Odbačaj ustavne žalbe kao neblagovremene zbog propuštanja zakonskog roka
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu podnetu protiv rešenja Okružnog i Vrhovnog suda Srbije. Žalba je ocenjena kao neblagovremena jer je podneta po isteku roka od 30 dana od dana dostavljanja drugostepene odluke, kojom su iscrpljena pravna sredstva.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Branka Marušića iz Gacka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 10. septembra 2009. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Branka Marušića izjavljena protiv rešenja Okružnog suda u Beogradu Kv. 3698/08 od 3. decembra 2008. godine i rešenja Vrhovnog suda Srbije Kž. II 74/09 od 22. januara 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Branko Marušić iz Gacka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, podneo je 18. maja 2009. godine, preko punomoćnika Mihajla Šipovca, advokata iz Nevesinja, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, ustavnu žalbu protiv rešenja Okružnog suda u Beogradu Kv. 3698/08 od 3. decembra 2008. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Ustavna žalba je kao pravno sredstvo ustanovljena Ustavom Republike Srbije, koji je stupio na snagu 8. novembra 2006. godine. Saglasno odredbi člana 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava ili slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu odredbe člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS", broj 109/07), koji je stupio na snagu 6. decembra 2007. godine, propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u osporeno rešenje i dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za rešavanje ove ustavnosudske stvari:
Okružni sud u Beogradu je 3. decembra 2008. godine doneo osporeno rešenje Kv. 3698/08 da nema mesta sprovođenju istrage po zahtevu za sprovođenje istrage oštećenog kao tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe. Protiv navedenog rešenja podnosilac je izjavio žalbu Vrhovnom sudu Srbije koja je odbijena kao neosnovana osporenim rešenjem Kž. II 74/09 od 22. januara 2009. godine. Nakon toga je podnosilac ustavne žalbe uputio inicijativu Republičkom javnom tužiocu za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti, koji je aktom Ktz. 373/09 od 8. maja 2009. godine obavestio podnosioca da nije našao osnova za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv osporenih rešenja.
4. Saglasno odredbama čl. 419. i 421. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ", br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS", br. 58/04, 85/05, 115/05, 49/07, 112/08 i 20/09 - dr. Zakon), podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti u isključivoj je nadležnosti javnog tužioca. Ustavni sud je stoga ocenio da se ovo vanredno pravno sredstvo u krivičnom postupku ne može smatrati pravnim sredstvom čijim iscrpljivanjem neko lice stiče pravo na podnošenje ustavne žalbe u smislu člana 170. Ustava. Ovo iz razloga što podnosilac inicijative ne može da utiče na odluku javnog tužioca da li će podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, bez obzira na lično podnetu inicijativu, niti ima zakonsku mogućnost da samostalno podnese navedeno vanredno pravno sredstvo ako to ne učini javni tužilac. Po oceni Ustavnog suda, u krivičnom postupku se pravna sredstva iscrpljuju podnošenjem žalbe na prvostepenu odluku, odnosno žalbe na drugostepenu odluku, kada je ona u skladu sa zakonom dozvoljena.
Polazeći od navedenog, po oceni Ustavnog suda, zakonom propisani rok za izjavljivanje ustavne žalbe se u konkretnom slučaju računa od dana dostavljanja osporenog drugostepenog krivičnog rešenja podnosiocu ustavne žalbe, a ne od dana kada je podnosilac primio navedeni akt Republičkog javnog tužilaštva. Imajući u vidu da je podnosilac ustavne žalbe osporeno drugostepeno rešenje Vrhovnog suda Srbije Kž. II 74/09, prema sopstvenim navodima, primio 27. marta 2009. godine, a da je ustavnu žalbu izjavio 18. maja 2009. godine, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba neblagovremena, jer je podneta po isteku roka od 30 dana od dana dostavljanja drugostepenog rešenja kojim su iscrpljena pravna sredstva pre izjavljivanja ustavne žalbe, te da ustavnu žalbu treba odbaciti, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu.
5. Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 483/2009: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neblagovremene ustavne žalbe u krivičnom postupku
- Už 651/2009: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neblagovremene ustavne žalbe u krivičnom postupku
- Už 1335/2009: Ustavni sud: odbacivanje ustavne žalbe zbog neblagovremenosti
- Už 510/2009: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u krivičnom postupku
- Už 1978/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neblagovremene ustavne žalbe u krivičnom postupku
- Už 1509/2009: Odbacivanje ustavne žalbe kao neblagovremene i nedopuštene u krivičnom postupku
- Už 3435/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u krivičnom postupku kao neblagovremene