Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu zbog neizvršenja presude
Kratak pregled
Ustavni sud usvojio je žalbu, utvrdivši povredu prava na imovinu zbog neizvršenja potraživanja prema preduzeću u pretežnom državnom vlasništvu. Država je odgovorna za izvršenje, te je podnosiocu utvrđeno pravo na naknadu materijalne štete iz budžeta.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-8395/2016
02.03.2017.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije Bratislav Đokić, dr Goran P. Ilić, Snežana Marković, dr Tijana Šurlan, dr Jovan Ćirić, Sabahudin Tahirović i dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Ljubiše Petrovića iz Leskovca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 2. marta 2017. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Ljubiše Petrovića i utvrđuje da je u izvršnom postupku koji se vod i pred Osnovnim sudom u Leskovcu u predmetu I. 718/09 (I. 4484/10, I. 3013/11) podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na imovinu, zajemčeno odredbama člana 58. Ustava Republike Srbije.
2. Utvrđuje se pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu materijalne š tete u visini iznosa utvrđenog rešenjem o izvršenju Opštinskog suda u Leskovcu I. 718/09 od 26. aprila 2009. godine, umanjenog za iznos koji je po tom osnovu eventualno već isplaćen. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
O b r a z l o ž e nj e
1. Ljubiša Petrović iz Leskovca izjavio je Ustavnom sudu, 23. aprila 201 4. godine, preko punomoćnika Dragice Mladenović, advokata iz Leskovca, ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i prava na imovinu iz člana 58. Ustava u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovn im sudom u Čačku u predmetu I. 718/09 (I. 4484/10, I. 3013/11). Podnosilac je takođe istakao i zahtev za naknadu nematerijalne štete i materijalne štete u visini iznosa utvrđenih u izvršnom postupku. Ustavna žalba je vila zavedena pod brojem Už-3657/2014.
Nakon početka primene odredaba člana 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 101/13), kojima je za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji još uvek nije okončan, predviđeno posebno, novo pravno sredstvo, prema kome o učinjenoj povredi prava, pre Ustavnog suda, odlučuje nadležan redovni sud, Ustavni sud je ustavnu žalbu ustupio na nadležnost redovnom sudu.
Rešenjem Višeg suda u Leskovcu R4 i. 70/14 od 12. novembra 201 4. godine, usvojen je zahtev predlagača za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i utvrđeno je da je u izvršnom postup ku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Leskovcu u predmetu I. 718/09 (I. 4484/10, I. 3013/11) podnosiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
- Rešenjem Višeg suda u Leskovcu R4 i. 70/14 od 12. novembra 201 4. godine usvojen je zahtev Ljubiše Petrovića iz Leskovca, ovde podnosioca ustavne žalbe , te je utvrđeno da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i dat nalog nadležnom sudu da u roku od tri meseca po prijemu odluke preuzme sve potrebne mere radi okončanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Leskovcu u predmetu I. 3013/11. Istim rešenjem sud je utvrdio pravo na naknadu predlagača u iznosu od 600 evra u dinarskoj protivvrednosti, koja će se isplatiti na teret budžetskih sredstava R epublike Srbije opredeljnih za rad sudova i dosudio mu troškove postupka;
- Viši sud u Leskovcu je svojim dopisom R4i. 70/14 od 4. novembra 2016. godine dostavio spise predmeta Už-3657/2014 Ustavnom sudu, a radi odlučivanja o povredi prava na imovinu , nakon čega je ustavna žalba dobila novi broj Už-8395/2016.
4. Odredbom člana 58. stav 1. Ustava jemči se mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona.
5. Analizirajući navode ustavne žalbe kojima je traženo da se utvrdi povreda prava na imovinu iz člana 58. Ustava u izvršnom postu pku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Leskovcu u predmetu I. 718/09 (I. 4484/10, I. 3013/11), Ustavni sud konstatuje da je Evropski sud za ljudska prava, 29. januara 2013. godine, doneo odluku o dopuštenosti predstavke u predmetu Marinković protiv Srbije, u kojoj je podsetio na svoju ustaljenu sudsku praksu prema kojoj se tužena država dosledno smatra odgovornom ratione personae za neizvršenje presuda donetih protiv preduzeća sa većinskim društvenim kapitalom, što podrazumeva da srpski organi mogu, a fortiori, biti odgovorni i u vezi sa onim preduzećima gde je kasnije došlo do promene akcijskog kapitala, što za posledicu ima pretežan državni i društveni kapital, te da se podnosiocima predstavki, kad god se utvrde povrede Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i/ili Protokola broj 1 uz ovu konvenciju, dosuđuje naknada i materijalne i nematerijalne štete, pri čemu se od tužene države zahteva da iz sopstvenih sredstava isplati iznose dosuđene pravnosnažnim domaćim presudama. Evropski sud je u obrazloženju navedene odluke napomenuo da se ustavna žalba još ne može smatrati delotvornom u slučajevima koji uključuju odgovornost tužene države za neizvršenje presuda protiv društvenih preduzeća u postupku restrukturiranja i da u budućim slučajevima taj sud može ponovo razmotriti svoj stav, ako postoji jasan dokaz da je Ustavni sud naknadno uskladio u potpunosti svoj pristup sa relevantnom praksom Evropskog suda.
Evropski sud za ljudska prava je nakon toga u odluci od 26. novembra 2013. godine, povodom predstavke broj 65713/13 koju je Vasvija Ferizović iz Novog Pazara podnela protiv Srbije, konstatovao da je Ustavni sud u potpunosti harmonizovao svoj pristup sa sudskom praksom Evropskog suda u pogledu neizvršenja presuda protiv preduzeća u društvenoj svojini koja su u postupku restrukturiranja.
Imajući u vidu navedeno, po oceni Ustavnog suda, propust suda da namiri potraživanje utvrđeno odlukom suda u korist podnosi oca ustavne žalbe, a protiv izvršnog dužnika HI „Nevena“ AD Leskovac, koji je u pretežn om državn om vlasništvu, u konkretnom slučaju, predstavlja i povredu prava podnosi oca na mirno uživanje imovine zajemčeno g odredbom člana 58. Ustava ( videti, pored drugih, Odluku Ustavnog suda Už-1712/2010 od 21. marta 2013. godine, dostupno na internet stranici: www.ustavni.sud.rs). S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 - Odluka US, 40/15 - dr. zakon i 103/15), kao u tački 1. izreke.
Polazeći od navedenog, a uzimajući u obzir i praksu međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Ustavni sud je na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. utvrdio pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa utvrđenog rešenjem o izvršenju Opštinskog suda u Leskovcu I. 718/09 od 26. aprila 2009. godine, umanjenog za iznos koji je po tom osnovu eventualno već isplaćen. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
Ustavni sud ukazuje da bi nedosuđivanje naknade materijalne štete podnosiocima ustavne žalbe bilo u direktnoj suprotnosti i sa odredbom člana 60. stav 4. Ustava, kojom je proklamovana neotuđivost prava iz radnog odnosa koja su podnosioci pokušali na prinudan način da ostvar e u predmetnom izvršnom postupku.
6. Što se tiče zahteva podnosioca ustavne žalbe za naknadu advokatskih troškova nastalih pokretanjem postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud ukazuje da nema osnova za određivanje tražene naknade troškova, u smislu odredbe člana 6. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu (videti , pored drugih, Odluku Už-633/2011 od 8. maja 2013. godine).
8. Ustavni sud je, na osnovu svega iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić