Odluka Ustavnog suda o pravu na suđenje u razumnom roku u radnom sporu
Kratak pregled
Ustavni sud odbija ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u radnom sporu koji je trajao pet godina. Sud je uzeo u obzir složenost predmeta, doprinos podnosilaca dužini postupka i činjenicu da je postupak u prekidu zbog likvidacije tuženog.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-810/2012
20.06.2013.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: zamenica predsednika Suda dr Marija Draškić, zamenica predsednika Veća i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Agneš Kartag Odri , Predrag Ćetković, Milan Stanić, Bratislav Đokić i mr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Ljiljane Marijanac iz Kule, Božidarke Đokić iz Sivca i Vesne Todorović iz Nove Crvenke , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 20. juna 2013. godine, doneo je
O D L U K U
Odbija se kao neosnovana ustavna žalba Ljiljane Marijanac, Božidarke Đokić i Vesne Todorović, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Somboru - Sudska jedinica u Kuli u predmetu P1. 171 /10.
O b r a z l o ž e nj e
1. Ljiljana Marijanac iz Kule, Božidarka Đokić iz Sivca i Vesna Todorović iz Nove Crvenke podnele su 6. februara 2012. godine, preko punomoćnika Božidara Mikulića i Ištvana Nađa , advokata iz Crvenke, Ustavnom sudu ustavnu žalbu, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Somboru - Sudska jedinica u Kuli u predmetu P1. 171/10.
Podnositeljke ustavne žalbe su navel i da su podnel e tužbu Opštinskom sudu u Kuli 16. juna 200 8. godine i da postupak još uvek nije okončan, zbog čega smatraju da im je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Podnositeljke su istak le zahtev e za naknad u nematerijalne štete i troškova postupka pred Ustavnim sudom.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Odredbom člana 82. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", br. 109/07, 99/11 i 18/13-US) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu žalbe povređeno ili uskraćeno pravo na suđenje u razumom roku.
U postupku pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku, na osnovu navoda ustavne žalbe i uvidom u spise predmeta Osnovnog suda u Somboru - Sudska jedinica u Kuli P1. 171/10, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za rešavanje ove ustavnosudske stvari:
Podnositeljke ustavne žalbe i još jedna tužilja podne le su 16. juna 200 8. godine tužbu Opštinskom sudu u Kuli protiv A.D. "Aska" iz Kule, kojom su traž ile da se obaveže tužena da im na ime regresa za korišćenje godišnjeg odmora i naknade za topli obrok isplati određene novčane iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove parničnog postupka.
Podneskom od 12. februara 20 09. godine tužilje su pr einačile tužbu, tako što su pored postojećih, istakle i zahtev e za isplatu razlike između isplaćene i pripadajuće zarade.
U toku postupka pred prvostepenim sud ovima ukupno je zakazano 21 ročište, od kojih tri nisu održana na predlog parničnih stranaka, dva zbog sprečenosti sudije, jedno zbog prestanka funkcije postupajućeg sudije, dva radi naknadnog izjašnjenja tužene na nalaz veštaka, jedno na predlog tužene sa čime su se tužiolje saglasile.
Na predlog tužilja izvršeno je ekonomsko-finansijsko veštačenje na okolnost visine tužben ih zahteva, veštačenje preko drugog veštaka na iste okolnosti na predlog tužene, dopunsko veštač enje na predlog tuži lja, te usaglašavanje nalaza veštaka.
Rešenjem Osnovnog suda u Somboru - Sudska jedinica u Kuli P1. 171/10 od 9. marta 2012. godine postupak je prekinut, jer je rešenjem Agencije za privredne registre broj BD 158435/2011 od 23. decembra 2011. godine nad tuženom otvoren postupak likvidacije.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju povredu ukazuju podnosi teljke u ustavnoj žalbi, utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisna, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Zakonom o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 125/04, 111/09 i 36/11), koji se primenjuje u konkretnom slučaju, bilo je propisano: da stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtevima i predlozima u razumnom roku i da je sud dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova (član 10.); da će u postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito prilikom određivanja rokova i ročišta, sud uvek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rešavanja radnih sporova (član 435.).
