Proizvoljna primena procesnih odredaba o naknadi troškova parničnog postupka
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu, poništio rešenje Višeg suda i utvrdio povredu prava na pravično suđenje. Sud je proizvoljno primenio odredbe o troškovima postupka, pogrešno zaključivši da je tužba nedozvoljena i ignorišući izuzetak od obaveze naknade troškova kada je tužba povučena nakon ispunjenja zahteva.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-743/2014
19.05.2016.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: zamenik predsednik a Suda dr Goran P. Ilić, zamenik predsednika Veća , i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Olivera Vučić, Predrag Ćetković, Milan Stanić, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Dušana Pujića iz Futoga, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 19. maja 201 6. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Dušana Pujića i utvrđuje da je rešenjem Višeg suda u Požarevcu Gž. 1192/13(2011) od 26. novembra 2013. godine, povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje, iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se rešenje Višeg suda u Požarevcu Gž. 1192/13(2011) od 26. novembra 2013. godine i određuje da navedeni sud donese novu odluku o žalbi tužene izjavljenoj protiv re šenja O snovnog suda u Novom Sadu P. 11623/11 od 4. juna 20 12. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Dušan Pujić iz Futoga izjavio je, 24. januara 2014. godine, preko punomoćnika Bogdana Vla, advokata iz Novog Sada, Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv re šenja Višeg suda u Požarevcu Gž. 1192/13(2011) od 26. novembra 2013. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na jednaku zaštitu prava, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 36. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Podnosilac u ustavnoj žalbi ističe da je Viši sud u Požarevcu osporenim rešenjem preinačio prvostepeno rešenje, pa odbio kao neosnovan njegov zahtev za naknadu troškova parničnog postupka. Podnosilac dalje navodi da je ocena drugostepenog suda da mu je tužba nedozvoljena, te da je troškove prekršajnog postupka mogao da ostvaruje samo u prekršajnom postupku, a ne parničnom, potpuno pogrešna, neobrazložena i neutemeljena, te da je Viši sud u Požarevcu njegov zahtev za naknadu troškova odbio potpuno nezakonito i u cilju zaštite budžeta Republike Srbije, što je sve sem samostalnosti i nezavisnosti u suđenju.
Takođe, podnosilac navodi da mu je osporenim rešenjem povređeno i pravo na jednaku zaštitu prava, jer su sudovi u istoj pravnoj stvari donosili različite odluke, o čemu kao dokaz dostavlja rešenje Višeg suda u Novom Sadu Gž. 610/13 od 17. oktobra 2013. godine.
Podnosilac od Ustavnog suda traži da utvrdi povredu napred navedenih ustavnih prava, naloži da se drugostepeni postupak ponovi ili da obaveže Republiku Srbiju da mu naknadi štetu u iznosu od 39.400,00 dinara i iznosu od 18.000,00 dinara, troškove postupka pred Ustavnim sudom, te mu utvrdi pravo na naknadu štete u iznosu od 100.000,00 dinara.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku , izvršio uvid u celokupnu dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, te utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Dušan Pujić iz Futoga, ovde podnosilac ustavne žalbe, podneo je 23. decembra 2011. godine tužbu Osnovnom sudu u Novom Sadu protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo unutrašnjih poslova (u daljem tekstu: MUP) – Policijska uprava Novi Sad (u daljem tekstu: PU), radi naknade štete. U tužbi je naveo: da je pred PU protiv njega vođen prekršajni postupak, zbog prekršaja koji je navodno počinio 28. septembra 2008. godine; da je u tom postupku angažovao branioca; da je 28. septembra 2009. godine nastupila apsolutna zastarelost za vođenje prekršajnog postupka; da je njegov branilac 5. septembra 2011. godine (po treći put) zahtevao od PU da mu dostavi rešenje o kažnjavanju okrivljenog ili rešenje o obustavi postupka usled zastare, koja je uveliko nastupila, kao i zahtev za naknadu troškova postupka; da je propuštanjem službene radnje donošenja rešenja o obustavi postupka i isplate troškova službeno lice MUP tužiocu pričinilo štetu u iznosu od 8.750,00 dinara, zbog čega je zahtevao da sud obaveže tuženu da mu zbog nezakonitog rada, a na ime naknade štete, isplati navedeni iznos, kao i obaveže tuženu da mu naknadi troškove parničnog postupka.
Osnovi sud u Novom Sadu je doneo rešenje P. 11623/11 od 4. juna 2012. godine, kojim je obavezao tuženu da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 39.400.00 dinara, u roku od osam dana pod pretnjom izvršenja, te odbio zahtev tužene za naknadu troškova tog postupka od tužioca.
