Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje u prekršajnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu, poništava rešenje Prekršajnog apelacionog suda i vraća predmet na ponovno odlučivanje. Sud je, odlučujući po žalbi branioca, preinačio odluku na štetu podnosioca, što predstavlja povredu prava na pravično suđenje.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije Bratislav Đokić, dr Goran P. Ilić, Snežana Marković, dr Tijana Šurlan, dr Jovan Ćirić, Sabahudin Tahirović, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Bogdana Stojadinovića iz Aleksinca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na s ednici Veća održanoj 27. aprila 201 7. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Bogdana Stojadinovića i utvrđuje da je rešenjem Prekršajnog apelacionog suda – Odeljenja u Nišu Prž. 3217/14 od 3. jula 2014. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32 . stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbija.
2. Poništava se rešenje Prekršajnog apelacionog suda – Odeljenja u Nišu Prž. 3217/14 od 3. jula 2014. godine i određuje da isti prekršajni sud ponovo odluči o žalbi branioca podnosioca ustavne žalbe podnetoj protiv rešenja Prekr šajnog suda u Zaječaru – Odeljenja u Sokobanji Pr. 4019/13 od 30. januara 2014. godine .
O b r a z l o ž e nj e
1. Bogdan Stojadinović iz Aleksinca podneo je Ustavnom sudu, 1. oktobra 2014. godine, preko punomoćnika Saše Miletića, advokata iz Sokobanje , ustavnu žalbu protiv rešenja Prekršajnog apelacionog suda – Odeljenja u Nišu Prž. 3217/14 od 3. jula 2014. godine , zbog povrede prava na pravično suđenje, prava na pravnu sigurnost u kaznenom pravu i prava na jednaku zaštitu prava, garantovanih odredbama čl. 32, 34. i 36. Ustava Republike Srbije.
Ustavnom žalbom se osporava drugostepena sudska odluka kojom je preinačena prvostepena odluka o troškovima prekršajnog postupka, tako što je podnosiocu dosuđen manji novčani iznos na ime troškova. Podnosilac je, između ostalog, naveo da je prekršajni sud prekršio odredbe Ustava i zakona, posebno time što je žalbu njegovog branioca uvažio i odlučio na štetu podnosioca, što je u kaznenom pravu zaista nedopustivo.
Podnosilac ustavne žalbe je predložio da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu označenih ustavnih prava. Tražio je naknadu štete i troškove postupka po ustavnoj žalbi.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Protiv okrivljenog Bogdana Stojadinovića, ovde podnosioca ustavne žalbe, vođen je postupak pred Prekršajnim sudom u Zaječaru – Odeljenja u Sokobanji koji je obustavljen rešenjem tog suda.
Odlučujući o zahtevu za naknadu troškova odbrane podn osioca ustavne žalbe, Prekršajni sud u Zaječaru – Odeljenje u Sokobanji je rešenjem Pr. 4019/13 od 30. januara 2014. godine utvrdio pravo na naknadu troškova nagrade i nužnih izdataka njegovog branioca u ukupnom iznosu od 151.500,00 dinara.
Branilac podnosioca ustavne žalbe je podneo žalbu protiv prvostepenog rešenja.
Prekršajni apelacioni sud – Odeljenje u Nišu je osporenim rešenjem Prž. 3217/14 od 3. jula 2014. godine preinačio ožalbeno prvostepeno rešenje tako što je podnosiocu ustavne žalbe dosudio (manji) iznos od 138,750,00 dinara na ime troškova nagrade i nužnih izdataka branioca.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju povredu se, između ostalog ukazuje, utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbom člana 241. stav 1. tač. 1. i 2. Zakona o prekršajima ("Službeni glasnik RS", br. 101/05, 116/08 i 111/09), koji je bio merodavan u konkretnom slučaju, bilo je propisano da Viši prekršajni sud ispituje prvostepenu odluku u onom delu u kojem se pobija žalbom, ali mora uvek po službenoj dužnosti ispitati da li postoji bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz člana 234. stava 1. tač. 1. i 3. i tač. 7. do 15. ovog zakona i da li je na štetu okrivljenog povređeno materijalno pravo (član 235. ovog zakona).
5. Prema stavu Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: ESLjP) , pravičnost suđenja ostvaruje se kroz isključenje proizvoljnosti u postupanju i odlučivanju od strane redovnih sudova, što podrazumeva obavezu tih sudova da se pridržavaju utvrđenih procesnih pravila tokom postupka. Naime, ESLjP je u presudi Sotiris and Nikos Koutras Attee protiv Grčke, broj predstavke 39442/98, od 16. novembra 2000. godine, pored ostalog, istakao da stranke uvek imaju pravo da očekuju da će se postojeća pravila primeniti na njihov slučaj (videti stav 20. pomenute presude). Ustavni sud smatra da je izneti stav od izuzetne važnosti, jer strankama u postupku omogućava da svoje ponašanje usklade sa postojećim procesnim pravilima, u kom slučaju na njihovoj strani postoji i legitimno očekivanje da se na njihov slučaj ta postojeća, predvidljiva pravila zaista i primene.
Specifičnost konkretne procesne situacije ogleda se u tome da je samo branilac podnosioca ustavne žalbe podneo žalbu protiv prvostepenog rešenja o troškovima prekršajnog postupka, ali da je osporenim rešenjem Prekršajnog apelacionog suda – Odeljenje u Nišu Prž. 3217/14 od 3. jula 2014. godine preinačeno prvostepeno rešenje o troškovima prekršajnog postupka time što je podnosiocu dosuđen manji novčani iznos na ime troškova postupka u odnosu na nov čani iznos koji je dosuđen prvostepenim rešenjem. U vezi sa navedenim, Ustavni sud ukazuje da je izjavljivanje žalbe u prekrešajnom postupku jedna dispozitivna radnja stranke u postupku, žalbeni sud ne pokreće ex officio postupak po žalbi, već naprotiv, on je vezan inicijativom stranke u postupku. Navedena dispoziciona maksima u žalbenom postupku ogleda se i u tome da stranka istaknutim navodima i postavljenim zahtevom u žalbi određuje osnov‚ obim i pravac pobijanja odluke, a žalbeni sud, načelno, ispituje žalbom pobijanu odluku u onom delu koji je obuhvaćen žalbenim navodima i zahtevom u žalbi (tantum devolutum quantum appellatum). Samo izuzetno, žalbeni sud ima zakonsku obavezu da po službenoj dužnosti ispita samo određene povrede zakona nezavisno od navoda i zahteva žalbe. Kada su u pitanju rešenja ožalbena u prekršajnom postupku, odredbom člana 241. stav 1. tač. 1. i 2. Zakona o prekršajima bilo je propisano da Viši prekršajni sud ispituje prvostepenu odluku u onom delu u kojem se pobija žalbom, ali mora uvek po službenoj dužnosti ispitati da li postoji bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz člana 234. stava 1. tač. 1. i 3. i tač. 7. do 15. ovog zakona i da li je na štetu okrivljenog povređeno materijalno pravo (član 235. ovog zakona). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ocenjuje da je drugostepeni prekršajni sud osporenim rešenjem , kojim je podnosiocu dosuđen manji novčani iznos na ime troškova postupka, izašao izvan granica istaknutih navoda i postavljenog zahteva u podnosiočevoj žalbi, a ne radi se o procesnoj situaciji iz navedene zakonske odredbe , čime je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava.
Ovakvo pravno stanovište Ustavni sud je već zauzeo u Odlukama Už-8937/2013 od 9. juna 2016. godine i Už-11573/2013 od 16. juna 2016. godine.
Stoga je Ustavni sud ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15) , i odlučio kao u prvom delu tačke 1. izreke.
6. Ustavni sud je, u tački 2. izreke, u skladu sa odredbom člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, ocenio da se štetne posledice povrede prava mogu otkloniti jedino poništajem rešenja Prekršajnog apelacionog suda – Odeljenje u Nišu Prž. 3217/14 od 3. jula 2014. godine i određivanjem da taj sud ponovo odluči o žalbi branioca podnosioca ustavne žalbe podnetoj protiv prvostepenog rešenja.
S obzirom na to da je Ustavni sud utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava i naložio otklanjanje štetnih posledica, to se ovaj sud nije upuštao u razmatranje povrede prava na pravnu sigurnost u kaznenom pravu i na jednaku zaštitu prava, garantovanih odredbama člana 34. i člana 36. stav 1. Ustava .
7. U vezi sa zahtevom podnosioca ustavne žalbe da mu Ustavni sud dosudi naknadu štete, Ustavni sud ocenjuje da je utvrđenje povrede prava na pravično suđenje i poništaj osporenog drugostepenog rešenja, adekvatna satisfakcija, te je odbio zahtev podnosioca za naknadu, rešavajući kao u drugom delu tačke 1 . izreke, sagglasno odredbama člana 89. st. 1. i 3. Zakona o Ustavnom sudu.
8. U pogledu zahteva podnosioca ustavne žalbe za naknadu troškova na ime sastava ustavne žalbe, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo stav da , u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu , nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na obrazloženje koje je dato , pored drugih, u Odluci Už-633/2011 od 8. maja 2013. godine (videti internet stranicu Ustavnog suda na: www.ustavni.sud.rs).
9. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić, s.r.
Slični dokumenti
- Už 3915/2017: Povreda prava na pravično suđenje zbog neobrazložene odluke prekršajnog suda
- Už 1645/2015: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravno sredstvo
- Už 6103/2015: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje
- Už 9480/2013: Odluka Ustavnog suda o pravu na naknadu troškova u prekršajnom postupku
- Už 11067/2017: Povreda prava na pravično suđenje zbog proizvoljnog odbacivanja revizije
- Už 5447/2017: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje
- Už 2724/2016: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje u radnom sporu