Utvrđena povreda prava na pravično suđenje zbog neadekvatne naknade štete
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio ustavne žalbe, utvrdivši da je podnosiocima povređeno pravo na pravično suđenje. Iznos od 400 evra, dosuđen za povredu prava na suđenje u razumnom roku, ocenjen je kao neadekvatan, te je povećan na 800 evra.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-8225/2020
30.06.2022.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Dragana Kolarić, dr Tamaš Korhec ( Korhecz Tamás), dr Jovan Ćirić, Gordana Ajnšpiler Popovi ć, dr Vladan Petrov i Tatjana Đurkić, članovi Veća, u postupku po ustavnim žalbama V. G . i I. T , obojica iz Pavliša kod Vršca i D . B . iz Vršca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 30. juna 2022. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba V. G . i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Pančevu Gžrr. 357/20 od 16. juna 2 020. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije , dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
2. Utvrđuje se pravo podnosioca ustavne žalbe V. G . na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznose isplaćene po osnovu presude Višeg suda u Pančevu Gžrr. 357/20 od 16. juna 2 020. godine, kao i za ostale iznose koji su podnosiocu ustavne žalbe eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Pančevu u predmetu St. 17/11. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
3. Usvaja se ustavna žalba I. T . i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Pančevu Gžrr. 403/20 od 14. jula 2020. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
4. Utvrđuje se pravo podnositoca ustavne žalbe I. T . na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznose isplaćene po osnovu presude Višeg suda u Pančevu Gžrr. 403/20 od 14. jula 2020. godine, kao i za ostale iznose koji su podnosiocu ustavne žalbe eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Pančevu u predmetu St. 17/11. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
5. Usvaja se ustavna žalba D. B . i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Pančevu Gžrr. 406/20 od 14. jula 2020. godine podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
6. Utvrđuje se pravo podnositeljke ustavne žalbe D. B . na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznose isplaćene po osnovu presude Višeg suda u Pančevu Gžrr. 406/20 od 14. jula 2020. godine, kao i za ostale iznose koji su podnositeljki ustavne žalbe eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Pančevu u predmetu St. 17/11. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
O b r a z l o ž e nj e
1. V. G . i I. T , obojica iz Pavliša kod Vršca, i D . B . iz Vršca su, 8. jula i 13. avgusta 2020. godine, preko punomoćnika D. M , advokata iz Vršca, Ustavnom sudu podneli ustavne žalbe protiv presuda Višeg suda u Pančevu Gžrr. 357/20 od 16. juna 2 020. godine, Gžrr. 403/20 od 14. jula 2020. godine i Gžrr. 406/20 od 14. jula 2020. godine zbog povrede prava na pravično suđenje, prava na rehabilitaciju i naknadu štete i prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i čl. 35. i 36. Ustava Republike Srbije.
Ustavne žalbe su, saglasno odredbama člana 43. st. 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda ("Službeni glasnik RS", broj 103/13), spojene radi zajedničkog postupanja.
Ustavnim žalb ama osporene su pravnosnažne presude donete u parničn om postup ku vođen om po tužb i podnosillaca ustavnih žalbi za isplatu novčanog obeštećenja za neimovinsku štetu zbog utvrđene povrede prava na s uđenje u razumnom roku, a koja su podnete protiv Republike Srbije – Privredni sud u Pančevu. Osporenim presud ama pravnosnažno je obavezana tužena da podnosi ocima na ime novčanog obeštećenja zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom stečajnom postupku isplati iznos od po 400 evr a, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate , sa zakonskom zateznom kamatom.
Podnosioci su ospori li v isinu iznosa dosuđene naknade, navodeći da dosuđena naknada od po 400 evra ne može biti pravična i da se dosuđivanjem minimalne naknade ona dodatno omalovažava. Ukaza li su da Evropski sud za ljudska prava i Ustavni sud imaju potpuno drugačiju praksu, te da u identičnim slučajevima dosuđuju naknadu od minimum 1 .000 evra. Predložili su da Ust avni sud usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu označenih ustavnih prava i poništi osporene presude . Istakli su zahtev za naknadu nematerijalne štete zbog povrede označenih prava u iznosu od po 2.000 evra.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Rešenjima Privrednog suda u Pančevu usvojen i su zahtev i predlagača, ovde podnosi laca ustavnih žalbi, i utvrđeno je da je predlagač ima u postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Pančevu St. 17/11 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku. U obrazloženju rešenja je, pored ostalog, navedeno: da je rešenjem Privrednog suda u Pančevu St. 17/11 od 30. marta 2011. godine otvoren stečajni postupak nad stečajnim dužnikom Zemljoradničkom zadrugom „Pobeda“ u stečaju iz Vršca ; da je poveriocima, ovde podnosiocima ustavnih žalbi, priznato potraživanje po njihovim prijavama potraživanja.
Viši sud u Pančevu je osporenim presudama Gžrr. 357/20 od 16. juna 2020. godine, Gžrr. 403/20 od 14. jula 2020. godine i Gžrr. 406/20 od 14. jula 2020. godine pravnosnažno obavezao tuženu Republiku Srbiju – Privredni sud u Kragujevcu da tužiocima, ovde podnosiocima ustavnih žalbi, na ime novčanog obeštećenja za nematerijalnu štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u navedenom stečajnom postupku, isplati iznos od po 400 evra, sa zakonskom zateznom kamatom od dana prvostepenog presuđenja pa do konačne isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, dok je tužbeni zahtev preko dosuđenog do traženog iznosa od 2.000 evra odbijen kao neosnovan.
4. Odlučujući o ustavnim žalbama izjavljenim protiv osporenih presuda , zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud konstatuje da se navodi podnosilaca o učinjenoj povredi označenog ustavnog prava zasnivaju na tome da je visina novčanog obeštećenja koj a im je dosuđena zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku nedovoljna i nepravična, odnosno da nije adekvatna.
U vezi osnovanosti ovih navoda i tvrdnji podnosilaca, a koji se odnose na osporenu presudu, Ustavni sud upućuje na svoje stavove i ocene koji su detaljno izneti u Odluci Už-7309/2018 od 17. decembra 2020. godine, a koji se primenjuju u konkretnom slučaju.
Ustavni sud nalazi da su u konkretnom slučaju od značaja i stavovi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) izraženi u odluci u predmetu Stanković protiv Srbije (predstavka broj 41285/19, odluka od 19. decembra 2019. godine).
Naime, Evropski sud za ljudska prava se u odluci u predmetu Stanković protiv Srbije prvi put izjašnjavao o tome da li je visina naknade neimovinske štete koja je, na osnovu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, dosuđena od strane „redovnih“ sudova, zbog neizvršenja/kašnjenja u izvršenju sudskih odluka u kojima je dužnik preduzeće sa isključivim ili većinskim državnim ili društvenim kapitalom, dovoljna i adekvatna. Razmatrajući prigovor gubitka statusa „žrtve“, Evropski sud je primetio da je iznos naknade nematerijalne štete od 800 evra koji su domaći sudovi dosudili podnositeljki predstavke, niži od iznosa koje Evropski sud dosuđuje u sličnim predmetima, ali je naglasio da se pitanje adekvatnosti dosuđenog iznosa naknade mora ceniti u svetlu svih okolnosti slučaja, što uključuje ne samo trajanje konkretnog postupka, već i vrednost naknade koja se ocenjuje u kontekstu životnog standarda u određenoj državi, kao i činjenicu da će u okviru nacionalnog sistema ova naknada u principu biti dosuđena i isplaćena brže i ranije nego da o tome odlučuje Evropski sud (stav 23.). Zaključujući da se dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete od 800 evra može smatrati dovoljnim i adekvatnim za pretrpljenu povredu prava na suđenje u razumnom roku, te da je, posledično, podnositeljka predstavke izgubila status „žrtve“ u smislu člana 34. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Evropski sud za ljudska prava je odbacio predstavku.
