Odluka Ustavnog suda o ustavnoj žalbi maloletnog lica protiv rešenja
Kratak pregled
Ustavni sud odbija žalbu maloletnika kome je izrečena vaspitna mera pojačanog nadzora. Sud utvrđuje da nije povređeno pravo na pravično suđenje niti pravo na odbranu, jer je postupak vođen u skladu sa posebnim zakonom za maloletnike.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-745/2008
20.05.2010.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi mal. Miroslava Dimovića iz Subotice, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 20. maja 2010. godine, doneo je
O D L U K U
Odbija se kao neosnovana ustavna žalba maloletnog Miroslava Dimovića, izjavljena protiv rešenja Vrhovnog suda Srbije Kžm. 32/08 od 17. marta 2008. godine i rešenja Okružnog suda u Subotici Km. 82/07 od 16. januara 2008. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Ana Dimović je, kao zakonski zastupnik, u ime maloletnog Miroslava Dimovića iz Subotice, preko punomoćnika Viktora Juhasa Đurića, advokata iz Subotice, izjavila Ustavnom sudu 26. juna 2008. godine ustavnu žalbu, uređenu po nalogu Ustavnog suda 18. februara 2010. godine, protiv akata navedenih u izreci, zbog povrede prava na pravično suđenje i „prava na odbranu“ iz člana 32. stav 1. i člana 33. stav 2. Ustava.
U ustavnoj žalbi se navodi: da je pred Okružnim sudom u Subotici, protiv podnosioca ustavne žalbe kao maloletnog lica, vođen krivični postupak Km. 82/07 za krivično delo teške krađe iz člana 204. stav 1. tačka 2) u vezi člana 33. Krivičnog zakonika Republike Srbije i krivično delo prikrivanja iz člana 221. stav 1. Krivičnog zakonika; da je postupajuće veće za maloletnike 16. januara 2008. godine održalo sednicu na kojoj se, bez prisustva stranaka, upoznalo sa rezultatima sprovedenog pripremnog postupka; da je, nakon toga, na osnovu predloga nadležnog javnog tužioca za izricanje krivične sankcije, veće donelo rešenje kojim je podnosiocu ustavne žalbe izreklo vaspitnu meru - pojačan nadzor organa starateljstva; da su u postupku „dokazi izvedeni bez prisustva stranaka, čime je povređeno načelo kontradiktornog raspravljanja i pravo odbrane da se izjašnjava o izvedenim dokazima“; da je time što su dokazi izvedeni bez prisustva branioca i maloletnika protiv koga se postupak vodio, podnosiocu ustavne žalbe onemogućeno da se efektivno brani, jer je sprečen da se suoči sa dokazima optužbe i da u postupku kontradiktornog raspravljanja iznese svoje primedbe na dokaze koji su izvedeni; da je sve navedeno podnosilac izneo i u svojoj žalbi protiv prvostepenog rešenja, međutim Vrhovni sud Srbije u rešenju kojim je potvrdio prvostepeno rešenje nije „ni jednom rečju ocenio gore citirane žalbene navode“, već su u drugostepenom rešenju „cenjeni neki drugi, ali ne svi žalbeni navodi“; da su prvostepeni i drugostepeni sud ovakvim postupanjem povredili prava podnosioca ustavne želbe garantovana Ustavom i to pravo na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, kao i „pravo na odbranu“ iz člana 33. stav 2. Ustava. Predlaže se da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih ustavnih prava i poništi osporena rešenja.
2. Prema odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnositeljke ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njeno Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je iz navoda ustavne žalbe i uvidom u priložena osporena rešenja, kao i zapisnik o sednici veća za maloletnike Okružnog suda u Subotici pred kojim je vođen krivični postupak, konstatovao sledeće:
- da je pred Okružnim sudom u Subotici prema podnosiocu ustavne žalbe, kao maloletnom licu, vođen krivični postupak Km. 82/07 zbog osnovane sumnje da je učinio krivično delo teške krađe iz člana 204. stav 1. tačka 2) u vezi člana 33. i krivično delo prikrivanja iz člana 221. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije;
- da je Okružni javni tužilac u Subotici podneo sudu predlog za izricanje krivične sankcije u kome je stavio predlog da se prema maloletniku izrekne vaspitna mera - pojačan nadzor organa starateljstva;
- da je 16. januara 2008. godine održana nejavna sednica veća za maloletnike postupajućeg suda na kojoj je javni tužilac ostao kod svog predloga za izricanje krivične sankcije, predstavnik organa starateljstva se pridružio predlogu javnog tužioca, dok je branilac naveo da nema dovoljno zakonito pribavljenih dokaza da je maloletnik počinio krivična dela koja mu se stavljaju na teret, pa je predložio obustavu postupka, s tim da, ukoliko sud smatra suprotno, branilac predloženu meru smatra adekvatnom i zakonitom;
- da su na sednici veća saslušani maloletnik i njegova majka, kao zakonski zastupnik, pri čemu je mal. Dimović, pored ostalog, izjavio da sa rođakom nije bio od dana kad je izvršeno predmetno krivično delo i da posle saslušanja u ovom sudu nije učinio ništa što bi bilo protivno zakonu;
- da se u nastavku sednice veće bez prisustva stranaka upoznalo sa dokazima pribavljenim u pripremnom postupku Kim. 95/07, koji je prethodio postupku pred većem za maloletnike, pa je svestranom ocenom navedenih dokaza utvrdilo činjenično stanje;
- da je na nejavnoj sednici o većanju i glasanju od 16. januara 2008. godine sud doneo osporeno rešenje Km. 82/07 kojim je maloletniku, ovde podnosiocu ustavne žalbe izrekao vaspitnu meru - pojačan nadzor organa starateljstva, koja može trajati najmanje šest meseci a najduže dve godine, s tim što će se naknadno odlučiti o dužini njenog trajanja;
- da je branilac maloletnika izjavio žalbu protiv prvostepenog rešenja, zbog bitnih povreda odredaba Zakonika o krivičnom postupku i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da se prvostepeno rešenje zasniva na dokazima na kojima se ne može zasnivati, da činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno i da su dokazi izvedeni bez prisustva stranaka, čime je povređeno načelo kontradiktornog raspravljanja i pravo odbrane da se izjasni o izvedenim dokazima;
- da je Vrhovni sud Srbije 17. marta 2008. godine doneo osporeno rešenje Kžm. 32/08 kojim je kao neosnovana odbijena žalba branioca, a prvostepeno rešenje Okružnog suda u Subotici Km. 82/07 od 16. januara 2008. godine potvrđeno;
- da je u obrazloženju drugostepenog rešenja data ocena prvostepenog rešenja u odnosu na žalbene navode branioca, u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i tvrdnji da se rešenje zasniva na dokazima na kojima se ne može zasnivati, pri čemu je drugostepeni sud utvrdio da prvostepeno rešenje ne sadrži bitne povrede odredaba krivičnog postupka, niti povrede Krivičnog zakonika, da je činjenično stanje u prvostepenom postupku potpuno i pravilno utvrđeno i da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primenjen krivični zakon.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju povredu se ustavnom žalbom poziva, utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Prema odredbi člana 33. stav 2. Ustava, svako ko je okrivljen za krivično delo ima pravo na odbranu i pravo da uzme branioca po svom izboru, da s njim nesmetano opšti i da dobije primereno vreme i odgovarajuće uslove za pripremu odbrane.
Krivični postupak prema maloletnim licima vodi se u skladu sa odredbama Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica ("Službeni glasnik RS", broj 85/05).
Iz odredaba čl. 63. do 72. ovog zakona proizlazi da je sprovođenje pripremnog postupka po zahtevu javnog tužioca za maloletnike obavezna faza sudskog postupka koji se vodi prema maloletnom učiniocu krivičnog dela.
Odredbom člana 64. stav 1. Zakona propisano je da će se u pripremnom postupku prema maloletniku, pored činjenica koje se odnose na krivično delo, posebno utvrditi uzrast maloletnika, činjenice potrebne za ocenu njegove zrelosti, ispitaće se sredina u kojoj i prilike pod kojima maloletnik živi i druge okolnosti koje se tiču njegove ličnosti i ponašanja.
Član 65. Zakona propisuje: da sudija za maloletnike sam određuje način izvođenja pojedinih radnji držeći se pri tom odredaba ovog zakona i Zakonika o krivičnom postupku u meri koja obezbeđuje prava okrivljenog na odbranu, prava oštećenog i prikupljanje dokaza potrebnih za odlučivanje (stav 1.); da saslušanju maloletnika u pripremnom postupku moraju prisustvovati javni tužilac za maloletnike, branilac i roditelj, usvojilac odnosno staralac maloletnika, a da ostalim radnjama u pripremnom postupku ova lica po potrebi prisustvuju, kao i da sudija za maloletnike može narediti da se prilikom izvođenja pojedinih radnji maloletnik udalji (stav 2.); da sudija za maloletnike može uskratiti prisustvo roditelja, usvojioca, odnosno staraoca maloletnika ako je takva odluka u interesu maloletnika (stav 3.); da će se saslušanje maloletnika, kad je to potrebno, obaviti uz pomoć psihologa, pedagoga ili drugog stručnog lica, a da sudija za maloletnike može odobriti da radnjama u pripremnom postupku prisustvuje i predstavnik organa starateljstva, kao i da kad navedeno lice prisustvuje tim radnjama, može stavljati predloge i upućivati pitanja licu koje se saslušava (stav 4.).