5. Razmatrajući navode i razloge ustavne žalbe sa stanovišta Ustavom zajemčenog prava na suđenje u razumnom roku, a polazeći od utvrđenih činjenica i okolnosti koje se odnose na osporeni sudski postupak, Ustavni sud je utvrdio da ovaj postupak, pokrenut 16. juna 2008. godine podnošnjem tužbe Opštinskom sudu u Kuli, do sada traje pet godina, s tim što se od marta 2012. godine nalazi u prekidu.
Razumna dužina trajanja jednog sudskog postupka je relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca koji se moraju uzeti u obzir u svakom pojedinačnom slučaju, prema njegovim specifičnim okolnostima, a najvažniji su: složenost činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanje podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, postupanje nadležnih sudova koji vode postupak i priroda zahteva, odnosno značaj prava o kome se u postupku raspravlja za podnosioca.
Prema nalaženju Ustavnog suda, podnositeljk e ustavne žalbe ima ju legitiman interes za efikasno vođenje i okončanje postupka, jer se radi o sporu koji se vodi radi isplate razlike između isplaćene i pripadajuće zarade i drugih primanja po osnovu radnog odnosa.
Po oceni Ustavnog suda, činjenična pitanja na koja je parnični sud trebalo da odgovori u predmetnom postupku bila su složen a i iziskivala sprovođenje obimnijeg dokaznog postupka, budući da je u postupku dva puta sprovođeno veštačenje, po jednom na predlog svake parnične strane, dopunsko veštačenje na predlog podnositeljki ustavne žalbe, usaglašavanje nalaza veštaka, te da je u postupku učestvovalo četiri tužilje.
Analizirajući ponašanje podnositeljk i ustavne žalbe, Ustavni sud je utvrdio da su podnositeljke u određenoj meri doprinele dužini trajanj a postupka. Na ime, tri ročišta nisu održana na predlog obe parnične strane, a jedno zbog toga što su podnositeljke podnesak sa zahtevom opredeljenim u s kladu sa nalazom veštaka predale neposredno pre ročišta . Osim toga, na predlog podnositeljki određeno je finansijsko-ekonomsko veštačenje, kao i dopunsko veštačenj e. Ovo ne znači da podnositeljke nema ju pravo da k oriste sva procesna prava radi uspeha u sporu, ali Ustavni sud ukazuje da korišćenje pomenutih procesnih ovlašćenja objektivno utiče na dužinu trajanja postupka.
Razmatrajući postupanje Opštinskog suda u Kuli, te Osnovnog suda u Somboru - Sudska jedinica u Kuli u ovom parničnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da su sudovi postupali efikasno, jer su ročišta za glavnu raspravu redovno zakazivana u kratkim vremenskim intervalima.
Polazeći od svega navedenog, a pre svega od činjenice da postupak traje pet godina, s tim što je u prekidu od marta 2012. godine, zbog otvaranja likvidacionog postupka nad tuženom, te uzimajući u obzir i doprinos podnositeljki dužini trajanja postupka, Ustavni sud je ocenio da podnositeljk ama ustavne žalbe u osporenom postupku nije povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava, te je ustavnu žalbu odbio kao neosnovanu, saglasno članu 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu.
6. Na osnovu navedenog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
ZAMENICA
PREDSEDNIKA VEĆA
dr Marija Draškić
Slični dokumenti
- Už 849/2012: Odluka Ustavnog suda o ustavnoj žalbi zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u radnom sporu
- Už 812/2012: Odluka Ustavnog suda o odbijanju ustavne žalbe zbog nepostojanja povrede prava
- Už 830/2012: Odbijanje ustavne žalbe zbog neosnovanosti navoda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
- Už 807/2012: Odbijanje ustavne žalbe zbog nepostojanja povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Už 813/2012: Odbijanje ustavne žalbe zbog nepostojanja povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Už 856/2012: Odluka Ustavnog suda o ustavnoj žalbi zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u radnom sporu
- Už 859/2012: Odbijena ustavna žalba zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u radnom sporu