Odluka Ustavnog suda o povredi prava na žalbu pritvorenog lica
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu, utvrđujući da je Viši sud povredio prava podnosioca iz člana 27. i 30. Ustava. Sud nije odlučio o žalbi na rešenje o određivanju pritvora, čime je podnosiocu uskraćeno ustavno pravo na hitno sudsko preispitivanje zakonitosti lišenja slobode.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-8176/2016
05.03.2020.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, Lidija Đukić, dr Nataša Plavšić i dr Dragana Kolarić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Ognjena Stanišića iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 5. marta 20 20. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Ognjena Stanišića i utvrđuje da su radnjama Višeg suda u Beogradu u postupku po žalbi na rešenje Višeg suda u Beogradu Kpp. 240/16 od 23. avgusta 2016. godine podnosiocu ustavne žalbe povređena prav a iz člana 27. stav 3. i člana 30. stav 3. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje .
2. Odluku objaviti u „Službenom glasniku Republike Srbije“.
O b r a z l o ž e nj e
1. Ognjen Stanišić iz Beograda je, 28. oktobra 2016. godine , preko punomoćnika Miroslava M. Perkovića i Jovane Latinović Brkić, advokata iz Beograda, Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Kpp. 240/16 od 23. avgusta 2016. godine i Kpp. 240/16 od 20. septembra 2016. godine, kao i protiv radnji nečinjenja istog suda u predmetu Kpp.240/16, zbog povrede prava iz člana 27. stav 3, člana 30. stav 3, člana 34. stav 3. i člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije.
Podnosilac u ustavnoj žalbi navodi da je rešenjem Višeg suda u Beogradu Kpp. 240/16 od 23. avgusta 2016. godine prema njemu određen pritvor na osnovu odredbe člana 211. stav 1. tačka 3) Zakonika o krivičnom postupku, koji mu se računa od 21. avgusta 2016. godine kada je lišen slobode. Podnosilac dalje navodi da je njegov branilac izjavio žalbu protiv rešenja o određivanju pritvora koja je primljena u pisarnici Višeg suda u Beogradu 26. avgusta 2016. godine, te da je prema njemu potom 20. septembra 2016. godine produžen pritvor za najduže 30 dana rešenjem istog suda Kpp. 240/16, iako rešenje o određivanju pritvora nije postalo pravnosnažno. Podnosilac ističe da „po uloženoj žalbi na rešenje o određivanju pritvora Kpp 240/16 od 23. avgusta 2016. godine nikada nije rešavano, odnosno da Viši sud u Beogradu uopšte nije ni odlučivao o izjavljenoj žalbi protiv rešenja o određivanju pritvora, odnosno nije preispitao razloge zbog kojih je sudija za prethodni postupak toga suda odredio pritvor“ i dodaje da je 28. septembra 2016. godine primio dopis Višeg suda u Beogradu Kv. 2868/16 od 21. septembra 2016. godine kojim je obavešten da je „o žalbi bespredmetno odlučivati imajući u vidu da je rešenjem sudije za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu Kpp 240/16 od 20. septembra 2016. godine produžen pritvor“.
Iz svega prethodno iznetog podnosilac zaključuje da mu je „grubo“ povređeno pravo na žalbu iz člana 36. stav 2. Ustava, kao i prava iz člana 27. stav 3. i člana 30. stav 3. Ustava, koja jemče pravo na žalbu sudu svakom licu lišenom slobode o čijoj zakonitosti su sudovi dužni hitno da odluče, odnosno da odluku o žalbi donesu i dostav e pritvoreniku u roku od 48 časova, jer nadležni sud odluku o žalbi podnosioca nije ni doneo, te nije ni mogao da mu uruči u Ustavom utvrđenom roku.
Podnosilac u ustavnoj žalbi u odnosu na rešenje o produženju pritvora od 20. septembra 2016. godine ističe i povredu prava na pretpostavku nevinosti iz člana 34. stav 3. Ustava smatrajući da navodom iz obrazloženja da je „…okrivljeni Ognjen Stanišić držao drugu pvc kesu sa 491,55 grama ove opojne droge, pa su u trenutku nailaska policijskih službenika PS Novi Beograd obojca okrivljenih ubacili kese u prtljažnik gore navedenog vozila, gde je droga i pronađena....“ nadležni sud „već u početnoj fazi postupka“ zauzeo stav da je podnosilac izvršio krivično delo koje mu se stavlja na teret. Takođe, smatra da i navod „…da su okrivljeni inkriminisane rednje preduzimali radi sticanja materijalne dobiti“, odražava mišljenje suda da je podnosilac kriv „bez da je njegova krivica dokazana po zakonu“.