Prema odredbi člana 69. stav 2. ovog zakona, predlog javnog tužioca za maloletnike treba da sadrži: ime i prezime maloletnika, njegove godine života, opis i zakonski naziv krivičnog dela, dokaze iz kojih proizlazi da je maloletnik izvršio krivično delo, obrazloženje koje treba da sadrži ocenu stepena zrelosti maloletnika, svojstava njegove ličnosti i predlog da se maloletniku izrekne krivična sankcija.
Odredbama člana 73. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica je propisano: da sudija za maloletnike zakazuje sednicu veća ili glavni pretres kad primi predlog javnog tužioca za maloletnike za izricanje krivične sankcije (stav 1.); da se kazna maloletničkog zatvora i zavodske mere mogu izreći samo po održanom glavnom pretresu, dok se ostale vaspitne mere mogu izreći i u sednici veća (stav 2.); da se u sednici veća može odlučiti da se održi glavni pretres (stav 3.); da se na sednicu veća pozivaju maloletnik i njegovi roditelji, usvojilac, odnosno staralac, javni tužilac za maloletnike, branilac i predstavnik organa starateljstva, da sednici obavezno prisustvuju javni tužilac za maloletnike, branilac i predstavnik organa starateljstva, a ukoliko javni tužilac za maloletnike ili branilac neopravdano izostanu sa sednice veća, predsednik veća obaveštava o tome neposredno višeg javnog tužioca, odnosno nadležnu advokatsku komoru (stav 4.); da će sudija za maloletnike saopštiti maloletniku vaspitnu meru koja je prema njemu izrečena u sednici veća (stav 5.).
5. Ocenjujući navode ustavne žalbe sa stanovišta Ustavom zajemčenih prava na čiju se povredu ukazuje, a polazeći od utvrđenih činjenica i okolnosti i odredaba Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica, Ustavni sud konstatuje sledeće:
Maloletna lica, kao naročito osetljiva kategorija, uživaju posebnu zaštitu u pravnom sistemu Republike Srbije, i to ne samo u oblasti porodičnih odnosa, radnopravnog statusa, socijalne zaštite i drugim oblastima društvenih odnosa, već i u sferi krivičnog prava. Naime, i maloletni učinioci krivičnih dela uživaju posebnu brigu društva, tako da se i krivični postupak prema njima vodi primenom odredaba posebnog zakona. Odredbe tog zakona, za razliku od opšteg Zakonika o krivičnom postupku, nemaju za cilj da se u krivičnom postupku samo utvrdi postojanje dela, već da se tokom čitavog krivičnog postupka posebna pažnja posveti zaštiti ličnosti maloletnika prema kome se postupak vodi. Otuda je odredbama navedenog zakona propisano da se postupak prema maloletnim učiniocima krivičnih dela može voditi samo pred sudijom za maloletnike i većem za maloletnike, s tim da sudije mogu biti samo lica koja su stekla posebna znanja iz oblasti prava deteta i prestupništva mladih, dok se za sudije porotnike obavezno biraju lica iz redova nastavnika, učitelja, vaspitača, kao i drugih stručnih lica koja imaju iskustva u radu sa decom i mladima (član 42. Zakona). Takođe, Zakon je vodio računa i o nazivima pojedinih krivičnoprocesnih instituta, tako da se prema maloletniku krivični postupak ne pokreće podnošenjem zahteva za sprovođenje istrage, niti se protiv njega podiže optužnica, već se postupak vodi po predlogu javnog tužioca za maloletnike, a koji može biti samo lice koje je steklo posebna znanja iz oblasti prava deteta i prestupništva mladih (član 57. stav 1. Zakona). S obzirom na to da cilj društva nije kažnjavanje maloletnika, nego pravilan razvoj njihove ličnosti, Zakon daje široka ovlašćenja javnom tužiocu za maloletnike u pogledu procene celishodnosti predlaganja da se pokrene krivični postupak, čak i u slučaju kada postoje dokazi iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je maloletnik učinio krivično delo (član 58. stav 1. Zakona). Mere posebne zaštite maloletnika u krivičnom postupku ogledaju se naročito u širokim ovlašćenjima i obavezama organa starateljstva u svim fazama postupka. Konačno, maloletnicima se, osim izuzetno, ne izriču kazne, već vaspitne mere. Jedan od osnovnih ciljeva ovog postupka je i njegova efikasnost i to iz dva razloga: prvo, da bi maloletnik što kraće bio izložen suočavanju sa sudom i tužilaštvom i, drugo, da bi se što pre pristupilo njegovom prevaspitavanju i resocijalizaciji, ako se utvrdi da su optužbe koje mu se stavljaju na teret osnovane. U tom cilju odredba člana 73. stav 2. Zakona daje ovlašćenje sudiji za maloletnike, odnosno veću za maloletnike da krivičnu sankciju (osim maloletničkog zatvora i zavodske mere) može izreći i u sednici veća, bez održanog glavnog pretresa.
Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju Okružni sud u Subotici iskoristio svoje zakonsko ovlašćenje iz člana 73. stav 2. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica, te je podnosiocu ustavne žalbe, rešenjem Km. 82/07, vaspitnu meru pojačanog nadzora organa starateljstva izrekao na nejavnoj sednici veća održanoj 16. januara 2008. godine. Dakle, saglasno zakonskom ovlašćenju, u ovom krivičnom postupku nije ni održan glavni pretres, te stoga Ustavni sud ocenjuje da se ne mogu prihvatiti kao osnovani navodi ustavne žalbe da su „dokazi izvedeni bez prisustva stranaka, čime je povređeno načelo kontradiktornog raspravljanja i pravo odbrane da se izjašnjava o navednim dokazima“. Ovo iz razloga što je dokazni postupak sproveden pre sednice veća za maloletnike, tokom pripremnog postupka, koji odgovara fazi istrage kod punoletnih učinilaca krivičnih dela. Ustavni sud naglašava da u ustavnoj žalbi nije ukazano da su tokom pripremnog postupka u kome su izvođeni dokazi, podnosiocu ustavne žalbe ili njegovom braniocu uskraćena bilo koja zakonom garantovana procesna prava. Takođe, Ustavni sud ističe da i sam podnosilac ustavne žalbe ne navodi da je sud na održanoj sednici bez prisustva maloletnika i njegovog branioca izvodio bilo kakve dokaze, već da se, bez njegovog prisustva, upoznao sa dokazima prikupljenim tokom pripremnog postupka, a što, po oceni Ustavnog suda, nužno prethodi samom donošenju sudske odluke. Ustavni sud dodatno ukazuje da ovakvo postupanje veća za maloletnike Okružnog suda u Subotici ocenjuje kao ustavnopravno prihvatljivo i iz razloga što se sam branilac podnosioca ustavne žalbe nije protivio da se održi sednica veća bez prisustva maloletnog podnosioca ustavne žalbe i njegovog zakonskog zastupnika, a da je u vezi predloga zamenika javnog tužioca da se maloletniku izrekne vaspitna mera – pojačan nadzor organa starateljstva, izjavio da po njegovoj oceni nema dovoljno dokaza da je njegov branjenik počinio krivična dela koja mu se stavljaju na teret, ali da je, ukoliko sud smatra suprotno, predložena vaspitna mera adekvatna i zakonita. Izneta ocena Ustavnog suda se dodatno temelji i na iskazu samog podnosioca ustavne žalbe koji je naknadno pristupio sednici veća sa svojom majkom i koji je, između ostalog, izjavio da posle saslušanja u ovom sudu nije učinio ništa što bi bilo protivno zakonu.
Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud ocenjuje da je krivični postupak prema maloletnom podnosiocu ustavne žalbe sproveo nadležni, zakonom ustanovljeni sud, koji je o osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka odlučio u postupku koji je vođen u skladu sa odredbama merodavnih procesnih zakona, te da mu stoga osporenim rešenjem Okružnog suda u Subotici Km. 82/07 od 16. januara 2008. godine, kao ni osporenim rešenjem Vrhovnog suda Srbije Kžm. 32/08 od 17. marta 2008. godine kojim je odlučivano o žalbi njegovog branioca izjavljenoj protiv prvostepenog rešenja, nije povređeno pravo na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava. Po oceni Ustavnog suda, osporenim rešenjima nisu povređena ni prava podnosioca ustavne žalbe iz člana 33. stav 2. Ustava, jer je u toku sprovedenog postupka pred Ustavnim sudom nesporno utvrđeno da je podnosilac ustavne žalbe u ovom krivičnom postupku imao i iskoristio pravo da u toku pripremnog postupka iznese svoju odbranu, da mu je omogućeno da iskaz da i na sednici veća za maloletnike, da je imao i iskoristio pravo da uzme branioca po svom izboru, kao i da nijedan navod ustavne žalbe ne upućuje na to da je podnosilac ustavne žalbe bio onemogućen da nesmetano opšti sa svojim braniocem, niti da nije imao odgovarajuće uslove za pripremu odbrane.
S obzirom na sve napred izloženo, Ustavni sud je ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07), odbio kao neosnovanu.
6. Na osnovu iznetog i odredbe člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić