Povreda prava na pravno sredstvo u izvršnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu, utvrđujući povredu prava na pravno sredstvo. Rešenje o obustavi izvršnog postupka je odluka o pravu poverioca, protiv koje mora biti dozvoljen prigovor, iako to zakon eksplicitno ne navodi. Odbacivanje prigovora kao nedozvoljenog je neustavno.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik V eća i sudije Bratislav Đokić, dr Milan Škulić, Miroslav Nikolić, dr Dragana Kolarić, Tatjana Babić, dr Milan Marković i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi privrednog društva "B." d.o.o, Niška Banja, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 13. aprila 2017. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba privrednog društva "B." d.o.o. i utvrđuje da je rešenjem Privrednog suda u Kraljevu Iv. 1193/10 od 6. novembra 2015. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravno sredstvo, zajemčeno odredbom člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se rešenje Privrednog suda u Kraljevu Iv. 1193/10 od 6. novembra 2015. godine i određuje da isti sud ponovo odluči o prigovoru podnosioca ustavne žalbe podnetom protiv rešenja Privrednog suda u Kraljevu Iv. 1193/10 od 22. oktobra 2015. godine .
3. Odbacuje se zahtev podnosioca ustavne žalbe za naknadu štete.
O b r a z l o ž e nj e
1. Privredno društvo "B ." d.o.o, Niška Banja, podnelo je Ustavnom sudu, 7. decembra 2015. godine, preko punomoćnika M. P, advokata iz Niša, ustavnu žalbu protiv rešenja Privrednog suda u Kraljevu Iv. 1193/10 od 22. oktobra 2015. godine i Iv. 1193/10 od 6. novembra 2015. godine, zbog povrede prava zajemčenih odredbama člana 32. stav 1, člana 35. st. 2. i 3, člana 36. i člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije. Podnosilac se istovremeno pozvao i na povredu prava garantovanog odredbama člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud ukazuje da su odredbama člana 6. stav 1, kao i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, garantovana prava na pravično suđenje i pravo na zaštitu imovine, čiju zaštitu suštinski pruža i Ustav Republike Srbije u članu 32. stav 1. i članu 58, te se ocena eventualne povrede ili uskraćivanja ovih prava u postupku po ustavnoj žalbi vrši u odnosu na navedene članove Ustava.
U ustavnoj žalbi je navedeno: da je rešenjem Privrednog suda u Kraljevu Iv. 1193/10 od 22. oktobra 2015. godine obustavljen postupak izvršenja u kome je podnosilac imao svojstvo izvršnog poverioca, pri čemu je u pouci o pravnom leku taj sud naveo da protiv navedenog rešenja "nije dozvoljena upotreba pravnog leka"; da je podnosilac i pored toga izjavio prigovor protiv navedenog rešenja; da o izjavljenom prigovoru nije odlučivalo nadležno veće tog suda, već sudija pojedinac koji je doneo i rešenje o obustavi postupka; da je njegov prigovor odbačen kao nedozvoljen rešenjem sudije pojedinca Iv. 1193/10 od 6. novembra 2015. godine. Podnosilac smatra da je, saglasno odredbi člana 39. Zakona o izvršenju i obezbeđenju, u konkretnom slučaju, imao pravo na prigovor protiv rešenja o obustavi izvršenja, te ukazuje da su drugi sudovi na teritoriji Republike Srbije u istim činjeničnim i pravnim situacijama dozvoljavali prigovor. Takođe ukazuje i na praksu Ustavnog suda u identičnim situacijama. Polazeći od navedenog, podnosilac je predložio da se utvrdi povreda označenih prava, da se ponište osporena rešenja, kao i da mu se odredi "naknada na ime troškova postupka i naknada štete zbog nezakonitog rada suda".
