Odluka Ustavnog suda o povredi prava u izvršnom postupku obustavljenom zbog stečaja

Kratak pregled

Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu, utvrđujući povredu prava na pravično suđenje. Izvršni sud je proizvoljno primenio zakon kada je obustavio izvršni postupak zbog otvaranja stečaja, iako je zakon propisivao prekid, što ima različite pravne posledice.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća, i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Dragana Kolarić, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), Gordana Ajnšpiler Popović, dr Vladan Petrov, Miroslav Nikolić i dr Nataša Plavšić, u postupku po ustavnoj žalbi Z. Đ . iz Niša , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 28. marta 2024. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba Z. Đ . i utvrđuje da je rešenjima Osnovnog suda u Nišu I. 1035/19 od 23. septembra 2019. godine i Ipv(I). 18/20 od 15. juna 2020. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

2. Poništava se rešenje Osnovnog suda u Nišu Ipv(I). 18/20 od 15. juna 2020. godine i određuje da isti sud donese novu odluku o prigovoru izvršnih poverilaca izjavljenom protiv rešenja Osnovnog suda u Nišu I. 1035/19 od 23. septembra 2019. godine.

3. Ova odluka ima pravno dejstvo i prema licima koja nisu izjavila ustavnu žalbu protiv rešenja iz tačke 1, a nalaze se u istoj pravnoj situaciji kao i podnosilac Z . Đ, saglasno odredbi člana 87. Zakona o Ustavnom sudu.

O b r a z l o ž e nj e

1. Z. Đ . iz Niša izjavio je Ustavnom sudu, 21. jula 2020. godine, preko punomoćnika S. A , advokata iz Niša, ustavnu žalbu protiv rešenja Osnovnog suda u Nišu I. 1035/19 od 23. septembra 2019. godine i Ipv(I). 18/20 od 15. juna 2020. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje, prava na jednaku zaštitu prava i prava na imovinu , zajemčenih odredbama člana 32. stav 1 , člana 36. stav 1. i člana 58. Ustava Republike Srbije.

U ustavnoj žalbi je, između ostalog, navedeno: da se podnosilac već obratio ustavnom žalbom Ustavnom sudu koju je izjavio protiv rešenja Osnovnog suda u Nišu I. 3769/15 od 9. marta 2016. godine i IPV(I). 270/16 od 18. aprila 2016. godine i da je Ustavni sud Odlukom Už-4582/2016 od 6. juna 2016. godine usvojio ustavnu žalbu, poništio osporene akte, i odredio da isti sud donese novu odluku po prigovoru izvršnih poverilaca izjavljenom protiv prvostepenog rešenja Osnovnog suda u Nišu; da je Veće izvršnog suda, postupajući po navedenoj odluci Ustavnog suda, rešenjem od 27. avgusta 2018. godine ukinulo navedeno prvostepeno rešenje od 9. marta 2016. godine uz obrazloženje da prvostepeni sud mora da ima u vidu činjenicu da podnosilac i drugi izvršni poverioci imaju status izlučnih poverilaca u stečajnom postupku koji im omogućava da traže da se određena stvar izuzme iz državine stečajnog dužnika i da im se ista preda, jer ona ne predstavlja deo stečajne mase i ne služi namirenju stečajnih poverilaca; da je u daljem toku postupka osporenim rešenjima Osnovnog suda u Nišu I. 3769/15 od 23. septembra 2019. godine i IPV(I). 18/20 od 15. juna 2020 godine obustavljen postupak izvršenja usled nastupanja pravnih posledica otvaranja stečaja nad izvršnim dužnikom; da podnosilac ustavne žalbe uživa status izlučnog poverioca u stečajnom postupku koje omogućava njemu kao vlasniku stvari da zahteva da mu se stvar koja se nalazi kod stečajnog dužnika preda njemu, koja stvar nije deo stečajne mase i ne služi kolektivnom namirenju stečajnih poverilaca; da se u konkretnom slučaju ne radi o izvršenju na imovini čiji je vlasnik izvršni dužnik, već se radi o prinudnoj predaji stvari čiji je vlasnik podnosilac ustavne žalbe, a nalazi se u državini izvršnog dužnika.