Predložio je da Ustavni sud ustavnu žalbu usvoji , utvrdi povredu označenih prava i podnosiocu ustavne žalbe naknadi nematerijalnu štetu u iznosu od 2.000,00 evra, u dinarskoj protivvrednosti obračunatoj po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku , izvršio uvid u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovom ustavnosudskom predmetu:
Osporenim rešenjem Višeg suda u Beogradu Kpp. 240/16 od 23. avgusta 2016. godine je prema podnosiocu ustavne žalbe određen pritvor na osnovu odredbe člana 211. stav 1. tačka 3) Zakonika o krivičnom postupku, koji mu se računao od 21. avgusta 2016. godine kada je lišen slobode, a zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga u saizvršilaštvu iz člana 246. stav 1. u vezi sa članom 33. Krivičnog zakonika.
Branilac podnosioca ustavne žalbe je protiv navedenog rešenja o određivanju pritvora izjavio žalbu 26. avgusta 2016. godine.
Osporenim rešenjem Višeg suda u Beogradu Kpp. 240/16 od 20. septembra 2016. godine je prema podnosiocu ustavne žalbe produžen pritvor za 30 dana. U obrazloženju osporenog rešenja je, pored ostalog, navedeno: da je sud „prvenstveno utvrdio da osnovana sumnja da su okrivljeni L.D. i okrivljeni Ognjen Stanišić izvršili krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga ... proizlazi iz dokaza koji su priloženi uz krivičnu prijavu … kao i iz ostalih dokaza prikupljenim u dosadašnjem toku istrage“; da je produženje pritvora opravdano „s obzirom na to da postoji osnovana sumnja da su okrivljeni neovlašćeno radi prodaje držali supstancu koja je proglašena za opojnu drogu kanabis-marihuanu u ukupnoj količini od 981,95 grama koja je bila upakovana u pvc kese …“.
Viši sud u Beogradu je 21. septembra 2016. godine uputio dopis Kv. 2868/16 branioc u podnosioca ustavne žalbe u kome je navedeno: „Povodom Vaše žalbe od 26. avgusta 2016. godine i žalbe branioca okrivljenog L.D. advokata A.M. od 15. septembra 2016. godine, izjavljenim protiv rešenja sudije za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu Kpp. 240/16 od 23. avgusta 2016. godine, kojim je prema okrivljenom L.D. i okrivljenom Ognjenu Stanišiću određen pritvor, obaveštavamo Vas da je nakon razmatranja spisa predmeta veće našlo da je bespredmetno odlučivati o navedenim žalbama, imajući u vidu da iz spisa predmeta proizlazi da je, po predlogu Višeg javnog tužilaštva u Beogradu Kti. 285/16 od 15. septembra 2016. godine za produženje pritvora, rešenjem sudije za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu Kpp. 240/16 od 20. septembra 2016. godine prema okrivljenom L.D. i okrivljenom Ognjenu Stanišiću produžen pritvor koji im po navedenom rešenju može trajati 30 (trideset) dana“.
4. Odredbama Ustava, na čije povrede se poziva podnosilac u ustavnoj žalbi, utvrđeno je: da svako ko je lišen slobode ima pravo žalbe sudu, koji je dužan da hitno odluči o zakonitosti lišenja slobode i da naredi puštanje na slobodu, ako je lišenje slobode bilo nezakonito (član 27. stav 3.); da se pismeno i obrazloženo rešenje suda o pritvoru uručuje pritvoreniku najkasnije 12 časova od pritvaranja i da odluku o žalbi na pritvor sud donosi i dostavlja pritvoreniku u roku od 48 časova (član 30. stav 3.); da se svako smatra nevinim za krivično delo dok se njegova krivica ne utvrdi pravnosnažnom odlukom suda (član 34. stav 3.); da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu (član 36. stav 2.).
Zakonikom o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 101/11, 121/12, 32/13, 45/13 i 55/14 ) je propisano: da se pritvor može odrediti protiv lica za koje postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično delo ako osobite okolnosti ukazuju da će u kratkom vremenskom periodu ponoviti krivično delo ili dovršiti pokušano krivično delo ili učiniti krivično delo kojim preti (član 211. stav 1. tačka 3)); da određivanju pritvora odlučuje sud na predlog javnog tužioca, a posle potvrđivanja optužnice i po službenoj dužnosti (član 212. stav 1.); da se pritvor u istrazi može odrediti, produžiti ili ukinuti rešenjem sudije za prethodni postupak ili veća (član 21. stav 4.), da se rešenje o produženju ili ukidanju pritvora donosi po službenoj dužnosti ili na predlog stranaka i branioca, da protiv rešenja o pritvoru stranke i branilac mogu izjaviti žalbu veću (član 21. stav 4.), da se žalba, rešenje i ostali spisi dostavljaju odmah veću, da žalba ne zadržava izvršenje rešenja i da se odluka o žalbi donosi u roku od 48 časova (član 214.).
5. Ustavni sud je pre svega konstatovao da se odredbom člana 27. stav 3. Ustava jemči licu lišenom slobode, pa time i pritvorenom licu, pored ostalog, da će sud hitno odlučiti o zakonitosti lišenja slobode.
Međutim, ustavotvorac se nije zadržao na navedenoj garanciji, već je odredbom člana 30. stav 3. Ustava zajemčio pritvorenom licu da će o njegovoj žalbi na određivanje pritvora nadležni sud odlučiti i svoju odluku mu dostaviti u roku od 48 časova.
U konkretnom slučaju, Ustavni sud je utvrdio da je okrivljeni, ovde podnosilac ustavne žalbe, žalbu na rešenje kojim mu je određen pritvor izjavio preko branioca 26. avgusta 201 6. godine, a da Viši sud u Beogradu o izjavljenoj žalbi ne samo da nije odlučio u Ustavom utrvđenom roku od 48 časova, već o istoj nije uopšte odlučio, već je dopisom obavestio branioca podnosioca da je o njegovoj žalbi „bespredmetno odlučivati“, budući da mu je u međuvremenu pritvor produžen .
Saglasno izloženom, Ustavni sud je utvrdio da su radnjama Višeg suda u Beogradu u postupku po žalbi na rešenje Višeg suda u Beogradu Kpp. 240/16 od 23. avgusta 2016. godine podnosiocu ustavne žalbe povređen a prav a iz člana 27. stav 3. i člana 30. stav 3. Ustava, pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („ Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon i 103/15), ustavnu žalbu u ovom delu usvojio i odlučio kao u prvom delu tačke 1. izreke.
Imajući u vidu prethodno utvrđene povrede prava, Ustavni sud nije posebno razmatrao istaknutu povredu prava na pravno sredstvo iz člana 36. stav 2. Ustava.
Ustavni sud je našao da je u konkretnom slučaju donošenje odluke kojom je utvrđena povreda navedenih ustavn ih prava i njeno objavljivanje u „Službenom glasniku Republike Srbije“ dovoljno da se postigne adekvatna pravična satisfakcija podnosiocu ustavne žalbe, pa j e odlučio kao u tački 2. izreke, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu .
6. Ispitujući postojanje pretpostavki za odlučivanje o delu ustavne žalbe kojim se u odnosu na osporeno rešenj e rešenja Višeg suda u Beogradu Kpp. 240/16 od 20. septembra 2016. godine ističe povreda prava na pretpostavku nevinosti, kao jednog od prava kojima se, saglasno članu 34. stav 3. Ustava, jemči pravna sigurnost u kaznenom pravu, Ustavni sud je navode iznete u ustavnoj žalbi ocenio očigledno neosnovanim. Ovo iz razloga što podnosilac ustavne žalbe citira samo delove rečenica sadržanih u obrazloženju osporen og rešenja, pri čemu iz istog nesporno proizlazi da Viši sud u Beogradu nije izne o tvrdnju da je podnosilac izvrši o krivično delo koje mu je stavljeno na teret, jer je, pored ostalog, naveo da „postoji osnovana sumnja...“.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud je u ovom delu ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 5) Zakona o Ustavnom sudu, odlučujući kao u drugom delu tačke 1. izreke.
7. S obzirom na sve izloženo, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13) , doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković