Odluka Ustavnog suda o povredi prava na odluku o žalbi na pritvor

Kratak pregled

Ustavni sud usvojio je ustavnu žalbu i utvrdio da je podnosiocu povređeno pravo iz člana 30. stav 3. Ustava. O žalbi na rešenje o određivanju pritvora odlučeno je tek nakon 12 dana, čime je prekoračen ustavni rok od 48 časova.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća, i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, Lidija Đukić, dr Nataša Plavšić i Vesna Ilić Prelić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi S. S . iz Beograda , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 17. septembra 2020. godine, doneo je

O D L U K U

Usvaja se ustavna žalba S. S . i utvrđuje da je u postupku po žalbi na rešenje Višeg suda u Beogradu Kpp. 326/15 od 22. novembra 2015. godine, u kome je doneto osporeno rešenje Višeg suda u Beogradu Kpp. 326/15 – Kv. 3928/15 od 8. decembra 2015. godine, povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe zajemčeno odredbom člana 30. stav 3. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.

O b r a z l o ž e nj e

1. S. S . iz Beograda podneo je Ustavnom sudu, 18. decembra 201 5. godine, preko punomoćnika M . M , advokata iz Beograda, ustavnu žalbu protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Kpp. 326/15 – Kv. 3928/15 od 8. decembra 2015. godine i rešenja Višeg suda u Beogradu Kpp. 326/15 od 22. novembra 2015. godine, zbog povrede načela i prava iz čl. 21, 27, 30, 32, 33. i člana 34. stav 3. Ustava Republike Srbije, kao i zbog povrede prava iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Kako se navedeno pravo iz Evropske konvencije sadržinski ne razlikuje od prava iz člana 32. Ustava, to je Ustavni navode o povredi ovog prava cenio u odnosu na o značenu odredbu Ustava.

U ustavnoj žalbi je, pored ostalog, navedeno:

- da je o žalbi podnosioca na rešenje o određivanju pritvora odlučeno nakon 20 dana od dana određivanja pritvora, čime je podnosiocu povređeno pravo zajemčeno odredbom člana 30. stav 3. Ustava;

- da je sud u osporenim rešenjima pogrešno primenio odredbu člana 211. stav 1. ZKP, jer ne postoji osnovana sumnja da je podnosilac izvršio krivično delo koje mu se stavlja na teret, s obzirom na to da u spisima predmeta nema dokaza koji potkrepljuju osnovanu sumnju, niti su razlozi za zadržavanje podnosioca u pritvoru dovoljno jasni, ubedljivi i individualizovani, čime su povređena prava podnosioca zajemčena odredbama člana 27. stav 1. i člana 30. stav 1. Ustava;

- da je podnosilac ustavne žalbe u konkretnom slučaju diskriminisan, jer nije svim licima protiv kojih se vodi istraga određen pritvor;

- da je kao razlog za određivanje pritvora navedena i odbrana okrivljenih.

Predloženo je da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povrede označenih ustavnih prava, te da odluku objavi u sredstvima javnog informisanja.

2. Prema odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, iz dostavljene dokumentacije utvrdio sledeće :

Naredbom Višeg javnog tužioca u Beogradu Kti. 420/15 od 22. novembra 2015. godine određeno je sprovođenje istrage protiv podnosioca ustavne žalbe i još dvojice okrivljenih, zbog postojanja osnova sumnje da su izvršili krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika.

Osporenim rešenjem sudije za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu Kpp. 326/15 od 22. novembra 2015. godine, protiv podnosioca i još dva lica određen je pritvor na osnovu odredaba člana 211. stav 1. tač. 2) i 3) Zakonika o krivičnom postupku, koji se podnosiocu ima računati od 20. novembra 2015. godine, kada je lišen slobode.

U obrazloženju ovog rešenja je, između ostalog, navedeno: da je sudija našao da je predlog nadležnog tužioca za određivanje pritvora delimično osnovan, imajući u vidu činjenicu da proizilaze osnovi sumnje da su okrivljeni u dužem vremenskom periodu delujući kao povezana grupa, radi vršenja krivičnog dela u dužem vremenskom periodu kupovali opojnu drogu, u ovom konkretnom slučaju kokain i marihuanu, a radi dalje preprodaje; da navedena činjenica navodi na zaključak da su se isti bavili ovom delatnošću u vidu zanimanja i na taj način pribavljali sebi imovinsku korist koja im je očigledno bila potrebna i pored njihovih redovnih prihoda koje u svojim odbranama navode, ali o čemu nisu prezentovali nijedan dokaz; da je zbog svega navedenog sudija za prethodni postupak doneo odluku kao u izreci rešenja, na osnovu odredbe člana 211. stav 1. tačka 3) ZKP, nalazeći da iz navedenih činjenica, odnosno sumnje da su se isti u dužem vremenskom periodu bavili nabavkom i distribucijom opojnih droga, proizlazi bojazan da bi puštanjem na slobodu, u kratkom vremenskom periodu ponovili izvršenje krivičnog dela; da sudija za prethodni postupak nalazi da je potrebno određivanje pritvora i na osnovu člana 211. stav 1. tačka 2) ZKP, a radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka, imajući u vidu da su se okrivljeni branili ćutanjem, s jedne strane, a sa druge strane potrebno je da se u istražnom postupku saslušaju kao svedoci N.P. i vlasnici stanova u ul. G.H. 59, ul. G. 40. i T. 4, kao i da još uvek nije saslušan okrivljeni A.J. koji je u bekstvu, pa po mišljenju sudije postoji osobita okolnost da bi puštanjem na slobodu okrivljeni ometali istražni postupak uticajem na saokrivljenog, koji je trenutno nedostupan, i predložene svedoke.

Branilac okrivljenog podnosioca S. S . (ovde podnosioca ustavne žalbe) je 26. novembra 2015. godine izjavio žalbu protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Kpp. 326/15 od 22. novembra 2015. godine.

Rešavajući o žalbama svih okrivljenih izjavljenim protiv rešenja o određivanju pritvora, Viši sud u Beogradu je 8. decembra 2015. godine doneo osporeno rešenje Kpp. 326/15 – Kv. 3928/15, kojim je žalbe odbio kao neosnovane. U obrazloženju osporenog drugostepenog rešenja je, pored ostalog, navedeno: da je pravilno postupio sudija za prethodni postupak kada je prema okr. S . S . (podnosiocu ustavne žalbe) , A.M. i S.S. odredio pritvor iz zakonskog razloga propisanog odredbom člana 211. stav 1. tačka 2) ZKP; da je u daljem toku postupka neophodno saslušati saokrivljenog A.J, koji se nalazi u bekstvu i ispitati svedoke N.P, kao i vlasnike stanova u ul. G.H, ul. G. broj 40. i ul. T. broj 4, gde je pronađena predmetna opojna droga, a koja lica, prema stanju u spisima predmeta, okrivljeni znaju od ranije i koja bi mogla imati neposredna saznanja u vezi krivičnog dela koje se okrivljenima stavlja na teret; da je pravilno postupio sudija za prethodni postupak kada je prema okr. S. S, A.M. i S.S. odredio pritvor iz razloga propisanih odredbom člana 211. stav 1. tačka 3) ZKP, imajući u vidu činjenicu da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su tokom 2015. godine, delujući kao grupa povezana radi trajnog vršenja krivičnih dela koje se sastoji u neovlašćenom držanju radi prodaje supstanci koje su proglašene za opojnu drogu i istu prodavali; da je krivično veće cenilo i navode izjavljenih žalbi da je pritvor prestrogo određena mera i da se ista svrha mogla postići blažom merom, pa je našlo da su isti neosnovani.