Postupajući po žalbi tužene, Viši sud u Požarevcu je doneo osporeno rešenje Gž. 1192/13(2011) od 26. novembra 2013. godine, kojim je preinačio prvostepeno rešenje, tako što je odbio kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka, pa ga obavezao da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 18.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26. novembra 2013. godine, pa do isplate.
U obrazloženju osporenog rešenja, između ostalog, navedeno je: da je rešenjem prvostepenog suda P. 11623/11 od 19. aprila 2012. godine utvrđeno da je povučena tužba tužioca podneta 23. decembra 2011. godine protiv tužene, te je postupak u ovoj pravnoj stvari obustavljen; da je tužba povučena jer je 6. januara 2012. godine doneto rešenje kojim se obustavlja prekršajni postupak protiv (ovde) tužioca; da je 9. januara 2012. godine doneto rešenje kojim se usvaja zahtev (ovde) tužioca za troškove angažovanja branioca u prekršajnom postupku, a PU se obavezuje da mu na ime troškova prekršajnog postupka isplati 8.750,00 dinara; da je pre nego što je u prekršajnom postupku doneto rešenje o obustavi prekršajnog postupka protiv (ovde) tužioca i rešenje o naknadi troškova, tužilac podneo tužbu radi naknade štete protiv tužene navodeći da šteta koju trpi iznosi 8.750,00 dinara i odnosi se na ime troškova koje je on imao za svog branioca u prekršajnom predmetu; da je prvostepeni sud, polazeći od toga da je do ispunjenja zahteva od strane tužene došlo nakon podnošenja tužbe od strane tužioca, kao i da je tužilac odmah nakon ispunjenja tužbenog zahteva povukao tužbu, našao da tužena treba da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 39.400,00 dinara.
Dalje, Viši sud je našao da je tužilac kao pravni osnov za podnošenje tužbe naveo naknadu štete u iznosu od 8.750,00 dinara, koji, u stvari, predstavljaju troškove koje je imao za branioca u prekršajnom predmetu, koje troškove je mogao da ostvaruje samo u prekršajnom postupku, a ne u parničnom. Polazeći od toga, Viši sud je našao da je tužba tužioca nedozvoljena. Drugostepeni sud je, pošavši od toga da je u konkretnom slučaju parnica okončana povlačenjem tužbe od strane tužioca, našao da treba primeniti odredbu člana 153. stav 1. Zakona o parničnom postupku, po kojoj je tužilac dužan da nadoknadi parnične troškove tuženoj nezavisno od toga što je tužena obavezana u prekršajnom postupku da mu nadoknadi troškove prekršajnog postupka. Ovo stoga jer je odredbom člana 153. stav 1. ZPP propisano da je tužilac koji povuče tužbu dužan da protivnoj stranci naknadi parnične troškove, osim ako je povlačenje tužbe usledilo odmah posle ispunjenja zahteva od strane tuženog. Shodno citiranoj odredbi, drugostepeni sud je ocenio da kada tužilac povuče tužbu, da je dužan da naknadi parnične troškove tuženom. Međutim, drugostepeni sud je takođe ocenio da ako tužilac povuče tužbu zbog toga što je tuženi ispunio ceo tužbeni zahtev ili neki od tužbenih zahteva, onda pri donošenju odluke o parničnim troškovima se ne primenjuje odredba člana 153. stav 1. ZPP, već se o naknadi parničnih troškova odlučuje primenom čl. 149, 150. i 151. ZPP. Shodno navedenom, Viši sud je našao da u konkretnom slučaju treba primeniti odredbu člana 153. stav 1. ZPP prilikom odlučivanja o zahtevima stranaka za naknadu troškova parničnog postupka, zbog čega tužilac tuženoj treba da nadoknadi troškove parničnog postupka.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbom člana 153. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 125/04, 111/09, 36/11 i 53/13-Odluka US), koji je važio u vreme podnošenja tužbe, bilo je propisano da je tužilac koji povuče tužbu dužan da protivnoj stranci naknadi parnične troškove, osim ako je povlačenje tužbe usledilo odmah posle ispunjenja zahteva od strane tuženog.
Odredbom člana 157. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-Odluka US i 74/13-Odluka US), koji se primenjivao od stupanja na snagu, propisano je da je tužilac koji povuče tužbu dužan da protivnoj stranci naknadi parnične troškove, osim ako je povlačenje tužbe usledilo odmah posle ispunjenja zahteva od strane tuženog.
Zakonikom o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01, 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 46/06, 49/07, 122/08, 20/09, 72/09 i 76/10), koji je važio u vreme podnošenja tužbe, bilo je propisano: da kada se obustavi krivični postupak ili kada se donese presuda kojom se okrivljeni oslobađa od optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rešenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka iz člana 193. stav 2. tač. 1-6. ovog zakonika, kao i nužni izdaci okrivljenog i nužni izdaci i nagrada branioca, padaju na teret budžetskih sredstava, osim u slučajevima određenim u sledećim stavovima (član 197. stav 1.); da ako zahtev za naknadu nužnih izdataka i nagrade iz stava 1. ne bude usvojen, ili sud o njemu ne donese odluku u roku od tri meseca od dana podnošenja zahteva, okrivljeni i branilac imaju pravo da potraživanja ostvaruju u parničnom postupku protiv Republike Srbije (član 197. stav 6.).
Zakonikom o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 101/11, 121/13, 32/13 i 45/13), koji je se primenjivao u vreme donošenja osporenog rešenja, propisano je: da kada se obustavi krivični postupak ili se optužba odbije ili se okrivljeni oslobodi od optužbe, izreći će se u rešenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka iz člana 261. stav 2. tač. 1) do 6) ovog zakonika, nužni izdaci okrivljenog i nužni izdaci i nagrada branioca i punomoćnika (član 103. stav 3.), kao i nagrada veštaka i stručnog savetnika, padaju na teret budžetskih sredstava suda (član 265. stav 1.); da ako zahtev za naknadu nužnih izdataka i nagrade iz stava 1. ovog člana ne bude usvojen ili sud o njemu ne donese odluku u roku od tri meseca od dana podnošenja zahteva, okrivljeni i branilac imaju pravo da potraživanja ostvaruju u parničnom postupku protiv Republike Srbije (član 265. stav 6.).
Zakonom o prekršajima („Službeni glasnik RS“, br. 101/05, 116/08 i 111/09), koji je važio u vreme podnošenja tužbe, bilo je propisano: da troškove postupka za prekršaj za koji je postupak obustavljen snosi sud, odnosno organ uprave koji je postupak vodio (član 131. stav 2.); da će se propisi o naknadi troškova svedocima, veštacima i tumačima kao i drugi troškovi u krivičnom postupku shodno primenjivati u prekršajnom postupku (član 138.).
Zakonom o prekršajima („Službeni glasnik RS“, broj 65/13), koji se primenjuje od stupanja na snagu, propisano je: da troškove postupka za prekršaj za koji je postupak obustavljen ili je okrivljeni oslobođen odgovornosti snosi sud (član 141. stav 2.); da će se propisi o naknadi troškova svedocima, veštacima i tumačima, kao i drugi troškovi u krivičnom postupku shodno primenjivati u prekršajnom postupku (član 148.).
5. Razmatrajući ustavnu žalbu sa aspekta istaknute povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud pre svega naglašava da je pravilnu primenu merodavnog prava nadležan da ceni instanciono viši sud u zakonom propisanom postupku kontrole zakonitosti odluka nižestepenih sudova. Ustavni sud nije nadležan da ocenjuje pravilnost činjeničnih i pravnih zaključaka redovnih sudova, osim u slučaju kada je primena merodavnog materijalnog i/ili procesnog prava bila očigledno proizvoljna, odnosno arbitr erna na štetu podnosioca ustavne žalbe, što može dovesti do povrede Ustavom zajemčenog prava na pravično suđenje. Stoga je Ustavni sud, u određenim situacijama, koje prvenstveno zavise od konkretnih okolnosti slučaja i utemeljenosti iznetih ustavnopravnih razloga, nadležan da ceni povredu prava iz člana 32. stav 1. Ustava i sa stanovišta primene materijalnog odnosno procesnog prava. Na ovakav zaključak upućuje i stav Evropskog suda za ljudska prava, izražen u presudi Khamidov protiv Rusije, od 15. novembra 2007. godine (broj aplikacije 72118/01, stav 170.), u kojoj je taj sud konstatovao da nije njegov zadatak da donosi odluku umesto domaćih sudova koji su u najboljoj poziciji da ocene prezentovane dokaze, ustanove činjenično stanje i tumače domaće pravo, te da, u principu, Evropski sud neće intervenisati, osim ukoliko su odluke domaćih sudova arbitre rne ili očigledno neosnovane.
U predmetnom parničnom postupku, zahtev podnosioca ustavne žalbe za naknadu troškova parničnog postupka je pravnosnažno odbijen kao neosnovan, sa obrazloženjem prema kojem je sa jedne strane tužba podnosioca „nedozvoljena“, jer troškove prekršajnog postupka mo že da ostvaruje samo u prekršajnom postupku, a sa druge strane, zato što je tužbu povukao.
Ispitujući da li je drugostepeni sud u osporenom rešenju proizvoljno primenio merodavno pravo na štetu podnosioca ustavne žalbe, Ustavni sud najpre konstatuje da je podnosilac ustavne žalbe imao svojstvo okrivljenog u prekršajnom postupku koji je obustavljen usled zastare, kao i da je njegov branilac više puta podnosio zahtev za dostavu rešenja o kažnjavanju ili obustavi prekršajnog postupka, pri čemu je tražio i naknadu troškova prekršajnog postupka, o kojem nije odlučeno u roku od tri meseca, nakon čega je podneo tužbu parničnom sudu. Dalje, Ustavni sud konstatuje da je podnosilac ustavne žalbe navedenu tužbu povukao odmah nakon što mu je tuženi ispunio tužbeni zahtev (PU je tokom trajanja parničnog postupka donela rešenje kojim su mu prihvaćeni traženi troškovi i koji su mu na osnovu tog rešenja i isplaćeni).
