Odluka Ustavnog suda o neodgovarajućoj naknadi za povredu prava na suđenje u razumnom roku
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu zbog neadekvatne visine naknade nematerijalne štete dosuđene od strane redovnog suda. U skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava, sud utvrđuje pravo na naknadu od 800 evra kao pravičnu satisfakciju za dugotrajni stečajni postupak.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-756/2018
03.06.2021.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća, i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Dragana Kolarić, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), dr Jovan Ćirić, Gordana Ajnšpiler Popović, dr Vladan Petrov i dr Nataša Plavšić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi M. P . iz sela R . kod Leskovca , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 3. juna 2021. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba M. P . i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 232/17 od 21. decembra 2017. godine podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Utvrđuje se pravo podnositeljke ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznose isplaćene po osnovu presude Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 232/17 od 21. decembra 2017. godine, kao i za ostale iznose koji su podnositeljki ustavne žalbe eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
3. Odbacuje se ustavna žalba M. P . izjavljena zbog povrede prava na imovinu, iz člana 58. st. 1. i 2. Ustava, u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10.
O b r a z l o ž e nj e
1. M. P . iz sela R . kod Leskovca podnela je Ustavnom sudu, 19. januara 2018. godine, preko punomoćnika T. S , advokata iz Leskovca, ustavnu žalbu protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 232/17 od 21. decembra 2017. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na jednaku zaštitu prava, iz člana 32. stav 1. i člana 36. stav 1. Ustava Republike Srbije, kao i zbog povrede prava na imovinu, iz člana 58. st. 1. i 2. Ustava, u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10.
Ustavnom žalb om osporena je pravnosnažn a presud a doneta u parničn om postup ku vođen om po tužb i podnosi teljke ustavne žalbe za isplatu novčanog obeštećenja za neimovinsku štetu zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku, a koja je podneta protiv Republike Srbije – Privredni sud u Leskovcu. Osporenom presud om pravnosnažno je obavezana tužena da podnosi teljki na ime novčanog obeštećenja zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom stečajnom postupku isplati iznos od 350 evra, u dinarskoj protivvrednosti, prema srednjem kursu Narodne banke Srbije, sa zakonskom zateznom kamatom.
Podnositeljka je osporila visinu iznosa dosuđene naknade, smatrajući da je naknada prenisko određena i da ne može predstavljati pravično zadovoljenje zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku . U vezi sa tim, navela je da je u odlukama Evropskog suda za ljudska prava , u istim pravnim stvarima, dosuđivan veći iznos naknade nematerijalne štete. Pored toga, istakla je i povredu prava na imovinu u predmetnom stečajnom postupku, zbog propusta suda da namiri potraživanja utvrđena u stečajnom postupku protiv dužnika koji ima pretežan društveni kapital.
Predložila je da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu i utvrdi povredu označenih ustavnih prava. U vezi sa osporenom presudom, istakla je zahtev za naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 2.000 evra, dok je zbog povrede prava na imovinu u predmetnom stečajnom postupku istakla i zahtev za naknadu materijalne štete. Takođe, postavila je zahtev za naknadu troškova na ime sastava ustavne žalbe.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Rešenjem Trgovinskog suda u Leskovcu St. 7/09 od 23. aprila 2009. godine pokrenut je stečajni postupak nad stečajnim dužnikom DP „V .“ Vučje – preduzećem sa društvenim, odnosno državnim kapitalom . U predmetnom stečajnom postupku, koji je kasnije nastavljen pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10 , podnositeljka je prijavila svoje potraživanje iz radnog odnosa prema stečajnom dužniku, a koje joj je i utvrđeno u tom postupku.
Rešenjem Privrednog suda u Leskovcu R4 St. 782/17 od 28. marta 2017. godine usvojen je prigovor predlagača, ovde podnositeljke ustavne žalbe, za ubrzavanje postupka i utvrđena joj je povreda prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10.
Presudom Osnovnog suda u Leskovcu Prr. 930/17 od 31. oktobra 201 7. godine, u stavu prvom izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje, ovde podnositeljke ustavne žalbe, i obavezana je tužena Republika Srbija – Privredni sud u Leskovcu da tužilji na ime novčanog obeštećenja za neimovinsku štetu , koja joj je pričinjena povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog suda u Leskovcu R4 St. 782/17, isplati iznos od 350 evra u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate po srednjem kursu Narodne banke Srbije, sa zakonskom zateznom kamatom . U stavu drugom izreke presude, odbijen je kao neosnovan višak tužbenog zahtev a od dosuđenih 350 evra do traženih 800 evra, kao i sporedno potraživanje zakonske zatezne kamate, dok je u stavu trećem izreke, obavezana tužena da tužilji na ime troškova postupka isplati iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom.
