Poništeno rešenje o obustavi izvršenja zbog pogrešne primene prava
Kratak pregled
Ustavni sud usvojio je ustavnu žalbu i poništio rešenje o obustavi izvršnog postupka, utvrdivši povredu prava na pravično suđenje. Sud je pogrešno primenio odredbu o prestanku pravnog lica na preduzetnika, koji je fizičko lice.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-8231/2014
20.04.2017.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije Milan Stanić, dr Milan Škulić, Miroslav Nikolić, dr Dragana Kolarić, Tatjana Babić, dr Milan Marković i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Miroslave Marjanović iz Ruskog sela , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike S rbije, na sednici Veća održanoj 20. aprila 2017. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Miroslave Marjanović i utvrđuje da je rešenjem Osnovnog suda u Smederevu IPV (Iv). 43/14 od 26. septembra 2014. godine podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se rešenje Osnovnog suda u Smederevu IPV (Iv). 43/14 od 26. septembra 2014. godine i određuje da isti sud donese novu odluku o prigovoru koji je podnet protiv rešenja Osnovnog suda u Smederevu Iv. 164/14 od 16. maja 2014 . godine.
3. Odbacuje se zahtev podnositeljke ustavne žalbe za naknadu materijalne štete.
O b r a z l o ž e nj e
1. Miroslava Marjanović iz Ruskog sela podnela je Ustavnom sudu, 10. novembra 2014. godine , preko punomoćnika Dragana Todorović a, advokata iz Kikinde , ustavnu žalbu protiv rešenja Osnovnog suda u Smederevu IPV (Iv). 43/14 od 26. septembra 2014. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i prava na imovinu iz člana 58. Ustava.
U ustavnoj žalbi je , pored ostalog, navedeno: da je izvršni postupak kojim je prethodio ustavnosudskom, obustavljen, u smislu odredbe 76. stav 1. tačka 3) ) Zakona o izvršenju i obezbeđenju iz 2011. godine , koji m je bilo propisano da sud obustavlja izvršenje usled prestanka stranke koja je pravno lice, a nema pravnog sledbenika; da, po mišljenju podnositeljke, ova zakonska odredba nije mogla da se primeni u njenom slučaju jer je ona imala svojstvo preduzetnika, a ne pravnog lica.
Podnositeljka je predložila da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu označenih ustavnih prava i poništi osporeno rešenje sudskog veća. Tražila je naknadu materijalne štete i troškove za sasta vljanje ustane žalbe.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Izvršni poverilac samostalna ugostiteljsko-trgovinska radnja Kafe B ar „FENIKS“ vlasnika Miroslave Marjanović (ovde podnositeljka ustavne žalbe) preduzetnik, Rusko Selo , podneo je predlog za izvršenje Opštinskom sudu u Kovinu protiv izvršnog dužnika Nikole Gladinskog, radi namirenja novčanog potraživanja. Opštinski sud u Kovinu je rešenjem Iv. 2386/09 od 21. oktobra 2009. godine odredio predloženo izvršenje.
Osnovni sud u Smederevu – Sudska jedinica u Kovinu je rešenjem Iv. 164/14 od 7. aprila 2014. godine obustavio postupak izvršenja, u smislu odredbe člana 76. stav 1. tačka 3)) ZIO i ukinuo sve sprovedene izvršne radnje, jer je „izvršni dužnik“ brisan iz Registra privrednih subjekata Agencije za privredne registre.
Osnovni sud u Smederevu je rešenjem IPV (Iv). 21/14 od 15. maja 2014. godine vratio prvostepenom sudu spise predmeta Iv. 164/14, radi konkretizacije razloga zbog kojih je primenjena odredba člana 76. stav 1. tačka 3)) Zakona o izvršenju i obezbeđenju.
Osnovni sud u Smederevu – Sudska jedinica u Kovinu je rešenjem Iv. 164/14 od 28. maja 2014. godine izvršio ispravku rešenja o obustavi postupka izvršenja Osnovnog suda suda u Smederevu - Sudska jedinica u Kovinu Iv. 164/14 od 16. maja 2014. godine (treba od 7. aprila 2014. godine), tako što je konstatovao da u obrazloženju rešenja o obustavi umesto reči „izvršni dužnik je obrisan" treba da stoji „izvršni poverilac je brisan", dok u svemu ostalom rešenje o obustavi ostaje nepromenjeno.
Osnovni sud u Smederevu je osporenim rešenjem IPV (Iv). 43/14 od 26. septembra 2014. godine odbio kao neosnovan prigovor izvršnog poverioca i potvrdio rešenje Osnovnog sud u Smederevu – Sudska jedinica u Kovinu Iv. 164/14 od 16. maja 2014. godine (treba od 7. aprila 2014. godine). U obrazloženju osporenog rešenja sudskog veća je navedeno: da odredba člana 76. stav 1. tačka 3) Zakona o izvršenju i obezbeđenju propisuju da sud obustavlja izvršenje usled prestanka stranke koja je pravno lice, a nema pravnog sledbenika; da prema podacima iz spisa predmeta i iz izveštaja Agencije za privredne registre od 4. novembra 2013. godine proizilazi da je iz registra te agencije brisan izvršni poverilac; da je u prigovoru osporeno da je rešenjem o obustavi postupka pogrešno utvrđeno da je iz Registra privrednih subjekta Agencije za privredne registre brisan izvršni dužnik, jer je u pitanju fizičko lice; da je rešenjem Osnovnog suda u Smederevu - Sudska jedinica u Kovinu Iv. 64/14 od 28. maja 2014. godine izvršena ispravka rešenja o obustavi postupka izvršenja Osnovnog suda u Smederevu - Sudska jedinica u Kovinu Iv. 164/14 od 16. maja 2014. godine (treba od 7. aprila 2014. godine B.R.), tako što je konstatovano da u obrazloženju rešenja o obustavi umesto reči „izvršni dužnik je obrisan“ da treba da stoji „izvršni poverilac je brisan", dok u svemu ostalom rešenje o obustavi postupka ost aje nepromenjeno; da s obzirom na to da je uočena greška u pogledu brisanja otklonjena rešenjem o ispravci, a da je osnov ovog prigovora bio usmeren upravo na tu okolnost, ocenjeno je da je prigovor neosnovan.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbom člana 76. stav 1. tačka 3 ) Zakona o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, br. 31/11, 99/11 i 109/13 -Odluka US) (u daljem tekstu: ZIO) bi lo je propisano da sud obustavlja izvršenje usled prestanka stranke koja je pravno lice, a nema pravnog sledbenika .
Odredbama Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik RS", br. 36/11, 99/11, 83/14 i 5/15) propisano je: da je preduzetnik poslovno sposobno fizičko lice koje obavlja delatnost u cilju ostvarivanja prihoda i koje je kao takvo registrovano u skladu sa zakonom o registraciji (član 83. stav 1.); da preduzetnik za sve obaveze nastale u vezi sa obavljanjem svoje delatnosti odgovara celokupnom svojom imovinom i u tu imovinu ulazi i imovina koju stiče u vezi sa obavljanjem delatnosti (član 85. stav 1.).
5. Razmatrajući navode ustavne žalbe sa stanovišta istaknute povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud podseća da u postupku po ustavnoj žalbi nije nadležan da ocenjuje pravilnost činjeničnih zaključaka redovnih sudova, jer bi u tom slučaju, postupajući kao instancioni sud, izašao iz granica svojih ovlašćenja. Jedini izuzetak od navedenog pravila postoji u situaciji kada su zaključci redovnih sudova očigledno proizvoljni ili arbitrarni u toj meri da za posledicu imaju povredu ustavnih prava i sloboda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje i na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: ESLjP) , prema kojem g reška u primeni prava ili utvrđivanju činjenica načinjena od strane nacionalnog suda, koja je tako primetna da se može okarakterisati kao „očigledna greška“, može narušiti pravičnost postupka (videti presudu ESLjP u predmetu Bochan protiv Ukrajine, od 5. februara 2015. godine, broj predstavke 22251/08, stav 62.).
U konkretnom slučaju, izvršni postupak je pravnosnažno obustavljen , u smislu odredbe člana 76. stav 1. tačka 3)) ZIO iz 2011. godine, jer je izvršni poverilac samostalna ugostiteljsko-trgovinska radnja Kafe Bar „FENIKS“, vlasnika Miroslave Marjanović (ovde podnositeljk e ustavne žalbe) preduzetnik , Rusko Selo , brisan iz R egistra privrednih subjekta Agencije za privredne registre.
U vezi sa navedenim, Ustavni sud ukazuje da je podnositeljka ustavne žalbe u predmetnom izvršnom postupka imala svojstvo preduzetnika. Pojam preduzetnika definisan je odredbom člana 83. stav 1. Zakona o privrednim društvima, kojim je propisano da je preduzetnik poslovno sposobno fizičko lice koje obavlja delatnost u cilju ostvarivanja prihoda i koje je kao takvo registrovano u skladu sa Zakonom o registraciji. Po odredbi člana 85. Zakona o privrednim društvima, preduzetnik odgovara za sve obaveze nastale u vezi sa obavljanjem svoje delatnosti celokupnom svojom imovinom i u tu imovinu ulazi imovina koju stiče u vezi sa obavljanjem delatnosti. Odgovornost za obaveze ne prestaje bri sanjem preduzetnika iz registra. Kako je preduzetnik fizičko lice koje osniva različite oblike svog poslovanja (radnja, radionica, kancelarija, biro, servis, agencija, studio i sl.), koje nemaju svojstvo pravnog lica, stranka u postupku, u smislu člana 74. stav 1. ZPP , je fizičko lice koje je osnivač određenog oblika preduzetničkog poslovanja za čije obaveze odgovara celom imovinom.
Imajući u vidu da je podnositeljka ustavne žalbe u predmetnom izvršnom postupku imala svojstvo preduzetnika koje je fizičko, a ne pravno lice, Ustavni sud ocenjuje da je u konkretnom slučaju primena odredbe člana 76. stav 1. tačka 3)) ZIO iz 2011. godine, kojim je bilo propisano da sud obustavlja izvršenje usled prestanka stranke koja je pravno lice, predstavljalo „očiglednu grešku“ izvršnog suda koja je dovela u sumnju pravičnost izvršnog postupka u celini.
6. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud je utvrdio da je podnositeljki ustavne žalbe rešenjem Osnovnog suda u Smederevu IPV (Iv). 43/14 od 26. septembra 2014. godine povređeno pravo na pravično suđenje zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava, te je ustavnu žalbu usvojio , saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), odlučujući kao u tački 1. izreke ove odluke.
Ustavni sud je ocenio da se štetne posledice učinjene povrede ustavnog prava mogu otkloniti samo poništajem rešenja Osnovnog suda u Smederevu IPV (Iv). 43/14 od 26. septembra 2014. godine i određivanjem da isti sud ponovo odluči o prigovoru podnositeljke ustavne žalbe podnet protiv rešenja tog a sud Iv. 164/14 od 16. maja 2014. godine , pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao u tački 2. izreke.
7. S obzirom na to da je iz napred navedenih razloga Ustavni sud utvrdio povredu prava na pravično suđenje zajemčenog članom 32. Ustava i da je naložio ponovno odlučivanje o prigovoru, Ustavni sud nije posebno cenio navode podnositeljke o povredi prava na imovinu iz člana 58. Ustava.
8. U vezi sa zahtevom podnositeljke ustavne žalbe da joj Ustavni sud dosudi naknadu materijalne štete, Ustavni sud ocenjuje da je ovakav zahtev preuranjen, jer će o njenom prigovoru biti ponovo odlučivano , te je odbacio zahtev podnositeljke za naknadu ove štete, rešavajući kao u tački 3. izreke, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu.
9. U pogledu zahteva podnositeljke ustavne žalbe za naknadu troškova na ime sastava ustavne žalbe, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na obrazloženje koje je dato , pored drugih, u Odluci Už -633/2011 od 8. maja 2013. godine (videti internet stranicu Ustavnog suda na: www.ustavni.sud.rs).
10. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 47. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.
Vesna Ilić Prelić
Slični dokumenti
- Už 11973/2019: Utvrđena višestruka povreda prava u izvršnom postupku protiv dužnika sa državnim kapitalom
- Už 3849/2024: Povreda prava na pravično suđenje, suđenje u razumnom roku i imovinu
- Už 9227/2021: Odluka Ustavnog suda o obustavi izvršnog postupka zbog neizjašnjavanja
- Už 5862/2014: Ustavna žalba zbog uskraćivanja prava na promenu sprovođenja izvršenja
- Už 7265/2014: Odbijanje ustavne žalbe zbog obustave izvršenja nakon likvidacije poverioca
- Už 4703/2015: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na obrazloženu sudsku odluku u izvršenju
- Už 10715/2020: Povreda prava na pravično suđenje u izvršnom postupku