatski Karlovac radi naknade neisplaćenih zarada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora, kao i radi uplate pripadajućih doprinosa; da su na osnovu pravnosnažnih presuda vodili izvršne postupke protiv navedenog izvršnog dužnika koji su prekinuti zbog otvaranja stečajnog postupka; da su u postupku stečaja prijavili potraživanja iz radnog odnosa i da su im ista priznata; da je rešenjem Privrednog suda u Pančevu St. 20/10 od 26. januara 2018. godine koje je postalo pravnosnažno 16. maja 2018. godine, zaključen stečajni postupak, a da su im potraživanja samo delimično izmirena. Podnosioci smatraju da su im neizvršenjem pravnosnažnih presuda povređena označena ustavna prava, jer je država bila obavezna da „preduzme sve neophodne korake kako bi sudska presuda bila izvršena“. Svi podnosioci su istakli zahtev za naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od po 400.000 dinara (osim M. T.) i zahtev za naknadu materijalne štete u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku vođenom pred Privrednim sudom u Pančevu u predmetu St. 20/10.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje se zakonom.
Odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon i 103/15), kojom je uređen postupak po ustavnoj žalbi, propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u ustavne žalbe i dostavljene dokaze, dopise Privrednog suda u Pančevu VIII Su 44/13-2021 od 9. juna 2021. godine i VIII Su 44/13-2021/1 od 14. jula 2022. godine, kao i spise predmeta Už-7187/2018, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Rešenjem Privrednog suda u Pančevu St. 16/09 od 14. septembra 2009. godine otvoren je stečajni postupak nad stečajnim dužnikom „P.“ a.d. Banatski Karlovac.
Z. Đ. je podneo prijavu potraživanja pod rednim brojem 225. Na ispitnom ročištu od 5. marta 2010. godine poveriocu je utvrđeno stečajno potraživanje u iznosu od 443.561,30 dinara, od čega je iznos od 53.582,68 dinara u drugom isplatnom redu, a iznos od 389.978,62 dinara u četvrtom isplatnom redu. Utvrđeno potraživanje drugog isplatnog reda je isplaćeno kroz delimičnu deobu u celosti. Nakon usklađivanja u obračunu kamata shodno Odluci Ustavnog suda IUz – 82/2009 od 12. jula 2012. godine utvrđeno je da ukupno potraživanje četvrtog isplatnog reda iznosi 384.508,99 dinara. Stečajnom poveriocu je izvršena isplata potraživanja u iznosu od 226.923,69 dinara, odnosno 59,02% od utvrđenog potraživanja četvrtog isplatnog reda. Neisplaćeni iznos je 157.585,30 dinara.
M. I. je podneo prijavu potraživanja pod rednim brojem 44. Na ispitnom ročištu od 5. marta 2010. godine poveriocu je utvrđeno stečajno potraživanje u iznosu od 106.164,90 dinara, koje je svrstano u četvrti isplatni red. Nakon usklađivanja u obračunu kamata shodno Odluci Ustavnog suda IUz – 82/2009 od 12. jula 2012. godine utvrđeno je da ukupno potraživanje četvrtog isplatnog reda iznosi 89.879,16 dinara. Stečajnom poveriocu je izvršena isplata potraživanja u iznosu od 53.043,52 dinara, odnosno 59,02% od utvrđenog potraživanja četvrtog isplatnog reda, te je neisplaćeni iznos 36.835,64 dinara.
D. Đ. je podneo prijavu potraživanja pod rednim brojem 28. Na ispitnom ročištu od 5. marta 2010. godine poveriocu je utvrđeno stečajno potraživanje u iznosu od 928.790,86 dinara, koje je svrstano u četvrti isplatni red. Nakon usklađivanja u obračunu kamata shodno odluci Ustavnog suda IUz – 82/2009 od 12. jula 2012. godine utvrđeno je da ukupno potraživanje četvrtog isplatnog reda iznosi 787.635,96 dinara. Stečajnom poveriocu je izvršena isplata potraživanja u iznosu od 464.835,06 dinara, odnosno 59,02% od utvrđenog potraživanja četvrtog isplatnog reda, te je neisplaćeni iznos 322.800,90 dinara.
U toku trajanja stečajnog postupka održano je osam ispitnih ročišta i ispitane su prijave potraživanja 335 poverilaca. Nakon održanog dopunskog ispitnog ročišta od 25. juna 2015. godine dostavljen je predlog konačne liste utvrđenih potraživanja, koja je urađena zbog usklađivanja u obračunu kamata shodno Odluci Ustavnog suda IUz-82/2009 od 12. jula 2012. godine.
U toku stečajnog postupka vršena je procena i to: 2011. godine celokupne imovine stečajnog dužnika kao pravnog lica od strane „I.“ d.o.o. Beograd; septembra 2013. godine procena pokretne imovine (mehanizacije) od strane sudskog veštaka za motorna vozila, a septembra 2014. godine procena ostatka imovine od strane „E.“ d.o.o. Beograd.
Prva prodaja održana je 10. novembra 2010. godine, javnim nadmetanjem, za dve celine, a postignuta cena za celinu broj 2 (poljoprivredno zemljište) iznosila je 310.752.699,83 dinara, a kupac je „A.“ Pančevo.
Na drugoj prodaji metodom javnog prikupljanja ponuda koja je održana 27. juna 2011. godine, Odbor poverilac na sednici od 6. jula 2011. godine nije prihvatio ponuđenu cenu od 15.001.000,00 dinara za celinu Pekara i mlin.
Na sledećoj prodaji od 16. avgusta 2011. godine metodom javnog prikupljanja ponuda za celinu Pekara i mlin, kupac je ponudio cenu od 20.000.000,00 dinara koja nije prihvaćena od strane Odbora poverilaca.
Na narednoj prodaji od 3. oktobra 2011. godine metodom javnog prikupljanja pisanih ponuda postignuta cena za ponuđenu celinu broj 1. iznosila je 20.011.000,00 dinara od strane kupca SZTR „P.“ iz Banatskog Karlovca i ona je prihvaćena od strane Odbora poverilaca.
Prodaja pokretne imovine stečajnog dužnika metodom javnog prikupljanja ponuda održana je 26. decembra 2013. godine i prodato je 114 celina za ukupnu cenu od 24.132.125,00 dinara.
Prodaja pokretne imovine stečajnog dužnika metodom javnog prikupljanja ponuda izvršena je 15. jula 2014. godine i prodate su 92 celine po ukupnoj ceni od 1.807.694,80 dinara.
Prodaja stečajnog dužnika kao pravnog lica metodom javnog nadmetanja izvršena je 23. decembra 2014. godine Konzorcijumu kupaca za cenu od 170.990.487,00 dinara i to: ADPP „Z.“ Lazarevo, PP „B.“ a.d. B. i „R.“ a.d. Bajmok.
Prodaja pokretne imovine u iznosu od 1.204.200,00 dinara izvršena je 20. jula 2016. godine; 30. novembra 2016. godine izvršena je prodaja pokretne imovine u iznosu od 115.500,00 dinara; 1. decembra 2016. godine izvršena je prodaja pokretne imovine u iznosu od 180.633,00 dinara i 13. aprila 2017. godine izvršena je prodaja pokretne imovine u iznosu od 160.000,00 dinara.
Nakon prodaje stečajnog dužnika kao pravnog lica 23. decembra 2014. godine Konzorcijumu kupaca za cenu od 170.990.487,00 dinara, rešenjem Privrednog suda u Pančevu St. 20/10 od 16. januara 2015. godine obustavljen je stečajni postupak nad stečajnim dužnikom „P.“ a.d. Banatski Karlovac i nastavljen nad stečajnom masom stečajnog dužnika.
Rešenjem Privrednog suda u Pančevu St. 20/10 od 26. januara 2018. godine okončan je stečajni postupak i nad stečajnom masom stečajnog dužnika „P.“ a.d. Banatski Karlovac. Navedeno rešenje je 9. marta 2018. godine objavljeno u „Službenom glasniku Republike Srbije“, broj 18/18, a postalo je pravnosnažno 16. maja 2018. godine.
Rešenjem o naknadnoj deobi Privrednog suda u Pančevu St. 20/10 od 14. juna 2019. godine, odobreno je sprovođenje postupka naknadne deobe stečajne mase „P.“ a.d. Banatski Karlovac, u skladu sa nacrtom za naknadnu deobu sa stanjem na dan 11. februar 2019. godine, utvrđena su rezervisana sredstva za isplatu troškova stečajnog postupka i obaveze stečajne mase do okončanja stečajnog postupka, utvrđena su rezervisana sredstva za isplatu konačne nagrade za rad stečajnog upravnika, utvrđena su ukupna sredstva za naknadnu deobu i određena je naknadna deoba stečajne mase stečajnog dužnika u četvrtom isplatnom redu.
Rešenjem Privrednog suda u Pančevu St. 20/10 od 13. decembra 2019. godine je usvojen dopunski završni račun stečajnog upravnika stečajne mase „P.“ a.d. Banatski Karlovac, određena konačna nagrada stečajnom upravniku i zaključen stečajni postupak nad stečajnom masom navedenog stečajnog dužnika, a koje rešenje je postalo pravnosnažno 18. juna 2020. godine.
4. Ispitujući tvrdnje podnosilaca D. Đ, M. I. i Z. Đ. o povredi prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Pančevu u predmetu St. 20/10, Ustavni sud konstatuje da je osporeni postupak (u kome su podnosioci prijavili svoja potraživanja iz radnog odnosa) otvoren rešenjem Privrednog suda u Pančevu St. 16/09 od 14. septembra 2009. godine, a da je okončan rešenjem Privrednog suda u Pančevu St. 20/10 od 26. januara 2018. godine, koje je postalo pravnosnažno 16. maja 2018. godine. Iz navedenog proizlazi da je osporeni stečajni postupak trajao osam godina i osam meseci.
Iako na ocenu razumne dužine trajanja konkretnog sudskog postupka, pored vremenskog trajanja utiče i niz drugih činilaca, kao što su složenost činjeničnih i pravnih pitanja koja se mogu pojaviti tokom postupka, ponašanje podnosioca ustavne žalbe kao stranke tokom trajanja postupka, postupanje nadležnih sudova i priroda, odnosno značaj zahteva o kome se u postupku odlučuje za podnosioca ustavne žalbe, Ustavni sud je utvrdio da nijedan od ovih činilaca, ne može biti opravdanje za navedeno trajanje postupka u kome su podnosioci prijavili svoja potraživanja iz radnog odnosa, a posebno u situaciji kada podnosioci ustavnih žalbi svojim ponašanjem nisu doprineli odugovlačenju postupka.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ocenio da je podnosiocima ustavnih žalbi iz tačke 1. izreke, u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Pančevu u predmetu St. 20/10, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, pa je ustavnu žalbu u ovom delu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, odlučujući kao u tački 1. izreke.
5. Na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je, u tački 2. izreke, odlučio da se pravično zadovoljenje podnosilaca ustavnih žalbi iz tačke 1. izreke zbog utvrđene povrede prava ostvari utvrđenjem prava na naknadu nematerijalne štete, i to svakom u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti obračunatoj po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za eventualno već isplaćene iznose po osnovu eventualno utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Pančevu u predmetu St. 20/10. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
Prilikom odlučivanja o visini nematerijalne štete koju su podnosioci ustavne žalbe pretrpeli zbog utvrđene povrede prava, Ustavni sud je imao u vidu praksu Evropskog suda za ljudska prava izraženu u presudi Stanković protiv Srbije, predstavka broj 41285/19, odluka od 19. decembra 2019. godine, a koja se odnosi na obavezu „Republike Srbije za propuste da izvrši pravnosnažne domaće presude donete protiv društvenih/državnih preduzeća, kao i pitanje visine naknade nematerijalne štete utvrđene zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku“. Usklađujući svoju dosadašnju praksu sa navedenim stavovima Evropskog suda, Ustavni sud smatra da navedeni novčani iznos predstavlja adekvatnu kompenzaciju za povredu prava koju su podnosioci ustavne žalbe pretrpeli zbog nedelotvornog postupanja sudova.
Takođe, Ustavni sud je u cilju usklađivanja svoje prakse sa jedinstvenim pristupom Evropskog suda u rešavanju ovog spornog pitanja, na sednici održanoj 4. juna 2020. godine doneo Odluku Už-277/2017 i na sednici održanoj 17. decembra 2020. godine doneo Odluku Už-7309/2018 (objavljene na internet stranici Ustavnog suda: www.ustavni.sud.rs i u „Službenom glasniku Republike Srbije“, broj 102/20 i broj 6/21).
6. Analizirajući navode ustavnih žalbi kojima su podnosioci iz tačke 1. izreke istakli povredu prava na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava i tražili naknadu materijalne štete, Ustavni sud je ocenio da propust nadležnog suda da obezbedi namirenje potraživanja podnosilaca ustavne žalbe u stečajnom postupku, a protiv stečajnog dužnika koji je u vreme nastanka potraživanja imao pretežan državni/društveni kapital, u konkretnom slučaju, predstavlja i povredu njihovog prava na mirno uživanje imovine iz člana 58. stav 1. Ustava, koju čine potraživanja utvrđena sudskim odlukama (sličan stav izražen je i u Odluci Ustavnog suda Už-1712/2010 od 21. marta 2013. godine). Stoga je Ustavni sud usvojio ustavne žalbe podnosilaca i u ovom delu, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, odlučujući kao u tački 1. izreke.
7. Polazeći od iznetog, a uzimajući u obzir da Ustavni sud prilikom odlučivanja u postupku po ustavnoj žalbi uvažava i praksu međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Sud je, saglasno članu 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 3. izreke utvrdio pravo podnosilaca iz tačke 1. izreke na naknadu materijalne štete, i to svakom u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim Pančevu u predmetu St. 20/10, umanjenih za iznose koji su po tom osnovu već isplaćeni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
8. Ocenjujući pretpostavke od značaja za odlučivanje o ustavnim žalbama podnosilaca iz tačke 4. izreke, Ustavni sud, najpre, konstatuje da je ustavna žalba strogo formalno pravno sredstvo za zaštitu Ustavom zajemčenih prava i sloboda i da je jedna od pretpostavki za odlučivanje o ustavnoj žalbi njena blagovremenost.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud podseća na stav Evropskog suda za ljudska prava prema kome, kada neizvršenje pravnosnažnih sudskih odluka predstavlja trajnu situaciju, rok za izjavljivanje ustavne žalbe se ne može odložiti na neodređeno vreme, već tada podnosilac treba da podnese ustavnu žalbu kada postane očigledno da nema realnog izgleda za povoljan ishod postupka izvršenja (videti odluku Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sokolov i dr. protiv Srbije, predstavka broj 30859/10, od 14. januara 2014. godine, stav 31). Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud ističe da su za vreme trajanja stečajnog postupka podnosioci mogli da imaju realnu nadu da će njihova potraživanja biti izmirena, ali ovo očekivanje je trebalo da prestane saznanjem činjenice da je stečajni postupak nad dužnikom okončan. Naime, osporeni stečajni postupak je u konkretnom slučaju okončan rešenjem Privrednog suda u Pančevu St. 20/10 od 26. januara 2018. godine, pri čemu je ovo rešenje postalo pravnosnažno 16. maja 2018. godine. Ustavni sud ukazuje da u situaciji kada se ustavnom žalbom ističe povreda prava na imovinu u stečajnom postupku koji je okončan, zakonski rok za podnošenje ustavne žalbe počinje da teče najkasnije od dana pravnosnažnog okončanja tog postupka, jer je to poslednji dan kada je organ koji je vodio postupak mogao da povredi pravo podnosioca ustavne žalbe na imovinu, a što znači da su u konkretnom slučaju podnosioci morali da izjave ustavne žalbe najkasnije u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti rešenja kojim je okončan stečajni postupak – od 16. maja 2018. godine. Ustavni sud, u navedenom smislu, ukazuje da nije od značaja za zauzimanje drugačijeg stanovišta činjenica na koju su podnosioci ukazali u ustavnim žalbama, a to je da je rešenje o zaključenju stečajnog postupka sa klauzulom pravnosnažnosti punomoćnik podnosilaca primio 13. juna 2018. godine, i to na svoj pismeni zahtev.
Ustavni sud, takođe, ukazuje na svoje stanovište da za potrebe utvrđivanja blagovremenosti ustavne žalbe, sprovođenje postupka naknadne deobe ne predstavlja ponovno otvoren stečajni postupak, niti se donošenje dopunskog završnog računa može smatrati okončanjem stečajnog postupka u navedenom smislu.
Polazeći od navedenog, a imajući u vidu da su ustavne žalbe podnosilaca izjavljene 20. i 29. juna 2018. godine, Ustavni sud je ocenio da su iste neblagovremene, pa je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavne žalbe podnosilaca D. N, N. P, D. T, M. T, R. Č. i A. B, odlučujući kao u tački 4. izreke.
9. Ustavni sud je, na osnovu svega iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.
SAGLASNO IZDVOJENO MIŠLjENjE SUDIJE DR TAMAŠA KORHECA (Dr. KORHECZ TAMÁS)
u odnosu na Odluku Ustavnog suda broj Už - 7186/2018.
Ustavni sud, na sednici Velikog veće, održanoj 13. oktobra 2022. godine, u predmetu Už - 7186/2018, jednoglasno je doneo odluku sa kojom je usvojio ustavnu žalbu podnosioca, bivših radnika nekadašnjeg društvenog preduzeća „Peščara“ iz Banatskog Karlovca sa kojima su isti tražili da im se utvrdi povreda ustavnog prava na imovinu iz člana 58. Ustava i prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava.
Slažem se sa izrekom Odluke, ona je zasnovana na odluci Ustavnog suda Už - 7187/2018 od 16. juna 2022. godine, koji je donet povodom ustavnih žalbi bivših radnika istog preduzeća „Peščare“ iz Banatskog Karlovca. Istovremeno smatram da postoji neujednačena praksa Ustavnog suda, pošto je Sud odbacio veliki broj ustavnih žalbi koje su podneli bivši radnici preduzeća „Begej“ iz Zrenjanina. Jedan od tih rešenja je izglasan na sednici Ustavnog suda (Už – 8846/2018) koja je održana neposredno pre sednice Velikog većam na kojoj je doneta ova odluka o usvajanju ustavnih žalbi.
Pošto sam svoje argumente protiv rešenja broj Už – 8846/2018, kojim su odbačene ustavne žalbe bivših radnika preduzeća „Begej“ iz Zrenjanina detaljno izneo u svojem nesaglasnom izdvojenom mišljenju, na ovom mestu ću samo ukazati na sličnosti između položaja bivših radnika preduzeća „Peščara“ i preduzeća „Begej“.
SLIČNOSTI I RAZLIKE
U slučaju bivših radnika „Peščare“ ustavne žalbe je napisao i podneo Dragan Todorović advokat iz Pančeva, dok je ustavne žalbe bivših radnika „Begeja“ napisala i podnela Mirjana Nedeljkov, advokat iz Niša. Sve ustavne žalbe, radnika „Peščare“ su veoma slične, samo se lični podaci i visina neostvarenih potraživanja razlikuju. Ista je situacija i sa ustavnim žalbama bivših radnika „Begeja“.
U slučaju obe grupe bivših radnika preduzeća „Peščare“ i „Begeja“ postoji niz sličnosti, kako činjeničnih, tako i pravnih, i to su sledeće:
- Radi se o preduzećima koji su imali većinski društveni kapital u vreme kada su dosuđena potraživanja bivših radnika zbog neisplaćenih zarada.
- Izvršenje presuda sudova je obustavljeno kada je otvoren postupak stečaja ovih preduzeća 2010.godine. Stečajni postupak u odnosu na preduzeće „Peščara“ vođen je pred Privrednim sudom u Pančevu (broj 20/2010) dok je stečajni postupak u odnosu na preduzeće „Begej“ vođen pred Privrednim sudom u Zrenjaninu (br. 13/2010).
- Stečajni postupak u odnosu na preduzeće „Peščara“ je pravnosnažno zaključen 16. maja 2018. godine, dok je u odnosu na preduzeće „Begej“ postupak okončan 5. jula 2018. godine.
- U oba slučaja, bivši radnici nisu uspeli da naplate svoja prijavljena potraživanja u celosti.
- U oba slučaja, radnici nisu koristili zakonom propisana sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i zaštitu prava na imovinu dok je postupak stečaja trajao.
- U oba slučaja, u ustavnim žalbama podnosioci su ukazali na povredu prava na imovinu, kao i na povredu prava na suđenje u razumnom roku. Razlika između ustavnih žalbi bivših radnika „Peščare“ i bivših radnika „Begeja“ svodi se na to da li je povreda ustavnog prava na suđenje u razumnom roku istaknuta na početku teksta ustavne žalbe, ili je na tu povredu prava ukazano na kraju ustavne žalbe. Obrazloženje povrede prava na suđenje u razumnom roku u slučaju radnika „Begeja“ je kvantitativno nešto obimnija, ali je sadržinski gotovo istovetna, kao u slučaju ustavnih žalbi radnika „Peščare“.
ZAKLjUČAK
Na osnovu svih sličnosti u predmetima ustavnih žalbi bivših radnika „Peščare“ iz Banatskog Karlovca i „Begeja“ iz Zrenjanina, smatram da je Ustavni sud trebao da jednako postupi u odnosu na sve podnosioce ustavnih žalbi. U biti istovetnoj situaciji, na osnovu sadržinski veoma sličnih ustavnih žalbi, Ustavni sud je različito postupao prema bivšim radnicima bivšeg preduzeća „Peščara„ iz Banatskog Karlovca i prema bivšim radnicima preduzeća „Begej“ iz Zrenjanina. Dok je Ustavni sud u prvom slučaju utvrdio povredu ustavnih prava, i dosudio naknadu nematerijalne štete, kao naknadu materijalne štete u visini neostvarenih potraživanja iz radnog odnosa nakon okončanja stečaja, u drugom slučaju je to odbio da učini.
Beograd, 23. novembar 2022.g.
sudija Dr Tamaš Korhec
(Dr.Korhecz Tamás)