2. Prema odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15 - dr. zakon i 103/15) je iste sadržine kao odredba člana 170. Ustava.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za rešavanje ove ustavnosudske stvari:
Privredni sud u Kraljevu je osporenim rešenjem Iv. 1193/10 od 22. oktobra 2015. godine obustavio postupak izvršenja određen rešenjem tog suda Iv. 1193/10 od 21. aprila 2010. godine , donetim po predlogu podnosioca ustavne žalbe kao izvršnog poverioca. U osporenom rešenju je sadržana pouka o pravnom leku kojom je konstatovano da protiv tog rešenja nije dozvoljena upotreba pravnog leka.
Privredni sud u Kraljevu (sudija pojedinac) je osporenim rešenjem Iv. 1193/10 od 6. novembra 2015. godine odbacio kao nedozvoljen prigovor izvršnog poverioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, podnet protiv navedenog rešenja o obustavi postupka. U obrazloženju ovog rešenja je, pored ostalog, istaknuto da je članom 39. stav 2. Zakona o izvršenju i obezbeđenju propisano da se protiv rešenja suda može izjaviti prigovor samo kad je ovim zakonom propisano da je prigovor dozvoljen. Kako pobijano rešenje o obustavi postupka ne spada u odluke u pogledu kojih navedeni procesni zakon predviđa mogućnost izjavljivanja prigovora, to je izjavljeni prigovor nedozvoljen. I ovo rešenje takođe sadrži pouku o pravnom leku kojom je konstatovano da protiv istog nije dozvoljen prigovor.
4. Odredbom člana 36. stav 2. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu.
Zakonom o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, broj 31/11, 99/11 i 109/13 – Odluka US, 55/14 i 139/14) (u daljem tekstu: ZIO) bilo je propisano: da se odluke u izvršnom postupku donose u obliku rešenja ili zaključka, da se rešenjem o izvršenju dozvoljava izvršenje na imovini izvršnog dužnika, pod uslovima i obimu određenim ovim zakonom, a da se zaključkom suda određuje sprovođenje pojedinih radnji i upravlja postupkom (član 36.); da se protiv rešenja može izjaviti prigovor, samo kada je ovim zakonom propisano da je prigovor dozvoljen (39. stav 2.).
5. Podnosilac ustavne žalbe je u postupku izvršenja koji je prethodio ustavnosudskom imao svojstvo izvršnog poverioca. Podnosilac je osporio rešenje Privrednog suda u Kraljevu Iv. 1193/10 od 22. oktobra 2015. godine kojim je obustavljen postupak izvršenja, s tim što je to rešenje sadržalo pouku o pravnom leku da protiv tog rešenja nije dozvoljena upotreba pravnog leka. Međutim, podnosilac je ipak protiv tog rešenja podneo prigovor, ali je isti rešenjem Privrednog suda u Kraljevu Iv. 1193/10 od 6. novembra 2015. godine, koje je doneo sudija pojedinac, a ne veće istog suda odbačen kao nedozvoljen, takođe sa poukom da protiv tog rešenja nije dozvoljen prigovor. Dakle, podnosilac je iskoristio pravo na prigovor, ali je njegov prigovor odbačen kao nedozvoljen.
Razmatrajući navode ustavne žalbe da je odbacivanjem prigovora protiv rešenja o obustavi izvršnog postupka podnosiocu povređeno pravo zajemčeno članom 36. stav 2. Ustava, Ustavni sud konstatuje da u postupku izvršenja sud donosi odluke u formi rešenja ili zaključka, s tim što se zaključkom sprovode pojedine radnje i upravlja postupkom (član 36. st. 1. i 3. ZIO). U ZIO nije definisana forma akta kojim se postupak obustavlja. Imajući u vidu da je obustava jedan od načina okončanja izvršnog postupka, što znači da se na ovaj način konačno odlučuje i o pravu izvršnog poverioca da namiri svoje priznato potraživanje, u situaciji kada namirenje iz nekog od zakonom predviđenih razloga nije moguće, to odluka o obustavljanju izvršnog postupka ne predstavlja sprovođenje neke izvršne radnje ili akt upravljanja postupkom. Ovo ima za posledicu da se odluka o obustavljanju izvršnog postupka ne donosi u formi zaključka, već u formi rešenja, pa je u toj formi i donet akt koji se osporava ustavnom žalbom. U vezi sa tim, odlukom o obustavi izvršnog postupka koja je doneta u formi rešenja je u suštini konačno odlučeno o imovinskim pravima podnosioca ustavne žalbe, kao izvršnog poverioca. Kako kod okončanja postupka obustavom u ZIO nije naveden prigovor kao dozvoljeni pravni lek, Ustavni sud smatra da u toj situaciji ima mesta shodnoj primeni odredaba Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11), i to odredbe člana 399. stav 1. kojom je predviđeno da je protiv rešenja prvostepenog suda dozvoljena žalba ako zakonom nije drugačije propisano. Iz navedenog proizlazi da se protiv rešenja o obustavljanju izvršnog postupka može podneti prigovor. Ovakav pravni stav Ustavni sud je već izneo u Rešenju Už-8166/2012 od 23. januara 2014. godine (videti na internet stranici: www.ustavni.sud.rs).
Odredbom člana 36. stav 2. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu. Primenjujući ovu ustavnu normu na postupak izvršenja, Ustavni sud nalazi da kada se rešenjem u ovoj vrsti sudskog postupka odlučuje o pravima i obavezama stranaka, kao u konkretnom slučaju, one imaju pravo na pravni lek - prigovor, u skladu sa članom 39. ZIO, te je i podnosiocu ustavne žalbe, kao izvršnom poveriocu, pripadalo pravo da protiv rešenja kojim je obustavljen izvršni postupak izjavi prigovor veću prvostepenog suda. Stoga je i sam sudija pojedinac trebalo da u pouci o pravnom leku navede da je protiv rešenja o obustavi postupka dozvoljen pravni lek. Međutim, prigovor koji je podnosilac ustavne žalbe izjavio protiv prvostepenog rešenja, iako je bio "poučen" da na to nema pravo, odbačen je kao nedozvoljen od strane sudije pojedinca, a ne drugostepenog veća istog suda , takođe sa poukom da protiv istog nije dozvoljen prigovor.
Na osnovu izloženog, Ustavni sud je utvrdio da je osporenim rešenjem Privrednog suda u Kraljevu Iv. 1193/10 od 6. novembra 2015. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravno sredstvo, zajemčeno članom 36. stav 2. Ustava. Stoga je Ustavni sud u ovom delu ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, i odlučio kao u tački 1. izreke.
Ustavni sud je, u tački 2. izreke, u skladu sa odredbom člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, ocenio da se štetne posledice utvrđene povrede prava mogu otkloniti jedino poništajem rešenja Privrednog suda u Kraljevu Iv. 1193/10 od 6. novembra 2015. godine i određivanjem da isti sud ponovo odluči o prigovoru podnosioca ustavne žalbe podnetom protiv rešenja Privrednog suda u Kraljevu Iv. 1193/10 od 22. oktobra 2015. godine.
Navode ustavne žalbe o povredi ostalih označenih prava Ustavni sud nije ocenjivao, s obzirom na to da je osporeno rešenje Privrednog suda u Kraljevu Iv. 1193/10 od 6. novembra 2015. godine poništeno i da će prigovor podnosioca biti predmet ponovnog razmatranja u postupku pred Privrednim sudom u Kraljevu, ne prejudicirajući pri tome konačnu odluku izvršnog suda o ispunjenosti uslova za obustavu izvršenja.
6. Zahtev podnosioca ustavne žalbe kojim je traženo da mu Ustavni sud dosudi štetu, za sada je preuranjen. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, u ovom delu ustavnu žalbu odbacio, rešavajući kao u tački 3. izreke.
7. U pogledu zahteva za naknadu "troškova postupka", Ustavni sud ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom. S tim u vezi Ustavni sud se poziva na obrazloženje dato, pored drugih, u Odluci Už-633/2011 od 8. maja 2013. godine (videti na: www.ustavni.sud.rs).
8. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 47. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić, s.r.