Odbacivanje ustavne žalbe zbog osporavanja činjeničnog stanja i primene prava
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu Alajoša Čikoša, izjavljenu zbog povrede prava na pravično suđenje. Navodi žalbe odnosili su se na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i primenu materijalnog prava, što ne spada u nadležnost Ustavnog suda kao instancionog organa.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Alajoša Čikoša iz Budisave, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 17. novembra 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Alajoša Čikoša izjavljena protiv presude Opštinskog suda Novom Sadu P. 455/01 od 6. decembra 2005. godine, presude Okružnog suda u Novom Sadu Gž. 4597/05 od 30. januara 2007. godine i presude Vrhovnog suda Srbije Rev. 3016/08 od 11. februara 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Alajoš Čikoš iz Budisave podneo je 3. juna 2009. godine preko punomoćnika Sonje Hadži Borjanović, advokata iz Novog Sada Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Opštinskog suda u Novom Sadu P. 455/01 od 6. decembra 2005. godine, presude Okružnog suda u Novom Sadu Gž. 4597/05 od 30. januara 2007. godine i presude Vrhovnog suda Srbije Rev. 3016/08 od 11. februara 2009. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Podnosilac ustavne žalbe je naveo da mu je u postupku pred redovnim sudovima uskraćeno pravo da se izjasni o činjenicama na kojima su se osporene sudske odluke zasnivale čime mu je onemogućeno da učestvuje u postupku. Podnosilac ustavne žalbe detaljno obrazlaže činjenično stanje utvrđeno u osporenim sudskim odlukama i navodi" da je ono pogrešno utvrđeno a da su na takvo pogrešno utvrđeno činjenično stanje sudovi pogrešno primenili materijalno pravo, i da je onemogućen da dokaže činjenice koje su pogrešno utvrđene a na kojima se zasnivaju osporene sudske odluke“.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Član 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) sadrži odredbu koja je istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da Ustavni sud u postupku po ustavnoj žalbi nije nadležan da preispituje zakonitost osporenih pojedinačnih akata, tako što će, nakon nadležnih državnih organa koji su vodili postupak koji je prethodio ustavnosudskom, ponovo utvrđivati i ocenjivati činjenično stanje na kome su osporeni akti zasnovani. Ustavni sud je nadležan isključivo da ispituje postojanje povreda ustavnih prava i sloboda, te se stoga i navodi ustavne žalbe moraju zasnivati na ustavnopravnim razlozima kojima se, sa stanovišta Ustavom utvrđene sadržine svakog od označenih ustavnih prava, potkrepljuju tvrdnje o njegovoj povredi ili uskraćivanju.
3. Uvidom u osporene akte Ustavni sud je, kao prvo, utvrdio da ne stoje navodi podnosioca ustavne žalbe da mu je onemogućeno da učestvuje u postupku u kome su donete osporene presude. Kako se, sa druge strane, svi ostali navodi ustavne žalbe odnose na osporavanje činjeničnog stanja, te su time usmereni na ocenu zakonitosti osporenih akata. Ustavni sud je, polazeći od prethodno iznetog, ocenio da se oni ne mogu smatrati ustavnopravnim razlozima za tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje.
Stoga je Ustavni sud odbacio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
4. Polazeći od izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša B. Slijepčević
Slični dokumenti
- Už 320/2011: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe protiv parničnih presuda
- Už 791/2008: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neosnovanosti
- Už 2841/2009: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nenavođenja ustavnopravnih razloga
- Už 4840/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nenadležnosti
- Už 656/2008: Odbačena ustavna žalba zbog nenadležnosti Ustavnog suda za preispitivanje zakonitosti presuda
- Už 595/2009: Odbacivanje ustavne žalbe zbog nepostojanja ustavnopravnih razloga
- Už 810/2009: Odbacivanje ustavne žalbe kao neosnovane u radnom sporu