Odluka Ustavnog suda o pravičnom zadovoljenju zbog povrede prava
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu podnosioca i utvrdio da mu je presudom Višeg suda u Pančevu povređeno pravo na pravično suđenje. Dosuđeni iznos od 400 evra na ime nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku nije adekvatan.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-8280/2020
18.11.2021.
Beograd
Republika Srbija
USTAVNI SUD
Broj: Už-8280/2020
_______ 2021. godine
B e o g r a d
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, Lidija Đukić, dr Nataša Plavšić i dr Jovan Ćirić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalb i T. P . iz Pančeva , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 18. novembra 2021. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba T. P . i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Pančevu Gžrr. 3 40/20 od 23. juna 20 20. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
2. Utvrđuje se pravo T. P . na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznos isplaćen po osnovu presude Višeg suda u Pančevu Gžrr. 3 40/20 od 23. juna 20 20. godine, kao i za ostale iznose koji su podnosiocu ustavne žalbe eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Pančevu u predmetu St. 348/11. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
O b r a z l o ž e nj e
1. T. P . iz Pančeva podne o je Ustavnom sudu, 18. avgusta 2020. godine, preko punomoćnika, T. O, advokata iz Beograda, ustavnu žalb u protiv presud e označen e u tač ki 1. izreke, zbog povrede prava na pravično suđenje, prava na naknadu štete i prava na jednaku zaštitu prava, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1, člana 35. stav 2. i člana 36. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Osporenom presudom Višeg suda u Pančevu je pravnosnažno odlučeno o tužb i podnosi oca ustavne žalb e radi isplate novčanog obeštećenja za nematerijalnu štetu zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Pančevu u predmetu St. 348/11, a koja je protiv Republike Srbije podnet a u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/15), i to dosuđivanjem novčanog obeštećenja u iznosu od 400 evra sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do konačne isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate.
U ustavnoj žalb i se navodi da dosuđeno novčano obeštećenje nije primereno, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o ostvarivanju prava na zaradu, koje predstavlja najviši stepen prioriteta, te da svaki iznos ispod 2000 evra koji se podnosiocu dosudi ima za posledicu da on i dalje ima status žrtve.
Predlaže da Ustavni sud utvrdi da mu je osporen om presud om povređeno pravo na pravično suđenje, pravo na naknadu štete i pravo na jednaku zaštitu prava, poništi osporenu presudu Višeg suda u Pančevu, utvrdi podnosiocu pravo na dosudi iznos od 1.800 evra na ime nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i troškove sastava ustavne žalbe u iznosu od 90.000,00 dinara.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u ustavnu žalbu i priloženu dokumentaciju, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Rešenjem Privrednog suda u Pančevu usvojen je prigovor predlagača, ovde podnosi oca ustavne žalb e, te utvrđeno da m u je u stečajnom postupku koji se kod tog suda vodi nad stečajnim dužnikom DOO U DRUŠTVENOJ SVOJINI „T.“ SA PO PANČEVO U STEČAJU iz Pančeva u predmetu St. 348/11 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, a u kome je podn osilac prijavi o svoja potraživanja iz radnog odnosa prema stečajnom dužniku, koja su m u u tom postupku priznata.
Osporenom presudom Višeg suda u Pančevu Gžrr. 3 40/20 od 23. juna 20 20. godine podnosiocu ustavn e žalb e, koji je ima o procesno svojstvo tuži oca, na ime novčanog obeštećenja je pravnosnažno dosuđen iznos od 400 evra sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja do isplate, dok je deo tužbenog zahteva preko dosuđenog do traženog iznosa od 1.400 evra odbijen kao neosnovan.
4. Odlučujući o ustavn oj žalb i izjavljen oj protiv presud e Višeg suda u Pančevu iz tač ke 1. izreke zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud konstatuje da se tvrdnja podnosi oca o učinjenoj povredi označenog ustavnog prava zasniva na navodima o tome da je visina novčanog obeštećenja koja mu je dosuđena zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku neadekvatna.
U vezi sa osnovanošću ovih navoda i tvrdnji podnosioca ustavne žalb e, a koji se odnose na osporenu presud u, Ustavni sud upućuje na stavove i ocene koji su detaljno izneti u Odluci Už-7309/2018 od 17. decembra 2020. godine, a koji se primenjuju i u konkretnom slučaju.
Ustavni sud nalazi da su u konkretnom slučaju od značaja i stavovi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) izraženi u odluci u predmetu Stanković protiv Srbije (predstavka broj 41285/19, odluka od 19. decembra 2019. godine).
Naime, Evropski sud se u odluci u predmetu Stanković protiv Srbije prvi put izjašnjavao o tome da li je visina naknade neimovinske štete koja je na osnovu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku dosuđena od strane „redovnih“ sudova zbog neizvršenja/kašnjenja u izvršenju sudskih odluka u kojima je dužnik preduzeće sa isključivim ili većinskim državnim ili društvenim kapitalom, dovoljna i adekvatna. Razmatrajući prigovor gubitka statusa „žrtve“ Evropski sud je primetio da je iznos naknade nematerijalne štete od 800 evra koji su domaći sudovi dosudili podnositeljki predstavke, niži od iznosa koje Evropski sud dosuđuje u sličnim predmetima, ali je naglasio da se pitanje adekvatnosti dosuđenog iznosa naknade mora ceniti u svetlu svih okolnosti slučaja, što uključuje ne samo trajanje konkretnog postupka, već i vrednost naknade koja se ocenjuje u kontekstu životnog standarda u određenoj državi, kao i činjenicu da će u okviru nacionalnog sistema ova naknada u principu biti dosuđena i isplaćena brže i ranije nego da o tome odlučuje Evropski sud (stav 23.). Zaključujući da se dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete od 800 evra može smatrati dovoljnim i adekvatnim za pretrpljenu povredu prava na suđenje u razumnom roku, te da je, posledično, podnositeljka predstavke izgubila status „žrtve“ u smislu člana 34. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Evropski sud je odbacio predstavku.
Ustavni sud nalazi da se, u situaciji kada se ustavnom žalbom, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, osporava presuda kojom je dosuđeno novčano obeštećenje za nematerijalnu štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku, a koja je utvrđena zbog nemogućnosti da se u primerenom roku naplati pravnosnažno dosuđeno potraživanje iz radnog odnosa od poslodavca – dužnika koji je preduzeće sa isključivim ili većinskim društvenim ili državnim kapitalom, istaknuta povreda zajemčenog prava mora ispitivati primenom stavova Evropskog suda izraženih u odluci Stanković protiv Srbije. U tom smislu, u ovom ustavnosudskom predmetu ocena dosuđene visine naknade neimovinske štete nema karakter instancionog postupanja Ustavnog suda, već predstavlja mehanizam kojim se obezbeđuje da se zajemčena prava tumače u skladu sa praksom Evropskog suda kao međunarodne institucije koja nadzire njihovo sprovođenje. Ustavni sud ističe da je u cilju usklađivanja svoje prakse sa jedinstvenim pristupom Evropskog suda u rešavanju ovog spornog pitanja, na sednici održanoj 4. juna 2020. godine, doneo Odluku Už-277/2017 (objavljena na internet stranici Ustavnog suda www.ustavni.sud.rs i u „Službenom glasniku Republike Srbije“, broj 104/20), kojom je usvojio ustavne žalbe M. K, D. M. i S. J. i utvrdio da je podnosiocima osporenim rešenjima, kojima im je, primenom odredaba Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova, dosuđena naknada na ime nematerijalne štete, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, jer dosuđena visina ne predstavlja dovoljnu i adekvatnu naknadu za pretrpljenu povredu prava na suđenje u razumnom roku, te se ne može smatrati da su njenim dosuđivanjem podnosioci izgubili status „žrtve“. Istom odlukom podnosiocima je utvrđeno pravo na naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti, umanjenom za iznose koji su im već isplaćeni po istom osnovu.
Primenjujući prethodno izloženo na konkretan slučaj, a s obzirom na to da je podnosiocu ustavn e žalb e povreda prava na suđenje u razumnom roku utvrđena zbog nemogućnosti da u primerenom roku naplat i svoja potraživanja iz radnog odnosa od poslodavca – stečajnog dužnika koji je privredno društvo sa društvenim kapitalom, Ustavni sud je utvrdio da je podnosioc u osporen om presudom Višeg suda u Pančevu iz tač ke 1. izreke, koj om mu je na ime novčanog obeštećenja za nematerijalnu štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog suda u Pančevu St. 348/11, pravnosnažno dosuđen iznos od 400 evra, u dinarskoj protivvrednosti, povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon i 103/15), usvojio ustavnu žalb u u odnosu na istaknutu povredu prava iz člana 32. stav 1. Ustava, odlučujući kao u prvom delu tač ke 1. izreke.
5. Razmatrajući način otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava, Ustavni sud se takođe poziva na obrazloženje Odluke Už-7309/2018 od 17. decembra 2020. godine.
Ustavni sud je ocenio da je utvrđivanje prava podnosioca ustavne žalb e na naknadu nematerijalne štete u visini koju Evropski sud smatra dovoljnom i adekvatnom novčanom satisfakcijom zbog nemogućnosti naplate potraživanja u razumnom roku najdelotvorniji način otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava.
Ustavni sud je, saglasno članu 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, u tač ki 2. izreke, utvrdio pravo podnosi oca ustavne žalb e na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti obračunatoj po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznose isplaćene po osnovu presude Višeg suda u Pančevu Gžrr. 340/20 od 23. juna 20 20. godine, kao i za sve ostale iznose koji su podnosiocu ustavn e žalb e eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku pred Privrednim sudom u Pančevu u predmetu St. 348/11. Naknada nematerijalne štete se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
6. Nakon što je podnosiocu ustavn e žalb e utvrdio povredu prava na pravično suđenje i utvrdio pravo na naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je našao da je bespredmetno razmatranje ustavn e žalb e u odnosu na istaknute povrede prava iz čl. 3 5. i 36. Ustava, te je stoga, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, u ovom delu ustavnu žalb u odbacio, rešavajući kao u drugom delu tač ke 1 . izreke.
7. U pogledu zahteva podnosioca ustavne žalb e za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo stav da u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na obrazloženje koje je dato, pored mnogih drugih, u Odluci Už-633/2011 od 8. maja 2013. godine (videti internet stranicu Ustavnog suda na: www.ustavni.sud.rs).
8. S obzirom na sve napred izloženo, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.
Za tačnost otpravka:
RK
Slični dokumenti
- Už 7735/2021: Odluka Ustavnog suda o neadekvatnoj naknadi zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Už 7102/2020: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje
- Už 10981/2020: Neadekvatna visina naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Už 7362/2020: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje
- Už 567/2022: Odluka Ustavnog suda o naknadi štete zbog nedovoljnog novčanog obeštećenja