Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nenadležnosti ratione temporis

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu Životija Glišića izjavljenu protiv presuda donetih 2004. i 2005. godine. Žalba je nedopuštena jer su osporeni akti doneti pre stupanja na snagu Ustava iz 2006. godine, kojim je ustanovljena ustavna žalba kao pravno sredstvo.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-727/2011
14.04.2011.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Životija Glišića iz sela Županjevac, opština Rekovac, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 14. aprila 2011. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Životija Glišića izjavljena protiv presude Opštinskog suda u Kragujevcu P. 1773/02 od 16. decembra 2004. godine i presude Okružnog suda u Jagodini Gž. 848/05 od 26. aprila 2005. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Životije Glišić iz sela Županjevac, opština Rekovac je 16. februara 2011. godine podneo ustavnu žalbu protiv presude Opštinskog suda u Kragujevcu P. 1773/02 od 16. decembra 2004. godine i presude Okružnog suda u Jagodini Gž. 848/05 od 26. aprila 2005. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i povrede prava na jednaku zaštitu prava, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 36. Ustava Republike Srbije.

2. Prema članu 170. Ustava Republike Srbije ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava, dok je odredbom člana 84. stav 1. Zakona propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.

Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da su pretpostavke za izjavljivanje ustavne žalbe, pored ostalog, da se njome osporava pojedinačni akt koji je donet ili radnja koja je preduzeta nakon stupanja na snagu Ustava, jer je tek stupanjem na snagu Ustava 8. novembra 2006. godine, ustanovljena ustavna žalba kao pravno sredstvo za zaštitu Ustavom zajemčenih ljudskih i manjinskih prava i sloboda, a zatim da je aktom koji se osporava ustavnom žalbom odlučivano o nekom pravu ili obavezi podnosioca ustavne žalbe, jer je samo takav akt podoban da povredi njegova Ustavom zajemčena prava i slobode.

3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je osporenom presudom Opštinskog suda u Kragujevcu P. 1773/02 od 16. decembra 2004. godine odbijen tužbeni zahtev tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, kojim je tražio da sud obaveže tuženu Republiku Srbiju da mu isplati naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode. Osporenom presudom Okružnog suda u Jagodini Gž. 848/05 od 26. aprila 2005. godine odbijena je žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.

Rešenjem Opštinskog suda u Kragujevcu P. 1773/02 od 19. februara 2009. godine odbačen je predlog za ponavljanje postupka pravnosnažno okončanog presudom Opštinskog suda u Kragujevcu P. 1773/02 od 16. decembra 2004. godine.

Rešenjem Okružnog suda u Jagodini Gž. 888/09 od 31. marta 2009. godine odbijena je žalba tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe i potvrđeno prvostepeno rešenje.

4. Imajući u vidu da su osporene presude donete pre stupanja na snagu Ustava, te da podnosilac ne osporava odluke sudova donete po kasnije izjavljenom predlogu za ponavljanje postupka, Sud je, krećući se u granicama postavljenog zahteva, ustavnu žalbu odbacio kao nedopuštenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

Polazeći od izloženog, Ustavni sud je ocenio da nema mesta dostavljanju ustavne žalbe na uređenje, jer je, u konkretnom slučaju, bez uticaja okolnost što podnosilac uz ustavnu žalbu nije dostavio i prepis osporene drugostepene presude Okružnog suda u Jagodini Gž. 848/05 od 26. aprila 2005. godine, jer iz navoda ustavne žalbe i priloženih odluka, a pre svega rešenja Opštinskog suda u Kragujevu P. 1773/02 od 19. februara 2009. godine, nesumnjivo proizlazi da je drugostepenu presudu doneo Okružni sud u Jagodini 26. aprila 2005. godine.

5. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša Slijepčević

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.