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je u svojoj oceni pošao od odredbe člana 265. stav 6. Zakonika o krivičnom postupku (koja je identična odredbi člana 197. stav 6. ranije važećeg Zakonika o krivičnom postupku), a koja se shodno primenjuje i na prekršajni postupak. Ovo stoga jer je navedenom odredbom propisano da ukoliko zahtev za naknadu nužnih izdataka i nagrade braniocu ne bude usvojen ili sud o njemu ne donese odluku u roku od tri meseca od dana podnošenja zahteva, okrivljeni i branilac imaju pravo da potraživanja ostvaruju u parničnom postupku protiv Republike Srbije. Polazeći od toga da sam zakon upućuje okrivljenog na pokretanje parničnog postupka, Ustavni sud nalazi da je proizvoljno pravno zaključivanje drugostepenog suda da se troškovi koje je okrivljeni imao u prekršajnom postupku, mogu ostvarivati isključivo u prekršajnom postupku, a ne i u parničnom.
Dalje, Ustavni sud je u svojoj oceni pošao i od odredbe člana 157. stav 1. Zakona o parničnom postupku (koja je identična odredbi člana 153. stav 1. ranije važećeg ZPP). Ovo stoga, jer je navedenom odredbom propisano da je tužilac koji povuče tužbu dužan da protivnoj stranci naknadi parnične troškove, osim ako je povlačenje tužbe usledilo odmah posle ispunjenja zahteva od strane tuženog. Polazeći od toga da je u konkretnom slučaju sud nesumnjivo utvrdio da je tužilac tužbu povukao odmah nakon što mu je tuženi ispunio zahtev, to Ustavni sud nalazi da je drugostepeni sud izveo pogrešan zaključak u odnosu na utvrđeno činjenično stanje, našavši da je on u obavezi da tuženom nakanadi troškove postpupka, što je dovelo do pogrešne primene procesnog prava, a na štetu podnosioca ustavne žalbe.
S obzirom na sve izneto, Ustavni sud je ocenio da je Viši sud u Požarevcu izveo ustavnopravno neprihvatljive zaključke da se o troškovima prekršajnog postupka može isključivo odlučivati u prekršajnom postupku, kao i da je tužilac koji povuče tužbu u parničnom postupku, i pored činjenice da je to učinio odmah nakon ispunjenja tužbenog zahteva, dužan da naknadi troškove parničnog postupka tuženom.
6. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je utvrdio da je osporenim rešenjem povređeno pravo podnosi oca ustavne žalbe na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, pa je, na osnovu odredbe člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), ustavnu žalbu usvojio i odlučio kao u tački 1. izreke.
Po oceni Ustavnog suda, u konkretnom slučaju, posledice učinjene povrede prava su takve prirode da se mogu otkloniti samo poništajem osporenog drugostepen og re šenja i određivanjem da Viši sud u Požarevcu u ponovnom postupku done se novu odluku o žalb i tuž ene izjavljen oj protiv re šenja O snovnog suda u Novom Sadu P. 11623/11 od 4. juna 20 12. godine, odlučujući kao u tački 2. izreke.
7. Imajući u vidu da je Ustavni sud osporeno drugostepeno rešenje poništio, te naložio da se ponovo odluči o žalbi tužene izjavljenoj protiv rešenja Osnovnog suda u Novom Sadu P. 11623/11 od 4. juna 2012. godine, to nije posebno razmatrao navode o povredi prava na jednaku zaštitu prava iz člana 36. stav 1. Ustava.
8. Polazeći od svih iznetih razloga, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.
ZAMENIK
PREDSEDNIKA VEĆA
dr Goran P. Ilić
Slični dokumenti
- Už 4399/2013: Delimično usvajanje ustavne žalbe zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Už 10865/2013: Odluka Ustavnog suda o troškovima postupka pri delimičnom povlačenju tužbe
- Už 2655/2011: Povreda prava na pravično suđenje zbog proizvoljnog utvrđivanja činjenica
- Už 12540/2018: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku u radnom sporu
- Už 3655/2011: Povreda prava na pravično suđenje zbog odbačaja tužbe za naknadu troškova postupka
- Už 4633/2015: Odluka Ustavnog suda o odbijanju ustavne žalbe zbog odbacivanja tužbe za naknadu troškova prekršajnog postupka zbog nenadležnosti suda