Ustavni sud nalazi da se, u situaciji kada se ustavnom žalbom, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, osporava presuda kojom je podnosiocu pravnosnažno dosuđeno novčano obeštećenje za neimovinsku štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku, a koja je utvrđena zbog nemogućnosti da u primerenom roku naplati svoje pravnosnažno dosuđeno potraživanje iz radnog odnosa od poslodavca – dužnika koji je preduzeće sa isključivim ili većinskim društvenim ili državnim kapitalom, istaknuta povreda zajemčenog prava mora ispitivati primenom stavova Evropskog suda izraženih u odluci Stanković protiv Srbije. U tom smislu, u ovom ustavnosudskom predmetu ocena dosuđene visine naknade neimovinske štete nema karakter instancionog postupanja Ustavnog suda, već predstavlja mehanizam kojim se obezbeđuje da se zajemčena prava tumače u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava kao međunarodne institucije koja nadzire njihovo sprovođenje. Ustavni sud ističe da je u cilju usklađivanja svoje prakse sa jedinstvenim pristupom Evropskog suda za ljudska prava u rešavanju ovog spornog pitanja, na sednici održanoj 4. juna 2020. godine, doneo Odluku Už-277/2017 (objavljena na internet stranici Ustavnog suda : www.ustavni.sud.rs i u „Službenom glasniku Republike Srbije“, broj 104/20), kojom je usvojio ustavne žalbe M. K, D. M. i S.J. i utvrdio da je podnosiocima osporenim rešenjima, kojima im je, primenom odredaba Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova, dosuđena naknada na ime nematerijalne štete, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, jer dosuđena visina ne predstavlja dovoljnu i adekvatnu naknadu za pretrpljenu povredu prava na suđenje u razumnom roku, te se ne može smatrati da su njenim dosuđivanjem podnosioci izgubili status „žrtve“. Istom odlukom podnosiocima je utvrđeno pravo na naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti, umanjenom za iznose koji su im već isplaćeni po istom osnovu. Primenjujući prethodno izloženo na konkretan slučaj, a s obzirom na to da je podnosiocima ustavne žalbe povreda prava na suđenje u razumnom roku utvrđena zbog nemogućno sti da u primerenom roku naplate svoj e potraživanje iz radnog odnosa od poslodavca - dužnika koji je privredno društvo sa društvenim, odnosno državnim kapitalom, Ustavni sud je utvrdio da je podnosiocima osporenim presud ama Višeg suda u Pančevu, kojima im je na ime novčanog obeštećenja za neimovinsku štetu pričinjenu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog suda u Pančevu St. 17/11 prav nosnažno dosuđen iznos od po 400 evra, povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon i 103/15), usvojio ustavnu žalbu u odnosu na istaknutu povredu prava iz člana 32. stav 1. Ustava, odlučujući kao u prvom delu tač. 1, 3. i 5. izreke.
5. Razmatrajući način otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava, Ustavni sud se, takođe, poziva na obrazloženje Odluke Už-7309/2018 od 17. decembra 2020. godine.
Ustavni sud je ocenio da je utvrđivanje prava podnosiocima ustavnih žalbi na naknadu nematerijalne štete u visini koju Evropski sud smatra dovoljn om i adekvatnom novčanom satisfakcijom zbog nemogućnosti naplate potraživanja u razumnom roku, najdelotvorniji način otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava.
Ustavni sud je, saglasno članu 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, u tač. 2, 4. i 6. izreke, utvrdio pravo podnosi ocima ustavnih žalbi na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti obračunatoj po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznose isplaćene po osnovu osporenih presud a Višeg suda u Pančevu, kao i za ostale iznose koji su podnosiocima ustavnih žalbi eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Pančevu u predmetu St. 17/11. Naknada nematerijalne štete se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
6. Imajući u vidu da je podnosiocima utvrđena povreda prava na pravično suđenje i utvrđeno im je pravo na naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud nalazi da je bespredmetno razmatranje ustavnih žalbi u odnosu na istaknute povrede prava iz člana 35. i 36. Ustava.
Na osnovu izloženog, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, u ovom delu odbacio ustavnu žalbu, rešavajući kao u drugom delu tač. 1, 3. i 5. izreke.
7. Na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda, Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.
Slični dokumenti
- Už 10124/2020: Povreda prava na pravično suđenje zbog neadekvatne naknade štete
- Už 10944/2020: Odluka Ustavnog suda o visini naknade za povredu prava
- Už 97/2021: Odluka Ustavnog suda o visini naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Už 8698/2020: Odluka Ustavnog suda o visini naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Už 3980/2020: Odluka Ustavnog suda o visini naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Už 4633/2020: Odluka Ustavnog suda o neodgovarajućoj naknadi štete zbog povrede prava na suđenje
- Už 9152/2020: Utvrđivanje prava na adekvatnu naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku