Odbacivanje ustavne žalbe kao neblagovremene i nedopuštene u odnosu na različite akte
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu Jovana Stojanovića. Deo žalbe protiv sudskih odluka odbačen je kao neblagovremen, dok je deo protiv obaveštenja Republičkog javnog tužilaštva odbačen kao nedopušten, jer obaveštenja ne predstavljaju pojedinačne akte u smislu Ustava.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Jovana Stojanovića iz Niša, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 22. decembra 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Jovana Stojanovića izjavljena protiv rešenja Vrhovnog suda Srbije Rev. 3008/08 od 29. oktobra 2008. godine, presude Okružnog suda u Nišu Gž. 2248/08 od 19. juna 2008. godine, presude Opštinskog suda u Nišu P. 2271/07 od 20. februara 2008. godine i obaveštenja Republičkog javnog tužilaštva GT-I br. 66/09 od 27. januara, 6. i 24. februara i 29. aprila 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Jovan Stojanović iz Niša je 19. maja 2009. godine podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv akata navedenih u izreci, zbog povrede načela i prava iz čl. 18, 20, 21, 22, 25, 32, 35, 36, 37, 58, 97, 142, 145, 156, 167. i 194. Ustava Republike Srbije.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) propisuje da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. Ustavni sud je u sprovedenom prethodnom postupku utvrdio da je osporenim rešenjem Vrhovnog suda Srbije Rev. 3008/08 od 29. oktobra 2008. godine odbačena kao nedozvoljena revizija tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, izjavljena protiv osporene presude Okružnog suda u Nišu Gž. 2248/08 od 19. juna 2008. godine kojom je potvrđena osporena presuda Opštinskog suda u Nišu P. 2271/07 od 20. februara 2008. godine.
Takođe, na osnovu dopisa Osnovnog suda u Nišu Su broj VIII 688/11 od 14. novembra 2011. godine i dostavljene povratnice, Ustavni sud je utvrdio da je pismeni otpravak osporenog revizijskog rešenja podnosilac ustavne žalbe primio 26. decembra 2008. godine. Kako je ustavna žalba podneta 19. maja 2009. godine, dakle po isteku roka propisanog odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je ocenio da je ustavna žalba neblagovremena u odnosu na rešenje Vrhovnog suda Srbije Rev. 3008/08 od 29. oktobra 2008. godine.
4. U pogledu dela ustavne žalbe koji se odnosi na osporene presude Opštinskog suda u Nišu P. 2271/07 od 20. februara 2008. godine i Okružnog suda u Nišu Gž. 2248/08 od 19. juna 2008. godine, Ustavni sud je ocenio da je ustavna žalba u tom delu neblagovremena, jer je izjavljena po isteku roka propisanog odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu. Naime, rok za izjavljivanje ustavne žalbe se u konkretnom slučaju računa od dana dostavljanja drugostepene odluke, kao odluke po poslednjem pravnom sredstvu kojim se iscrpljuje pravni put. Imajući u vidu navedeno, kao i zaključak Suda iz prethodnog dela, da je ustavna žalba neblagovremena u odnosu na osporeno revizijsko rešenje Vrhovnog suda Srbije, Ustavni sud je ocenio da je ustavna žalba i u odnosu na osporene presude neblagovremena.
5. Odlučujući o ustavnoj žalbi u delu koji se odnosi na osporene akte Republičkog javnog tužilaštva GT – I 66/09 od 27. januara, 6. i 24. februara i 29. aprila 2009. godine, Ustavni sud je ocenio da je ustavna žalba u tom delu nedopuštena, s obzirom na to da su osporeni akti samo obaveštenja podnosiocu ustavne žalbe o tome da nema uslova za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv rešenja Vrhovnog suda Srbije Rev. 3008/08 od 29. oktobra 2008. godine, jer je rok za podnošenje tog pravnog leka protekao, da zahtev za zaštitu zakonitosti nije dozvoljen protiv odluke Vrhovnog suda Srbije kojom je odlučeno o reviziji, kao i da Republičko javno tužilaštvo nije nadležno da ocenjuje da li su pojedine odredbe Zakona o parničnom postupku u skladu sa Ustavom. Ustavni sud je ocenio da osporena obaveštenja Republičkog javnog tužilaštva ne predstavljaju pojedinačne akte kojima se odlučuje o pravima i obavezama fizičkih lica, te da se protiv takvih akata ne može, u smislu odredbe člana 170. Ustava i člana 82. Zakona o Ustavnom sudu, izjaviti ustavna žalba.
6. S obzirom na to da je ustavna žalba u delu koji se odnosi na osporene akte Republičkog javnog tužilaštva nedopuštena, a u delu koji se odnosi na osporene sudske akte – presude i rešenje neblagovremena, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbama člana 36. stav 1. tač. 2) i 4) Zakona o Ustavnom sudu.
7. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredba člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša B. Slijepčević