Predložio je da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu označenih ustavnih prava i poništi osporene akte.

2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku , izvršio uvid u spise predmeta Už-4582/2016, u osporena rešenja i dokumentaciju dostavljenu uz ustavnu žalbu, te utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:

Tužioci, među kojima je i podnosilac ustavne žalbe, su 8. februara 2011. godine podneli tužbu Osnovnom sudu u Nišu radi izlučenja spornih nepokretnosti protiv tuženog DP „J.“ u stečaju Niš. Osnovni sud je presudom P. 3956/12 od 7. februara 2013. godine usvojio tužbeni zahtev , a koja je potvrđena presudom Apelacionog suda u Nišu Gž. 1660/13 od 3. septembra 2013. godine.

Izvršni poverioci, među kojima i je podnosilac ustavne žalbe, su 7. decembra 2015. godine Osnovnom sudu u Nišu podneli predlog za izvršenje, na osnovu navedenih parničnih presuda, tražeći da izvršni dužnik DP „J .“ iz Niša isprazni i preda im sporne nepokretnosti. Navedeni predlog za izvršenje usvojen je rešenjem Osnovnog suda u Nišu I. 3769/15 od 14. decembra 2015. godine.

Osnovni sud u Nišu je rešenjima I. 3769/15 od 9. marta 2016. godine i Ipv(I). 270/16 od 18. aprila 2016. godine pravnosnažno obustavio izvršni postupak, sa obrazloženjem da su planom reorganizacije od 25. februara 2011. godine utvrđena prava i obaveze poverilaca i dužnika i da je plan reorganizacije nova izvršna isprava na osnovu koga se može odrediti i sprovesti izvršenje u potpuno nezavisnom postupku izvršenja, pa bi se dosuđenjem nepokretnosti u izvršnom postupku došlo do dvostrukog namirenja izvršnih poverilaca.

Ustavni sud je , na sednici održanoj 5. aprila 2018. godine , doneo Odluku Už-4582/2016 kojom je, u tački 1. izreke, usvojio ustavnu žalbu Z . Đ , podnosioca i u ovom ustavnosudskom postupku, i utvrdio da je rešenjima Osnovnog suda u Nišu I. 3769/15 od 9. marta 2016. godine i Ipv(I). 270/16 od 18. aprila 2016. godine povređeno pravo podnosioca us tavne žalbe na pravično suđenje, te je, u tački 2. izreke, poništio rešenje Osnovnog suda u Nišu Ipv(i) 270/16 od 18. aprila 2016. godine i odredio da isti sud donese novu odluku o prigovoru izvršnih poverilaca izjavljenom protiv rešenja Osnovnog suda u Nišu I. 3 769/15 od 9. marta 2016. godine.

U postupku izvršenja navedene Odluke Ustavnog suda , Osnovni sud u Nišu je rešenjem IPV(I). 271/18 od 27. avgusta 2018. godine ukinuo prvostepe no rešenja tog suda od 9. marta 2016. godine.

U daljem toku izvršnog postupka, Osnovni sud u Nišu je osporenim rešenjem I. 1035/19 od 23. septembra 2019. godine obustavio izvršni postupak usled nastupanja pravni h posledica otvaranja stečaja nad izvršnih dužnikom DP „J.“.

Osnovni sud u Nišu je osporenim rešenjem IPV(I). 18/20 od 15. juna 2020. godine odbio kao nesnovan prigovor izvršnih poverilaca i potvrdio osporeno prvostepeno rešenje. U obrazloženju osporenog drugostepenog rešenja je navedeno: da je rešenjem Privrednog suda u Nišu St. 12/18 od 25. aprila 2018. godine nad izvršnim dužnikom otvoren stečajni postupak; da kako je nad izvršnim duž nikom otvoren stečajni postupak to se , shodno članu 93 stav 2. Zakona o stečaju, ne može od dana otvaranja istog protiv stečajnog dužnika, odnosno nad njegovom imovinom odrediti i sprovesti prinudno izvršenje, niti bilo koja druga mera postupka izvršenja, osim izvršenja koja se odnose na obaveze stečajne mase i troškova stečajnog postupka, a postupci koji su u toku se obustavljaju; da u vezi sa navodima iz prigovora izvršnih poverilaca da je sud postupio suprotno odredbi člana 80 . stav 3. Zakona o stečaju kojim je predviđeno da izlučni poverioci mogu svoje potraživanje ostvariti u svim sudskim i drugim postupcima, nisu od uticaja na drugačiju odluku veća; da je odredbom člana 111. Zakona o stečaju propisano da poverioci podnose prijave potraživanja pismeno stečajnom sudu, a odredbom člana 112. Zakona o stečaju, propisano je da izlučni poverilac podnosi zahtev da mu se iz stečaja izluči stvar koja ne ulazi u stečajnu masu; da, shodno navedenim zakonskim odredbama, činjenica da u konkretnom postupku izvršni poverioci imaju status prioritetniih odnosno izlučnih poverioca time isti mogu da svoje potraživanje ostvare u drugim postupci ma pred Privrednim sudom u Nišu.

4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju se povredu, pored ostalih, ustavnom žalbom ukazuje, svakom se jemči pravo da nezavistan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i optužbama protiv njega.

Odredbama Zakona o stečaju („Službeni glasnik RS“, br. 10 4/09, 99/11-dr. zakon, 71/12 – Odluka US, 83/14 i 113/17), koji je bio merodavan u konkretnom slučaju, je propisano: da je izlučni poverilac lice koje, na osnovu svog stvarnog ili ličnog prava, ima pravo da traži da se određena stvar izdvoji iz stečajne mase (član 50. stav 1.) , da izlučni poverilac nije stečajni poverilac (član 50. stav 2.) i stvar iz stava 1. ovog člana ne ulazi u stečajnu masu (član 50. stav 3. ); da stečajni poverioci svoja potraživanja prema stečajnom dužniku ostvaruju samo u stečajnom postupku, da otvaranjem stečajnog postupka razlučno pravo se ostvaruje isključivo u stečajnom postupku, osim u slučaju donošenja odluke o ukidanju zabrane izvršenja i namirenja u skladu sa ovim zakonom, da izlučni poverioci mogu svoje potraživanje ostvarivati u svim sudskim i drugim postupcima (član 80 . – čiji je naziv – „ Posledice otvaranja stečajnog postupka na potraživanja“ – sa podnaslovom – „Potraživanja poverilaca“); da se od dana otvaranja stečajnog postupka ne može protiv stečajnog dužnika, odnosno nad njegovom imovinom, odrediti i sprovesti prinudno izvršenje, niti bilo koja mera postupka izvršenja osim izvršenja koja se odnose na obaveze stečajne mase i troškova stečajnog postupka (član 93. stav 1.) i da se p ostupci iz stava 1. ovog člana koji su u toku prekidaju (član 93. stav 2.) ; da izlučni poverilac podnosi zahtev da mu se iz stečaja izluči stvar koja ne ulazi u stečajnu masu (član 112. stav 1.).

5. Ustavni sud ukazuje da se ustavnom žalbom osporavaju akti izvršnog suda kojima je pravnosnažno obustavljen izvršni postupak u kojima je podnosilac imao svojstvo izvršnog poverioca, a zbog nastupanja pravnih posledica otvaranja postupka stečaja nad izvršnim dužnikom.

Ustavni sud, najpre, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava, koji je prihvatio i Ustavni sud, da se pravičnost suđenja ostvaruje kroz isključenje proizvoljnosti u postupanju i odlučivanju od strane redovnih sudova, što podrazumeva obavezu tih sudova da se pridržavaju utvrđenih procesnih pravila tokom postupka. Naime, Evropski sud za ljudska prava je u presudi Sotiris and Nikos Koutras Attee protiv Grčke, broj predstavke 39442/98, od 16. novembra 2000. godine, pored ostalog, istakao da stranke uvek imaju pravo da očekuju da će se postojeća pravila primeniti na njihov slučaj (videti stav 20. navedene presude). Ustavni sud smatra da je izneti stav od izuzetne važnosti, jer strankama u postupku omogućava da svoje ponašanje usklade sa postojećim pravilima, u kom slučaju na njihovoj strani postoji i legitimno očekivanje da se na njihov slučaj ta postojeća, predvidljiva pravila zaista i primene.

Polazeći od navedenog, Ustavni sud je ocenio da je izvršni sud postupio na ustavnopravni neprihvatljiv način kada je pravnosnažno obustavio izvršni postupak zbog nastupanja pravnih posledica otvaranja postupka stečaja nad izvršnim dužnikom, imajuću u vidu da se u konkretnom slučaju primenjivao Zakon o stečaju („ Službeni glasnik RS“, br. 104/09, 99/11-dr. zakon, 71/12 – odluka US, 83/14 i 113/17) koji je propisivao prekid izvršnog postupka zbog otvaranja stečaja ( član 93. stav 2.), a ne obustavu, a kako je to uradio izvršn i sud. Ustavni sud ocenjuje da je u konkretnom slučaju to od pravnog značaja, jer pravne posledice za podnosioca kao izvršnog poverioca u slučaju prekida i obustave izvršenja zbog otvaranja stečaja nad izvršnim dužnikom nisu iste, imajući u vidu da u slučaju prekida, izvršni postupak može da se nastavi u kojem bi podnosilac mogao da ostvari svoje potraživanje (prinudna predaja individualno određene stvari čiji je vlasnik podnosilac ustavne žalbe, a nalazi se u državini izvršnog dužnika ).

Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud ukazuje da se kao proizvoljan iskazuje zaključak izvršnog suda da se u konkretnom slučaju obustavi izvršni postupak u kojima je podnosilac imao svojstvo izvršnog -izlučnog poverioca, a zbog nastupanja pravnih posledica otvaranja postupka stečaja nad izvršnim dužnikom.

6. Na osnovu izloženog i odredaba člana 89. st. 1. i 2. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 - Odluka US, 40/15 - dr. zakon, 103/15, 10/23 i 92/23), Ustavni sud je, u tački 1. izreke , usvojio ustavnu žalbu, te utvrdio da je rešenjima Osnovnog suda u Nišu I. 1035/19 od 23. septembra 2019. godine i Ipv(I). 18/20 od 15. juna 2020. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, a u tački 2. izreke , poništio rešenje Osnovnog suda u Nišu Ipv(I). 18/20 od 15. juna 2020. godine i odredio da isti sud ponovo odluči o prigovoru izvršnih poverilaca izjavljenom protiv rešenja Osnovnog suda I. 1035/19 od 23. septembra 2019. godine.

7. Imajući u vidu da je osporenim rešenjima povređeno pravo na pravično suđenje i ostalim izvršnim poveriocima koji nisu izjavili ustavnu žalbu, a nalaze se u istoj pravnoj situaciji sa podnosiocem Z . Đ , Ustavni sud je ocenio da ima mesta primeni člana 87. Zakona o Ustavnom sudu, pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao u tački 3. izreke.

8. S obzirom na to da je utvrdio povredu prava na pravično suđenje i da je odre dio otklanjanje štetnih posledica povrede prava , Ustavni sud nije razmatrao istaknute povrede prava na jednaku zaštitu prava i prava na imovinu, zajemčenih odredbama čl ana 36. stav 1. i člana 58. Ustava.

9. Polazeći od svega iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Snežana Marković, s.r.

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.