Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu i utvrđuje povredu prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku. Postupak je prekinut nakon skoro četiri godine, pri čemu nadležni sud preko tri godine nije odlučivao o prigovoru izvršnog dužnika.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi D. C. iz I, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 22. oktobra 2009. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba D. C. i utvrđuje se da je u izvršnom postupku koji se vodi pred Opštinskim sudom u Požegi u predmetu Iv. 77/05 povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Utvrđuje se pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete, koju može ostvariti na način predviđen odredbama člana 90. Zakona o Ustavnom sudu.
O b r a z l o ž e nj e
1. D. C. iz I. je 8. juna 2009. godine podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije u izvršnom postupku koji se vodi pred Opštinskim sudom u Požegi u predmetu Iv. 77/05.
Podnosilac ustavne žalbe navodi da je, po njegovom predlogu za izvršenje na osnovu verodostojne isprave, Opštinski sud u Požegi doneo rešenje o izvršenju Iv. 77/05 od 3. marta 2005. godine, a da nakon podnošenja prigovora izvršnog dužnika na navedeno rešenje, prvostepeni sud nije preduzimao procesne radnje četiri godine, pa podnosilac ustavne žalbe smatra da je time povređeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku. Pored toga, navodi i da je “u međuvremenu nad izvršnim dužnikom pokrenut stečajni postupak i da je namirenje potraživanja koje je bilo predmet izvršnog postupka dovedeno u pitanje“. Predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu i utvrdi povredu prava zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava, kako bi podnosilac ustavne žalbe ostvario naknadu štete od Republike Srbije.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Prema odredbi člana 82. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu (“Službeni glasnik RS“, broj 109/07), ustavna žalba se može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je izvršio uvid u predmet Opštinskog suda u Požegi Iv. 77/05 i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari:
Podnosilac ustavne žalbe je 22. februara 2005. godine podneo Opštinskom sudu u Požegi predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave - računa na ime obavljenih advokatskih usluga, protiv dužnika DGP “P.“ Požega i tražio je da sud obaveže dužnika da mu isplati kao poveriocu novčani iznos od 350.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28. jula 2004. godine pa do konačne isplate, kao i troškove izvršnog postupka. Predložio je da se, u slučaju da izvršni dužnik ne ispuni dobrovoljno obavezu, izvršenje sprovede plenidbom novčanih sredstava sa računa dužnika i njihovim prenosom na tekući račun podnosioca ustavne žalbe.
Opštinski sud u Požegi je 3. marta 2005. godine doneo rešenje o izvršenju Iv. 77/05, kojim je usvojio predlog za izvršenje poverioca (ovde podnosioca ustavne žalbe) i odredio troškove izvršenja u iznosu od 16.700,00 dinara.
Dužnik je 9. marta 2005. godine podneo Opštinskom sudu u Požegi prigovor protiv navedenog rešenja o izvršenju.
Podnosilac ustavne žalbe je 10. marta 2005. godine predložio promenu sredstva izvršenja - popis, procenu i prodaju pokretnih stvari dužnika, a imajući u vidu izveštaj banke o dugotrajnoj blokadi računa dužnika.
Opštinski sud u Požegi je 11. maja 2005. godine ekspedovao prigovor dužnika na rešenje tog suda Iv. 77/05 od 3. marta 2005. godine, a podnosilac ustavne žalbe je 17. maja 2005. godine podneo odgovor na prigovor.
Predsednik Opštinskog suda u Požegi je 30. maja 2008. godine dostavio veću tog suda spise predmeta Iv. 77/05 radi odlučivanja o prigovoru dužnika protiv rešenja o izvršenju.
Opštinski sud u Požegi je rešenjem Iv. 77/05 od 8. decembra 2008. godine prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari, zbog nastupanja pravnih posledica pokretanja postupka likvidacije nad izvršnim dužnikom. U obrazloženju rešenja se navodi: da je Agencija za privatizaciju Republike Srbije rešenjem br. 10-3295/08-1884/02 od 10. novembra 2008. godine pokrenula postupak prinudne likvidacije nad dužnikom, da se postupak prekida kada nastupe pravne posledice otvaranja postupka likvidacije, saglasno članu 214. stav 1. tačka 5) Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP) i da će se postupak nastaviti kada likvidacioni upravnik preuzme postupak ili kada ga sud na predlog protivne strane pozove da to učini, saglasno članu 217. stav 1. ZPP.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbama Zakona o izvršnom postupku (“Službeni list SRJ“, br. 28/00, 73/00 i 71/01) (u daljem tekstu: ranije važeći ZIP), koji je važio u vreme podnošenja predloga za izvršenje u ovoj pravnoj stvari, bilo je propisano: da je u postupku izvršenja i obezbeđenja sud dužan da postupa hitno (član 4. stav 1.); da izvršni postupak u prvom stepenu vodi i odluke donosi sudija pojedinac, a o prigovoru odlučuje veće trojice sudija istog suda (član 6. stav 1.); da je o predlogu za izvršenje sud dužan da odluči u roku od tri dana od dana podnošenja predloga, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana podnošenja prigovora (član 10. st. 1. i 2.).
Odredbom člana 304. Zakona o izvršnom postupku (“Službeni glasnik RS“, broj 125/04), koji je stupio na snagu 23. februara 2005. godine, propisano je da će se postupci izvršenja i obezbeđenja započeti do dana stupanja na snagu ovog zakona okončati po odredbama Zakona o izvršnom postupku (“Službeni list SRJ“, br. 28/00, 73/00 i 71/01).
5. Ocenjujući navode i razloge iz ustavne žalbe sa stanovišta Ustavom zajemčenog prava na suđenje u razumnom roku, a polazeći od utvrđenih činjenica i okolnosti koje se odnose na predmetni sudski postupak, Ustavni sud je utvrdio da je podnosilac ustavne žalbe pokrenuo izvršni postupak 22. februara 2005. godine, podnošenjem predloga za izvršenje Opštinskom sudu u Požegi i da, zbog prekida postupka usled nastupanja pravnih posledica pokretanja postupka likvidacije nad izvršnim dužnikom, ovaj izvršni postupak još uvek nije okončan.
S druge strane, ocenjujući period u odnosu na koji je Ustavni sud nadležan da ispituje povredu prava na suđenje u razumnom roku, Sud je utvrdio da je period u kome se građanima Srbije jemče prava i slobode utvrđene Ustavom i obezbeđuje ustavnosudska zaštita u postupku po ustavnoj žalbi počeo da teče 8. novembra 2006. godine, danom stupanja na snagu Ustava Republike Srbije. Međutim, polazeći od toga da sudski postupak po svojoj prirodi predstavlja jedinstvenu celinu koja započinje pokretanjem postupka a završava se donošenjem odluke kojom se postupak okončava, Ustavni sud je ocenio da se radi utvrđivanja opravdanosti dužine trajanja ovog postupka mora uzeti u obzir i stanje predmeta na dan 8. novembra 2006. godine i da su, u konkretnom slučaju, ispunjeni uslovi da se prilikom ocene razumnosti roka uzme u obzir celokupan period trajanja izvršnog postupka.
Kada je reč o dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka, Ustavni sud je utvrdio da je do prekida postupak trajao tri godine i devet meseci, što samo po sebi ukazuje na činjenicu da postupak nije okončan u okviru razumnog roka. Međutim, polazeći od toga da je pojam razumnog trajanja sudskog postupka relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca, a pre svega od složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanja podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, ponašanja nadležnih sudova koji vode postupak i prirode zahteva, odnosno značaja povređenog prava za podnosioca, Ustavni sud je ispitivao da li su i u kojoj meri navedeni kriterijumi uticali na dugo trajanje postupka.
Po oceni Ustavnog suda, u ovoj pravnoj stvari nije bilo naročito složenih činjeničnih i pravnih pitanja koja bi uticala na dužinu trajanja postupka, jer je postupajući sud trebalo samo da odluči o osnovanosti prigovora dužnika podnetog protiv rešenja o izvršenju.
Ocenjujući prirodu zahteva podnosioca ustavne žalbe u ovoj pravnoj stvari, Ustavni sud je zaključio da je podnosilac više od četiri godine onemogućen da ostvari značajna novčana sredstva, koja potražuje od dužnika na osnovu verodostojne isprave, što ukazuje na nesumnjiv materijalni značaj prava za podnosioca.
Ispitujući ponašanje podnosioca ustavne žalbe, Ustavni sud je ocenio da je on preduzeo sve procesne radnje da se ovaj izvršni postupak okonča u najkraćem mogućem roku. Naime, podnosilac ustavne žalbe je kao poverilac podneo predlog za promenu sredstva izvršenja odmah po prijemu obaveštenja banke o dugotrajnoj blokadi računa izvršnog dužnika, svega sedam dana nakon donošenja rešenja o izvršenju Iv. 77/05 od 3. marta 2005. godine.
Ocenjujući ponašanje suda u ovoj pravnoj stvari - u periodu od podnošenja predloga za izvršenje podnosioca ustavne žalbe do prekida postupka, Ustavni sud je našao da je nerazumno dugo trajanje izvršnog postupka u predmetu Iv. 77/05 uzrokovano neažurnim i nedelotvornim postupanjem Opštinskog suda u Požegi. Naime, izvršni postupak predstavlja zakonom uređen postupak u kome poverioci na prinudan način ostvaruju potraživanja utvrđena sudskim odlukama ili na osnovu isprava propisanih zakonom, te je i ranije važeći ZIP propisivao izuzetno kratke rokove za preduzimanje procesnih radnji kako bi se obezbedila delotvorna sudska zaštita navedenih prava. Polazeći od toga, Ustavni sud je utvrdio da je Opštinskom sudu u Požegi trebalo deset dana da odluči o predlogu za izvršenje podnosioca ustavne žalbe a da o prigovoru izvršnog dužnika na rešenje Iv. 77/05 od 3. marta 2005. godine nije odlučio do dana prekida postupka u ovoj pravnoj stvari, iako je prema odredbi člana 10. stav 2. ranije važećeg ZIP bio dužan da o prigovoru odluči u roku od 15 dana od dana podnošenja prigovora. S tim u vezi, o neažurnom postupanju i propustima suda u vođenju postupka govori i činjenica da je predmet Iv. 77/05 dostavljen veću Opštinskog suda u Požegi radi odlučivanja o prigovoru izvršnog dužnika, tek nakon tri godine od dana podnošenja odgovora podnosioca ustavne žalbe na navedeni prigovor. Takođe, Ustavni sud je zaključio i da Opštinski sud u Požegi nije odlučio o predlogu podnosioca ustavne žalbe za promenu sredstva izvršenja, iako je sud bio dužan da postupa hitno u postupku izvršenja, saglasno odredbi člana 4. stav 1. ranije važećeg ZIP.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ocenio da je ustavna žalba osnovana i da je u predmetu Opštinskog suda u Požegi Iv. 77/05 povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava, pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao u tački 1. izreke.
6. Saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 2. izreke odlučio da se zadovoljenje podnosioca ustavne žalbe zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku, u konkretnom slučaju ostvari utvrđivanjem prava na naknadu nematerijalne štete, na način predviđen odredbama člana 90. Zakona, kao neophodan i pravičan vid zadovoljenja.
7. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao u izreci.
|
PREDSEDNIK dr Bosa Nenadić |