Osporenom presudom Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 232/17 od 21. decembra 2017. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Leskovcu Prr. 930/17 od 31. oktobra 2017. godine. U obrazloženju osporene drugostepene presude je, pored ostalog, navedeno da Viši sud ocenjuje da je dosuđeno novčano obeštećenje u iznosu od 350 evra adekvatno i dovoljno s obzirom na pravično zadovoljenje, kako je propisano članom 22. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, te da se navedeni iznos može smatrati razumnim u svetlu okolnosti predmeta.
4. Odlučujući o ustavnoj žalbi izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 232/17 od 21. decembra 2017. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud konstatuje da se navodi podnositeljke o učinjenoj povredi označenog ustavnog prava zasnivaju na tome da je visina novčanog obeštećenja koja joj je dosuđena zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku nedovoljna i nepravična, odnosno da nije adekvatna.
U vezi osnovanosti ovih navoda i tvrdnji podnositeljke, a koji se odnose na osporenu presudu, Ustavni sud upućuje na stavove i ocene koji su detaljno izneti u Odluci Už-7309/18 od 17. decembra 2020. godine, a koji se primenjuju u konkretnom slučaju.
Ustavni sud nalazi da su u konkretnom slučaju od značaja stavovi Evropskog suda za ljudska prava izraženi u odluci u predmetu Stanković protiv Srbije (predstavka broj 41285/19, odluka od 19. decembra 2019. godine).
Naime, Evropski sud se u odluci u predmetu Stanković protiv Srbije prvi put izjašnjavao o tome da li je visina naknade neimovinske štete koja je, na osnovu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, dosuđena od strane „redovnih“ sudova, zbog neizvršenja/kašnjenja u izvršenju sudskih odluka u kojima je dužnik preduzeće sa isključivim ili većinskim državnim ili društvenim kapitalom, dovoljna i adekvatna. Razmatrajući prigovor gubitka statusa „žrtve“ Evropski sud je primetio da je iznos naknade nematerijalne štete od 800 evra koji su domaći sudovi dosudili podnositeljki predstavke, niži od iznosa koje Evropski sud dosuđuje u sličnim predmetima, ali je naglasio da se pitanje adekvatnosti dosuđenog iznosa naknade mora ceniti u svetlu svih okolnosti slučaja, što uključuje ne samo trajanje konkretnog postupka, već i vrednost naknade koja se ocenjuje u kontekstu životnog standarda u određenoj državi, kao i činjenicu da će u okviru nacionalnog sistema ova naknada u principu biti dosuđena i isplaćena brže i ranije nego da o tome odlučuje Evropski sud (stav 23.). Zaključujući da se dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete od 800 evra može smatrati dovoljnim i adekvatnim za pretrpljenu povredu prava na suđenje u razumnom roku, te da je, posledično, podnositeljka predstavke izgubila status „žrtve“ u smislu člana 34. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Evropski sud je odbacio predstavku.
Ustavni sud nalazi da se, u situaciji kada se ustavnom žalbom, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, osporava presuda kojom je podnositeljki prav nosnažno dosuđeno novčano obeštećenje za neimovinsku štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku, a koja je utvrđena zbog nemogućnosti da u primerenom roku naplate svoje pravnosnažno dosuđeno potraživanj e iz radnog odnosa od poslodavca – dužnika koji je preduzeće sa isključivim ili većinskim društvenim ili državnim kapitalom, istaknuta povreda zajemčenog prava mora ispitivati primenom stavova Evropskog suda izraženih u odluci Stanković protiv Srbije. U tom smislu, u ovom ustavnosudskom predmetu ocena dosuđene visine naknade neimovinske štete nema karakter instancionog postupanja Ustavnog suda, već predstavlja mehanizam kojim se obezbeđuje da se zajemčena prava tumače u skladu sa praksom Evropskog suda kao međunarodne institucije koja nadzire njihovo sprovođenje. Ustavni sud ističe da je u cilju usklađivanja svoje prakse sa jedinstvenim pristupom Evropskog suda u rešavanju ovog spornog pitanja, na sednici održanoj 4. juna 2020. godine, doneo Odluku Už-277/2017 (objavljena na internet stranici Ustavnog suda www.ustavni.sud.rs i u „Službenom glasniku R epublike Srbije“, broj 104/20), kojom je usvojio ustavne žalbe M. K, D. M. i S.J. i utvrdio da je podnosiocima osporenim rešenjima, kojima im je, primenom odredaba Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova, dosuđena naknada na ime nematerijalne štete, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, jer dosuđena visina ne predstavlja dovoljnu i adekvatnu naknadu za pretrpljenu povredu prava na suđenje u razumnom roku, te se ne može smatrati da su njenim dosuđivanjem podnosioci izgubili status „žrtve“. Istom odlukom podnosiocima je utvrđeno pravo na naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti, umanjenom za iznose koji su im već isplaćeni po istom osnovu.
Primenjujući prethodno izloženo na konkretan slučaj, a s obzirom na to da je podnositeljki ustavne žalbe povreda prava na suđenje u razumnom roku utvrđena zbog nemogućno sti da u primerenom roku naplati svoj e pravnosnažno dosuđeno potraživanje iz radnog odnosa od poslodavca - dužnika koji je u vreme nastanka potra živanja bio u društvenoj, odnosno državnoj svojini, Ustavni sud je utvrdio da je podnositeljki osporen om presud om Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 232/17 od 21. decembra 2017. godine, kojom joj je na ime novčanog obeštećenja za neimovinsku štetu pričinjenu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog suda u Leskovcu St. 11/10, prav nosnažno dosuđen iznos od 350 evra, povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon i 103/15), usvojio ustavn u žalbu u odnosu na istaknutu povredu prava iz člana 32. stav 1. U stava, odlučujući kao u tački 1. izreke.
5. Razmatrajući način otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava, Ustavni sud se, takođe, poziva na obrazloženje Odluke Už-7309/2018 od 17. decembra 2020. godine.
Ustavni sud je ocenio da je utvrđivanje prava podnositeljki ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u visini koju Evropski sud smatra dovoljn om i adekvatnom novčanom satisfakcijom zbog nemogućnosti naplate potraživanja u razumnom roku, najdelotvorniji način otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava.
Ustavni sud je, saglasno članu 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. izreke, utvrdio pravo podnositeljke ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti obračunatoj po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznose isplaćene po osnovu presud e Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 232/17 od 21. decembra 2017. godine, kao i za ostale iznose koji su podnositeljki ustavne žalbe eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10. Naknada nematerijalne štete se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
Imajući u vidu da je utvrdio povredu prava na pravično suđenje i da je odredio način otklanjanja štetnih posledica, Ustavni sud nije posebno ispitivao navode podnositeljke o povredi prava na jednaku zaštitu prava, iz člana 36. stav 1. Ustava.
6. Ispitujući postojanje pretpostavki za postupanje po ustavnoj žalbi u delu u kom je istaknuta povreda prava na imovinu, iz člana 58. st. 1. i 2. Ustava, u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10, Ustavni sud je imao u vidu da je rešenjem Privrednog suda u Leskovcu R4 St. 782/17 od 28. marta 201 7. godine podnositeljki ustavne žalbe, kao predlagaču, utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom stečajnom postupku, po prigovoru koji je radi ubrzavanja stečajnog postupka podnela u skladu sa Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/15), koji je počeo da se primenjuje 1. januara 2016. godine. U vezi sa tim, Ustavni sud, dalje, konstatuje da je odredbom člana 31. navedenog zakona predviđeno da stranka može da podnese tužbu protiv Republike Srbije za naknadu imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku, u roku od jedne godine od dana kada je stekl a pravo na pravično zadovoljenje, čime se suštinski ostvaruje i zaštita Ustavom zajemčenog prava na imovinu.
Polazeći od navedenog, a imajući u vidu da podnositeljka ustavne žalbe pre obraćanja Ustavnom sudu nije iskoristila sva Zakonom propisana pravna sredstva za zaštitu svojih prava u redovnom postupku, to je Ustavni sud utvrdio da nisu ispunjene Ustavom i zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka, te je odbacio ustavnu žalbu u ovom delu , saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, rešavajući kao u tački 3. izreke.
7. U pogledu zahteva podnositeljke za naknadu troškova na ime sastava ustavne žalbe, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo stav da u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom.
8. Na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.
Slični dokumenti
- Už 4326/2021: Adekvatnost novčanog obeštećenja zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Už 6071/2021: Odluka Ustavnog suda o neodgovarajućoj naknadi za povredu prava na suđenje u razumnom roku
- Už 8422/2021: Odluka Ustavnog suda o neadekvatnoj naknadi za povredu prava na suđenje u razumnom roku
- Už 948/2021: Odluka Ustavnog suda o visini naknade štete za povredu suđenja u razumnom roku
- Už 11973/2020: Odluka Ustavnog suda o naknadi nematerijalne štete zbog povrede prava
- Už 9485/2020: Odluka Ustavnog suda o naknadi štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Už 1414/2021: Povreda prava na pravično suđenje zbog nedovoljne naknade štete