4. Odredbama Ustava, na čiju se povredu poziva podnosilac ustavne žalbe, utvrđeno je: da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki (član 21. stav 1.); da svako ima pravo na ličnu slobodu i bezbednost i da je lišenje slobode dopušteno samo iz razloga i u postupku koji su predviđeni zakonom (član 27. stav 1.); da lice za koje postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično delo može biti pritvoreno samo na osnovu odluke suda, ako je pritvaranje neophodno radi vođenja krivičnog postupka ( član 30. stav 1.); da se pismeno i obrazloženo rešenje suda o pritvoru uručuje pritvoreniku najkasnije 12 časova od pritvaranja, a odluku o žalbi na pritvor sud donosi i dostavlja pritvoreniku u roku od 48 časova (član 30. stav 3.); da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da svako ko je okrivljen za krivično delo ima pravo da u najkraćem roku, u skladu sa zakonom, podrobno i na jeziku koji razume, bude obavešten o prirodi i razlozima dela za koje se tereti, kao i o dokazima prikupljenim protiv njega (član 33. stav 1.); da se svako smatra nevinim za krivično delo dok se njegova krivica ne utvrdi pravnosnažnom odlukom suda ( član 34. stav 3.) .

Zakonikom o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 101/11, 121/12, 32/13, 45/13 i 55/14) (u daljem tekstu: ZKP) je , između ostalog, propisano: da pre donošenja pravnosnažne odluke o izricanju krivične sankcije, okrivljenom mogu biti ograničene slobode i prava samo u meri neophodnoj za ostvarenje cilja postupka, pod uslovima propisanim ovim zakonikom (član 10. stav 1.); da se pritvor može odrediti samo pod uslovima predviđenim u ovom zakoniku i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom merom, da je dužnost svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da trajanje pritvora svedu na najkraće neophodno vreme i da postupaju sa naročitom hitnošću ako se okrivljeni nalazi u pritvoru i da će se u toku celog postupka pritvor ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je bio određen (član 210. st. 1. do 3.); da se pritvor može odrediti protiv lica za koje postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično delo, pored ostalog, ako postoje okolnosti koje ukazuju da će uništiti, sakriti, izmeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove krivičnog dela ili ako osobite okolnosti ukazuju da će ometati postupak uticanjem na svedoke, saučesnike ili prikrivače (član 211. stav 1. tačka 2)), kao i ako osobite okolnosti ukazuju da će u kratkom vremenskom periodu ponoviti krivično delo ili dovršiti pokušano krivično delo ili učiniti krivično delo kojim preti (član 211. stav 1. tačka 3)).

5. Ispitujući osnovanost tvrdnji o trajanju postupka po žalbi na rešenje o određivanju pritvora i povredi člana 30. stav 3. Ustava, Ustavni sud ukazuje da odredba člana 30. stav 3. Ustava, pored ostalog, garantuje licu lišenom slobode da će o njegovoj žalbi na određivanje pritvora nadležni sud odlučiti i svoju odluku mu dostaviti u roku od 48 časova.

U konkretnom slučaju, Ustavni sud je utvrdio da je osporeno rešenje o određivanju pritvora Kpp. 326/15 sudija za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu doneo 22. novembra 2015. godine, da je okrivljeni, ovde podnosilac ustavne žalbe, žalbu protiv ovog rešenja izjavio preko branioca 26. novembra 2015. godine, te da je poslednju žalbu protiv osporenog rešenja o određivanju pritvora izjavio branilac okrivljenog A.M. 5. decembra 2015. godine. Viši sud u Beogradu je o izjavljenim žalbama svih branilaca odlučio 8. decembra 2015. godine, odnosno 12 dana nakon što je branilac podnosioca ustavne žalbe izjavio žalbu.

S tim u vezi, Ustavni sud primećuje da je u konkretnom slučaju pritvor određen protiv troje okrivljenih, uključujući i podnosioca ustavne žalbe, te da su okrivljeni preko branilaca izjavili žalbe. Dve žalbe su izjavljene 26. novembra 2015. godine, a jedna žalba je izjavljena 5. decembra 2015. godine, pri čemu je o žalbama svih branilaca odlučeno istovremeno, 8. decembra 2015. godine.

Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud prepoznaje da je u određenim slučajevima, zbog potrebe vođenja jedinstvenog i efikasnog postupka, potrebno i opravdano da se pritvor odredi istovremeno, u odnosu na više lica. S druge strane, Ustavni sud smatra da je u takvim situacijama kada je jednim rešenjem određen pritvor u odnosu na sva lica, neophodno da nadležni sud, prilikom odlučivanja o žalbama na rešenje o određivanju pritvora, posebno ima u vidu imperativni rok od 48 sati iz člana 30. stav 3. Ustava, kao i da je pritvor strogo individualna i lična mera. To posebno znači da rok od 48 sati iz člana 30. stav 3. Ustava teč e pojedinačno u odnosu na svako od lica kojim je jedinstvenim rešenjem određen pritvor, a ne nakon što se rešenje o određivanju pritvora dostavi svakom od njih. Suprotno postupanje, a zbog prekoračenja roka od 48 sati, dovodi do povrede člana 30. stav 3. Ustava.

Imajući u vidu izloženo, te činjenicu da je o žalbi branioca podnosioca koja je izjavljena 26. novembra 2015. godine odlučeno 8. decembra 2015. godine, odnosno nakon 12 dana, Ustavni sud je, sledom iznetog, ocenio da o žalbi branioca okrivljenog, ovde podnosioca ustavne žalbe, izjavljenoj protiv rešenja o određivanju pritvora nadležni sud nije odlučio u roku od 48 časova, kako to garantuje odredba člana 30. stav 3. Ustava.

Stoga je Ustavni sud utvrdio da je podnosiocu povređeno pravo utvrđeno članom 30. stav 3. Ustava, te je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon i 103/15), u ovom delu ustavnu žalbu usvojio, odlučujući kao u prvom delu izreke.

6. Podnosilac ustavne žalbe smatra da su mu povređena i prava iz člana 27, člana 30. stav 1. i čl. 32. i 33. Ustava i navodi da u konkretnom slučaju ne postoji osnovana sumnja da je izvršio krivično delo koje mu se stavlja na teret, da razlozi za zadržavanje podnosioca u pritvoru nisu dovoljno jasni, ubedljivi i individualizovani, te da je jedan od razloga za određivanje pritvora činjenica da se okrivljeni brane ćutanjem.

U vezi ovih tvrdnji podnosioca, Ustavni sud smatra da su osporena rešenja zasnovana na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju procesnog prava, te da su ista doneta u skladu sa Ustavom i odredbama ZKP, odnosno da su nadležni državni organi dali relevantne razloge za određivanje pritvora podnosicu, a radi nesmetanog sprovođenja istrage. Viši sud u Beogradu je svoje odluke argumentovano obrazložio, navodeći, pored osnova sumnje da je podnosilac ustavne žalbe učinio krivično delo koje mu je stavljeno na teret, sve okolnosti koje, u konkretnom slučaju, opravdavaju određivanje pritvora prema podnosiocu iz razloga predviđenih odredbama član a 211. stav 1. tač . 2) i 3) ZKP. Po oceni Ustavnog suda, dati razlozi su relevantni i dovoljni i nisu posledica arbitrernog i proizvoljnog postupanja, pa su i tvrdnje podnosioca o povredi označenih ustavnih prava očigledno neosnovane.

U odnosu na istaknute povred e prava iz člana 30. stav 2. i člana 34. stav 3. Ustava, Ustavni sud ukazuje da samo formalno pozivanje na povredu ili uskraćivanje pojedinih Ustavom zajemčenih prava i sloboda, a bez navođenja ustavnopravnih razloga na kojima se te tvrdnje zasnivaju, ne čini ustavnu žalbu dopuštenom.

U vezi istaknute povrede načela iz člana 21. Ustava i tvrdnji podnosioca o diskriminaciji, Ustavni sud i ovom prilikom ukazuje da se odredbom člana 21. Ustava ne jemči nijedno određeno pravo ili sloboda, već se utvrđuje načelo zabrane diskriminacije u skladu sa kojim se ostvaruju sva zajemčena prava i slobode, te je njegova povreda akcesorne prirode, što znači da do nje može doći samo u vezi sa utvrđenom povredom ili uskraćivanjem nekog određenog prava, odnosno slobode. Pored toga, Ustavni sud ukazuje da je pritvor strogo individualna mera, te da su tvrdnje podnosioca o povredi ovog načela, kako pravno, tako i činjenično neutemeljene, jer je pritvor određen u odnosu na sva tri lica.

Imajući u vidu napred navedeno, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tač ka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu u ovom delu, rešavajući kao u drugom delu izreke.

7. S obzirom na sve izloženo, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) , člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Snežana Marković, s.r.

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.