Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu u stečajnom postupku

Kratak pregled

Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu i utvrđuje povredu prava na imovinu zbog nenamirenja potraživanja iz radnog odnosa u dugotrajnom stečajnom postupku protiv preduzeća sa društvenim kapitalom. Podnosiocu se utvrđuje pravo na naknadu materijalne štete u visini potraživanja.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-8077/2016
21.03.2019.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije Bratislav Đokić, dr Goran P. Ilić, Snežana Marković, dr Dragana Kolarić, dr Jovan Ćirić, Sabahudin Tahirović i dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi R. P . iz D . kod Gornjeg Milanovca , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 21. marta 20 19. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba R. P . i utvrđuje da je u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom u Čačku u predmetu St. 7/10 podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na imovinu, zajemčeno članom 58. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.

2. Utvrđuje se pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa potraživanja utvrđenog u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom u Čačku u predmetu St. 7/10, umanjenog za iznos koji mu je po tom osnovu eventualno već isplaćen. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

O b r a z l o ž e nj e

1. R. P . iz D . kod Gornjeg Milanovca podneo je Ustavnom sudu, 26. oktobra 2016. godine, preko punomoćnika R . G, advokata iz Čačka, ustavnu žalbu protiv rešenja Privrednog apelacionog suda R4. St. 3762/15 od 25. februara 2016. godine i Vrhovnog kasacionog suda Rž.g p. 610/16 od 24. juna 2016. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na jednaku zaštitu prava, zajemčenih članom 32. stav 1. i članom 36. stav 1. Ustava Republike Srbije, kao i zbog povrede prava na imovinu, zajemčenog članom 58. stav 1. Ustava, u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Čačku u predmetu St. 7/10.

Podnosilac je u ustavnoj žalbi, između ostalog, naveo da nije namirio svoje potraživanje iz radnog odnosa prema stečajnom dužniku, te da mu nije dosuđeno pravično zadovoljenje. Istakao je zahtev za naknadu nematerijalne i materijalne štete, kao i troškova postupka pred Ustavnim sudom.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

3. Ustavni sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, te je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnopravnoj stvari:

Rešenjem Privrednog suda u Čačku St. 7/10 od 16. septembra 2004. godine otvoren je stečajni postupak nad DP „H.“ iz Čačka. Podnosilac ustavne žalbe prijavio je svoje potraživanje u stečajnom postupku, koje je svrstano u IV isplatni red.

Osporenim rešenjem Privrednog apelacionog suda R4. St. 3762/15 od 25. februara 2016. godine je, pored ostalog, utvrđeno je da je predlagaču za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, ovde podnosiocu ustavne žalbe, u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Čačku u predmetu St. 7/10, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, te je delimično usvojen njegov zahtev za primerenu naknadu zbog utvrđene povrede prava i dosuđen mu je iznos od 300 evra u dinarskoj protivvrednosti .

Vrhovni kasacioni sud je osporenim rešenjem Rž.gp. 610/16 od 24. juna 2016. godine odbio žalbu predlagača i potvrdio ožalbeno rešenje Privrednog apelacionog suda R4. St. 3762/15 od 25. februara 2016. U obrazloženju ovog rešenja je navedeno da je primerena naknada zbog utvrđene povrede prava vrsta zadovoljenja, a ne svrha postupka.

4. Imajući u vidu navedeno, po oceni Ustavnog suda, propust nadležnog suda da namiri potraživanje podnosioca ustavne žalbe utvrđeno u stečajnom postupku, a protiv dužnika DP „H.“, sa pretežnim društvenim kapitalom, u konkretnom slučaju, predstavlja i povredu prava podnosioca na mirno uživanje imovine zajemčenog odredbom člana 58. Ustava. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu u ovom delu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 - Odluka US, 40/15 - dr. zakon i 103/15 ), pa je odlučio kao u tački 1. izreke, prvi deo.

Polazeći od navedenog , a uzimajući u obzir i praksu međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. izreke utvrdio pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa utvrđenog u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom u Čačku u predmetu St. 7/10, umanjenog za iznos koji mu je po tom osnovu eventualno već isplaćen. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („ Službeni glasnik RS“, broj 103/15).

5. Razmatrajući ustavnu žalbu podnosioca u delu u kojem su osporena rešenja Privrednog apelacionog suda R4. St. 3762/15 od 25. februara 2016. godine i Vrhovnog kasacionog suda Rž.gp. 610/16 od 24. juna 2016. godine, Ustavni sud ukazuje da je zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, koji je kao pravno sredstvo ustanovljen Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 101/13), preventivno-kompenzatornog karaktera, odnosno da pored ubrzanja postupka predviđa i mogućnost dosuđivanja/isplate naknade zbog dugog trajanja postupka. Primarni cilj ovog pravnog sredstva jeste njegov preventivni karakter, odnosno ubrzanje i okončanje postupka. Po oceni Ustavnog suda, osnovanost i visina novčane naknade je stvar sudske procene takvog zahteva i zavisi od ponašanja podnosioca u konkretnom postupku, složenosti predmeta i značaja spornog prava za podnosioca. Pored toga, Sud je stanovišta da se naknada mora primeriti standardu života građana i materijalnim mogućnostima Republike Srbije. S tim u vezi, Ustavni sud konstatuje da su nadležni sudovi u predmetnom slučaju podnosiocu dosudili primerenu naknadu zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku, te ukazuje da ovaj sud o dosuđenom iznosu naknade ne može odlučivati kao instancioni u odnosu na nadležne redovne sudove. Ovakav stav Ustavni sud je zauzeo i u Odluci Už-4340/2015 od 29. septembra 2016. godine. Konačno, Ustavni sud je imao u vidu da je svojom odlukom podnosiocu dosudio materijalnu štetu čime je suštinski dobio potpuno obeštećenje.

U odnosu na istaknutu povredu prava na jednaku zaštitu prava iz člana 36. stav 1. Ustava, Ustavni sud konstatuje da podnosilac nije dostavio dokaze za nejednako postupanje sudova u istim činjeničnim i pravnim situacijama.

S obzirom na sve izneto, Ustavni sud je utvrdio da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi kojima bi se argumentovala eventualna povreda ustavnih prava, već da se od Ustavnog suda, u suštini, traži da kao instancioni sud još jednom preispita osporena rešenja redovnih sudova. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, u ovom delu odbacio ustavnu žalbu jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka, te rešio kao u drugom delu tačke 1. izreke.

6. U pogledu zahteva podnosioca za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na obrazloženje koje je dato, pored drugih, u Odluci Už-633/2011 od 8. maja 2013. godine (videti internet stranicu Ustavnog suda na : www.ustavni.sud.rs).

7. Na osnovu svega iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Vesna Ilić Prelić, s.r.

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.