Odbijanje ustavne žalbe zbog neosnovanosti navoda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
Kratak pregled
Ustavni sud je odbio kao neosnovanu ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Iako je postupak trajao pet godina, sud je, uzimajući u obzir složenost predmeta, doprinos podnosilaca dužini trajanja postupka i prekid zbog likvidacije tuženog, ocenio da pravo nije povređeno.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-830/2012
27.06.2013.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Marija Draškić, dr Agneš Kartag Odri, dr Goran Ilić, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i mr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Mirjane Pejić, Stane Dulović i Brankice Počuče , sv ih iz Kule, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 27. juna 2013. godine, doneo je
O D L U K U
Odbija se kao neosnovana ustavna žalba Mirjane Pejić, Stane Dulović i Brankice Počuče zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Somboru - Sudska jedinica u Kuli u predmetu P1. 173/11.
O b r a z l o ž e nj e
1. Mirjana Pejić, Stana Dulović i Brankica Počuča, sve iz Kule , podnele su 3. februara 2012. godine, preko punomoćnika Božidara Mikulić i Ištvana Nađ a, advokata iz Crvenke, Ustavnom sudu ustavnu žalbu, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Somboru - Sudska jedinica u Kuli u predmetu P1. 173/10.
Podnositeljke ustavne žalbe su navele da su podnele tužbu Opštinskom sudu u Kuli 16. juna 200 8. godine i da postupak još uvek nije okončan, zbog čega smatraju da im je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Podnositeljke su istakle zahtev e za naknadu nematerijalne štete i troškova postupka pred Ustavnim sudom.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Odredbom člana 82. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", br. 109/07, 99/11 i 18/13-US) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu žalbe povređeno pravo na suđenje u razumom roku.
U postupku pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku, na osnovu navoda ustavne žalbe i uvidom u spise predmeta Osnovnog suda u Somboru - Sudska jedinica u Kuli P1. 173/10, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za rešavanje ove ustavnosudske stvari:
Podnositeljke ustavne žalbe i još jedna tužilja , podne le su 16. juna 200 8. godine tužbu Opštinskom sudu u Kuli protiv tužene A.D. "Aska" iz Kule, kojom su traž ile da se obaveže tužena da im na ime regresa za korišćenje godišnjeg odmora i naknade za topli obrok isplati određene novčane iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove parničnog postupka.
Podneskom od 8. septembra 20 10. godine tužilje su pr einačile tužbu, tako što su pored postojećih, istakle i zahtev za isplatu razlike između isplaćene i prpipadajuće zarade.
U toku postupka pred prvostepenim sud ovima ukupno je zakazano 13 ročišta, od kojih tri nisu održana na predlog parničnih stranaka, jedno zbog izostanka veštaka, a jedno zbog toga što veštak nije dostavio nalaz u roku .
Na predlog tužilja izvršeno je ekonomsko-finansijsko veštačenje na okolnost visine tužben ih zahteva, veštačenje preko drugog veštaka na is te okolnosti na predlog tužene, dopunsko veštač enje na predlog tuži lja, te usaglašavanje nalaza veštaka.
Rešenjem Osnovnog suda u Somboru - Sudska jedinica u Kuli P1. 216/11 od 30. januara 2012. godine postupak je prekinut, jer je rešenjem Agencije za privredne registre broj BD 158435/2011 od 23. decembra 2011. godine nad tuženom otvoren postupak likvidacije.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju povredu ukazuju podnosi teljke u ustavnoj žalbi, utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisna, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Zakonom o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 125/04, 111/09 i 36/11), koji se primenjuje u konkretnom slučaju, bilo je propisano: da stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtevima i predlozima u razumnom roku i da je sud dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova (član 10.); da će u postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito prilikom određivanja rokova i ročišta, sud uvek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rešavanja radnih sporova (član 435.).
5. Razmatrajući navode i razloge ustavne žalbe sa stanovišta Ustavom zajemčenog prava na suđenje u razumnom roku, a polazeći od utvrđenih činjenica i okolnosti koje se odnose na osporeni sudski postupak, Ustavni sud je utvrdio da ovaj postupak, pokrenut 16. juna 2008. godine podnošnjem tužbe Opštinskom sudu u Kuli, do sada traje pet godina, s tim što se od januara 2012. godine nalazi u prekidu.
Razumna dužina trajanja jednog sudskog postupka je relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca koji se moraju uzeti u obzir u svakom pojedinačnom slučaju, prema njegovim specifičnim okolnostima, a najvažniji su: složenost činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanje podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, postupanje nadležnih sudova koji vode postupak i priroda zahteva, odnosno značaj prava o kome se u postupku raspravlja za podnosioca.
Prema nalaženju Ustavnog suda, podnositeljke ustavne žalbe imaju legitiman interes za efikasno vođenje i okončanje postupka, jer se radi o sporu koji se vodi radi isplate razlike između isplaćene i pripadajuće zarade i drugih primanja po osnovu radnog odnosa.
Po oceni Ustavnog suda, činjenična pitanja na koja je parnični sud trebalo da odgovori u predmetnom postupku bila su složen a i iziskivala sprovođenje obimnijeg dokaznog postupka, budući da je u postupku dva puta sprovođeno veštačenje, po jednom na predlog svake parnične strane, dopunsko veštačenje na predlog tužilja, usaglašavanje nalaza veštaka, te da je u postupku učestvovalo četiri tužilje.
Analizirajući ponašanje podnositeljki ustavne žal be, Ustavni sud je utvrdio da su podnositeljke u određenoj meri doprinele dužini trajanj a postupka. Na ime, tri ročišta nisu održana na predlog obe parnične strane . Osim toga, na predlog podnositeljki kao tu žilja određeno je finansijsko-ekonomsko veštačenje, kao i dva dopunsk a veštačenj a. Ovo ne znači da podnositeljke nema ju pravo da koriste sva procesna prava radi uspeha u sporu, ali Ustavni sud ukazuje da korišćenje pomenutih procesnih ovlašćenja objektivno utiče na dužinu trajanja postupka.
Razmatrajući postupanje Opštinskog suda u Kuli, Osnovnog suda u Somboru - Sudska jedinica u Kuli u ovom parničnom postupku, kao i Apelacionog suda u Novom Sadu, Ustavni sud je utvrdio da su sudovi postupali efikasno, jer su ročišta za glavnu raspravu zakazivana u relativno kratkim vremenskim intervalima.
Polazeći od navedenog, a pre svega od činjenice da postupak traje pet godina, s tim što je u prekidu od januara 2012. godine, zbog otvaranja likvidacionog postupka nad tuženom, te uzimajući u obzir i doprinos podnositeljki dužini trajanja postupka, Ustavni sud je ocenio da podnositeljkama ustavne žalbe u osporenom postupku nije povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava, te je ustavnu žalbu odbio kao neosnovanu, saglasno članu 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu.
6. Na osnovu navedenog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
dr Dragiša B. Slijepčević
Slični dokumenti
- Už 812/2012: Odluka Ustavnog suda o odbijanju ustavne žalbe zbog nepostojanja povrede prava
- Už 849/2012: Odluka Ustavnog suda o ustavnoj žalbi zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u radnom sporu
- Už 810/2012: Odluka Ustavnog suda o pravu na suđenje u razumnom roku u radnom sporu
- Už 813/2012: Odbijanje ustavne žalbe zbog nepostojanja povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Už 807/2012: Odbijanje ustavne žalbe zbog nepostojanja povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Už 851/2012: Odbijena ustavna žalba zbog nepostojanja povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Už 826/2012: Odluka Ustavnog suda o odbijanju žalbe zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku