Odluka Ustavnog suda o neadekvatnoj naknadi za povredu prava na suđenje u razumnom roku

Kratak pregled

Ustavni sud usvaja ustavne žalbe i utvrđuje da dosuđena naknada od 400 evra za povredu prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku nije adekvatna. U skladu sa praksom Evropskog suda, utvrđuje pravo na naknadu od 800 evra.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-860/2017
17.06.2021.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća, i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, Lidija Đukić, dr Nataša Plavšić i Gordana Ajnšpiler Popović, čla novi Veća, u postupku po ustavnim žalb ama S. S . i Z. S , oboje iz sela V. kod Leskovca i D . M . i S . M, oboje iz sela B . kod Leskovca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 17. juna 20 21. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba S. S . i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 326/18 od 24. jula 2018. godine povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava .

2. Usvaja se ustavna žalba D. M . i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 207/18 od 13. marta 2018. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava.

3. Utvrđuje se pravo podnositeljke ustavne žalb e S. S . na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznos koji joj je isplaćen po osnovu pres ude Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 326/18 od 24. jula 2018. godine , kao i za ostale iznose koji su joj eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku Privrednog suda u Leskovcu St. 11/10. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

4. Utvrđuje se pravo podnosioca ustavne žalbe D . M . na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznos koji mu je isplaćen po osnovu presude Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 20 7/18 od 13. marta 2018. godine, kao i za ostale iznose koji su mu eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku Privrednog suda u Leskovcu St. 11/10. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

5. Odbacuje se ustavna žalba S. M . izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 488/18 od 14. avgusta 2018. godine.

6. Odbacuju se ustavne žalbe S. S, Z. S, D . M . i S . M . izjavljene zbog povrede prava na imovinu, zajemčenog odredbom člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije, u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10, kao i u izvršnim postupcima koji su mu prethodili.

O b r a z l o ž e nj e

1. S. S . i Z. S , oboje iz sela V. kod Leskovca i D . M . i S . M, oboje iz sela B . kod Leskovca , podneli su Ustavnom sudu, 30. januara 2017. godine, preko punomoćnika T. S, advokata iz Leskovca, ustavne žalbe zbog povrede prava na imovinu , iz člana 58. Ustava, u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10, kao i u izvršnim postupcima koji su mu prethodili. Podnosioci su u ustavnim žalbama naveli da su, na osnovu pravnosnažnih presuda, vodili izvršne postupke koji su prekinuti usled otvaranja stečajnog postupka nad izvršnim dužnikom koji traje od 2009. godine, ističući da još nisu namirili svoja potraživanja iz radnog odnosa. Od Ustavnog suda je traženo da utvrdi da je podnosiocima u predmetnom stečajnom postupku, kao i u izvršnim postupcima koji su mu prethodili, povređeno označeno ustavno pravo, kao i da im utvrdi pravo na naknadu materijalne štete u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku, umanjenih za iznose koji su im eventualno isplaćeni, pravo na naknadu nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda usled višegodišnjeg „maltretiranja“ pred sudovima i pravo na naknadu troškova postupka za sastav ustavne žalbe, u opredeljenim iznosima.

D. M . je, ustavnom žalbom od 12. aprila 2018. godine , osporio presudu Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 207 /18 od 13. marta 2018. godine, S. S . je, ustavnom žalbom od 7. avgusta 2018. godine osporila presudu Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 326 /18 od 24. jula 2018. godine, a S. M . je, ustavnom žalbom od 10. septembra 2018. godine, osporila presudu Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 488/18 od 14. avgusta 2018. godine . Ovi podnosioci su istakli povredu prava na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku i prava na jednaku zaštitu prava, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 36. stav 1. Ustava, navodeći, između ostalog, da je novčano obeštećenje dosuđeno zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku neadekvatno nisko, budući da su predmetni postupci dugo trajali. Podnosioci su naveli i da su dosuđeni iznos i naknade nematerijalne štete niži od onih koje je Evropski sud za ljudska prava utvrđivao u „istoj stvari“. Takođe, ovi podnosioci su ponovo istakli povredu prava na imovinu, usled neizvršavanja pravnosnažnih presuda i nemogućnosti da naplate svoja potraživanja prema stečajnom dužniku. Od Ustavnog suda je traženo da usvoji ustavne žalbe ovih podnosilaca, da ukine osporene presude i da im utvrdi pravo na naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od po 2.000 evra, u dinarskoj protivvrednosti. Podnosioci su ponov ili zahtev e za utvrđenje povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu u predmetnom stečajnom postupku , kao i da im se utvrdi pravo na naknadu materijalne štete u visini priznatih potraživanja u stečajnom postupku, te pravo na naknadu troškova za sastav ustavne žalbe.

Ustavni sud je, u skladu sa odredbama člana 43. st. 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), sve ustavne žalbe spojio, radi vođenja jedinstvenog postupka i donošenja jedne odluke.

2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata, ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava uređuje zakonom.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u dokumentaciju dostavljenu uz ustavne žalbe, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:

Podnosioci ustavnih žalbi S . S, D . M . i S . M, kao predlagači, podneli su prigovore radi ubrzavanja stečajnog postupka koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10 (ranije predmet Trgovinskog suda u Leskovcu St. 7/09) protiv stečajnog dužnika – DP „V .“ Vučje, u kojem su im priznata potraživanja po osnovu rada. Rešenjem Privrednog apelacionog suda Rž. St. 771/17 od 16. juna 2017 godine utvrđeno je da je predlagaču S . S . u predmetnom stečajnom postupku povređeno pravo na suđenje u razumnom roku , dok je predlagačima D. M . i S . M . povreda navedenog ustavnog prava u označenom stečajnom postupku utvrđena rešenjima Privrednog suda u Leskovcu R4 S t. 808/17 od 6. aprila 2017. godine, odnosno R4 S t. 1090/17 od 12. juna 2017. godine.

U postupcima po tužbama ovih podnosilaca ustavnih žalbi radi novčanog obeštećenja zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom stečajnom postupku, presudama Osnovnog suda u Leskovcu Prr. 1165/17 od 2. marta 2018. godine (za podnositeljku S. S .), Prr. 968/17 od 22. decembra 2017. godine (za podnosioca D. M .) i Prr. 1139/17 od 30. aprila 2018. godine (za podnositeljku S . M .) delimično su usvojeni njihovi tužbeni zahtevi, te je obavezana tužena Republika Srbija – Privredni sud u Leskovcu da im isplati iznose od po 400 evra , u dinarsko j protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom, dok su tužbeni zahtevi u delu preko dosuđenih, a do potraživanih iznosa od po 800 evra, odbijeni kao neosnovani. U obrazloženju označenih presuda, između ostalog, navedeno je da je prilikom odmeravanja visine naknade sud imao u vidu sve okolnosti slučaja, i to navode iz rešenja o utvrđivanju povrede prava na suđenje u razumnom roku i činjenicu da predmetni stečajni postupak traje više od osam godina i da još uvek nije okončan.

Protiv navedenih presuda podnosioci ustavnih žalbi S . S . i D . M . su izjavili žalbe, koje su , o sporenim presudama Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 326/18 od 24. jula 2018. godine, odnosno Gžrr. 207/18 od 13. marta 2018. godine , odbijene kao neosnovane. U obrazloženju osporenih presuda, između ostalog, navedeno je da je pravilno prvostepeni sud odmerio visinu novčanog obeštećenja, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti, odnosno činjenice koje su od uticaja na odmeravanje ovog obeštećenja, a pre svega merila propisana odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku – trajanje predmetnog postupka, složenost predmeta suđenja, postupanje nadležnog suda i značaj postupka za tužioce, kao i ekonomsko-socijalne prilike u Republici Srbiji. Prema oceni drugostepenog suda iznetoj u osporenim presudama, imajući u vidu navedeno, dosuđen iznos predstavlja adekvatno novčano obeštećenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 488/18 od 14. avgusta 2018. godine, koje je osporeno ustavnom žalbom podnositeljke S. M . od 10. septembra 2018. godine, doneto je u postupku po žalbi tužene izjavljenoj protiv odluke o troškovima postupka sadržane u stavu trećem izreke presude Osnovnog suda u Leskovcu Prr. 1139/17 od 30. aprila 2018. godine. Ovim rešenjem preinačena je prvostepena odluka o troškovima, tako što je tužena obavezana da (umesto ranije dosuđenog iznosa od 18.000,00 dinara) tužilji isplati iznos od 13.500,00 dinara, dok je zahtev tužilje za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan.

4. Odredbama Ustava, na čiju povredu se ukazuje ustavnim žalbama, utvrđeno je: da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da se jemči jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave (član 36. stav 1.); da se jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona (član 58. stav 1.) .

5. U pogledu ustavnih žalbi S. S . i D . M . u delu kojim se ističe povreda prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud najpre konstatuje da se ovi navodi podnosilaca zasnivaju na tome da je visina novčanog obeštećenja koje im je dosuđeno zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku nedovoljna i nepravična, odnosno da nije adekvatna.

S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da je u Odluci Už-7309/2018 od 17. decembra 2020. godine (objavljena na internet stranici Ustavnog suda www.ustavni.sud.rs i u „Službenom glasniku R epublike Srbije“, broj 6/21) zauzeo stava da, u situaciji kada se ustavnom žalbom, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, osporava presuda kojom je podnosiocu pravnosnažno dosuđeno novčano obeštećenje za neimovinsku štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku, a koja je utvrđena zbog nemogućnosti da u primerenom roku naplati svoje pravnosnažno dosuđeno potraživanja iz radnog odnosa od poslodavca – dužnika koji je preduzeće sa isključivim ili većinskim društvenim ili državnim kapitalom, istaknuta povreda zajemčenog prava mora ispitivati primenom stavova Evropskog suda za ljudska prava izraženih u odluci Stanković protiv Srbije (predstavka broj 41285/19, odluka od 19. decembra 2019. godine), te u tom smislu, u ovim ustavnosudskim predmetima ocena dosuđene visine naknade neimovinske štete nema karakter instancionog postupanja Ustavnog suda, već predstavlja mehanizam kojim se obezbeđuje da se zajemčena prava tumače u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava kao međunarodne institucije koja nadzire njihovo sprovođenje. Ustavni sud ističe da je u cilju usklađivanja svoje prakse sa jedinstvenim pristupom Evropskog suda za ljudska prava u rešavanju ovog spornog pitanja, na sednici održanoj 4. juna 2020. godine, doneo Odluku Už-277/2017 (objavljena na internet stranici Ustavnog suda i u „Službenom glasniku Republike Srbije“, broj 104/20), kojom je usvojio ustavne žalbe M.K, D.M. i S.J. i utvrdio da je podnosiocima osporenim rešenjima, kojima im je, primenom odredaba Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova, dosuđena naknada na ime nematerijalne štete, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, jer dosuđena visina ne predstavlja dovoljnu i adekvatnu naknadu za pretrpljenu povredu prava na suđenje u razumnom roku, te se ne može smatrati da su njenim dosuđivanjem podnosioci izgubili status „žrtve“. Istom odlukom podnosiocima je utvrđeno pravo na naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti, umanjenom za iznose koji su im već isplaćeni po istom osnovu

Primenjujući prethodno izloženo na konkretan slučaj, a s obzirom na to da je podnosiocima ustavnih žalbi S. S . i D . M . povreda prava na suđenje u razumnom roku utvrđena zbog nemogućnosti da u primerenom roku naplate svoja pravnosnažno dosuđena potraživanja iz radnog odnosa od poslodavca – dužnika koji je preduzeće u društvenoj svojini, Ustavni sud je utvrdio da je ovim podnosiocima osporenim presudama Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 326/18 od 24. jula 2018. godine i Gžrr. 207/18 od 13. marta 2018. godine, kojima su im na ime novčanog obeštećenja za neimovinsku štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog suda u Leskovcu St. 11/10, pravnosnažno dosuđeni iznosi od po 400 evra, povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon i 103/15), usvojio ustavne žalbe u odnosu na istaknutu povredu prava na pravično suđenje, odlučujući kao u tač. 1. i 2. izreke. Ovakva odluka utemeljena je na razlozima datim u obrazloženjima odluka Ustavnog suda Už- 7309/18 od 17. decembra 2020. godine i Už-277/2017 od 4. juna 2020. godine.

6. Razmatrajući način otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava, Ustavni sud je, polazeći od stavova izraženih u Odluci Už-7309/2018 od 17. decembra 2020. godine, saglasno članu 89. stav 2 . Zakona o Ustavnom sudu, u tač. 3. i 4. izreke, podnosiocima ustavnih žalbi S. S . i D . M . utvrdio pravo na naknadu nematerijalne štete svakom u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznos e koji su im isplaćeni po osnovu osporenih presuda Višeg suda u Leskovcu (Gžrr. 326/18 od 24. jula 2018. godine, odnosno Gžrr. 207/18 od 13. marta 2018. godine), kao i za sve ostale iznose koji su svakom od ovih podnosi laca eventualno isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku Privrednog suda u Leskovcu St. 11/10. Naknade nematerijalne štete se, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 103/15), isplaćuju na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

Kako iz jedinstvenog pristupa Evropskog suda za ljudska prava u rešavanju ovog pitanja proizlazi da je dosuđivanje i isplata, na nacionalnom nivou, iznosa od 800 evra dovoljna i adekvatna novčana satisfakcija zbog neprimerenog trajanja postupka namirenja potraživanja iz radnog odnosa od dužnika koji je preduzeće sa društvenim ili državnim kapitalom, to znači da je zaštita prava u punom obimu ostvarena dosuđivanjem i isplatom ukupnog iznosa od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. U tom smislu, dosuđivanje i isplata, kako manjeg, tako i većeg ukupnog iznosa od 800 evra, dovela bi do nejednakog pravnog položaja lica koja se nalaze istoj ili bitno sličnoj pravnoj situaciji. Stoga Ustavni sud naglašava da je, u ovim slučajevima, naknada neimovinske štete u ukupnom iznosu od 800 evra po svim pravnim sredstvima kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku, saglasna jedinstvenom pristupu Evropskog suda. Zbog toga je Ustavni sud u tač. 3. i 4. izreke ove odluke odredio da se utvrđeno pravo podnosilaca ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, svakom od podnosilaca umanjuje za iznos isplaćen po osnovu presuda Višeg suda u Leskovcu, kao i za ostale iznose koji su svakom od njih eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u izvršnim postup cima koji su podnosioci vodili pred Osnovnim sudom u Leskovcu, i to podnositeljka S. S . u predmetima I. 4515/07 i I. 2745/08, a podnosilac D . M . u predmetu I. 4298/07, a oboje u stečajnom postupku St. 11/10 Privrednog sud a u Leskovcu, a s obzirom na to da je pokretanjem stečajnog postupka namirenje istih potraživanja podnosilaca nastavljeno u tom postupku.

7. Nakon što je podnosiocima utvrdio povredu prava na pravično suđenje i utvrdio pravo na naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud nalazi da je bespredmetno razmatranje ustavnih žalbi u odnosu na istaknutu povrede prava na jednaku zaštitu prava zajemčenog članom 36. stav 1. Ustava.

8. U vezi sa ustavnom žalbom S. M . izjavljenom protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 488/18 od 14. avgusta 2018. godine, Ustavni sud je, pre svega konstatovao da se navodima ustavne žalbe osporava samo visina dosuđenog novčanog obeštećenja. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da iz odredbe člana 170. Ustava proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da su pre njenog podnošenja iskorišćena propisana pravna sredstva za zaštitu prava podnosioca ustavne žalbe.

Kako je Ustavni sud je utvrdio da podnositeljka protiv presude Osnovnog suda u Leskovcu Prr. 1139/17 od 30. aprila 2018. godine nije izjavila žalbu, to je konstatovao da podnositeljka pre obraćanja Ustavnom sudu nije iskoristila zakonom propisano pravno sredstvo za zaštitu svojih prava u redovnom postupku, pa je ocenio da nisu ispunjene Ustavom i zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka po ustavnoj žalbi S . M . izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 488/18 od 14. avgusta 2018. godine.

Ispitujući postojanje pretpostavki za postupanje po ustavnim žalbama S. S, Z. S, D. M . i S . M . izjavljenim zbog povrede prava na imovinu u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10 , kao i u izvršnim postupcima koji su mu prethodili, Ustavni sud je konstatovao da je odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, koji je stupio na snagu 1. januara 2016. godine, predviđeno da zaštitu ovog prava u postupcima koji su u toku pruža nadležni redovni sud i propisano da stranka može da podnese tužbu protiv Republike Srbije za naknadu imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku, u roku od jedne godine od dana kada je stekla pravo na pravično zadovoljenje (član 31. stav 1.), čime se suštinski ostvaruje i zaštita Ustavom zajemčenog prava na imovinu. Kako podnosioci pre obraćanja Ustavnom sudu nisu iskoristili zakonom propisan pravni put za zaštitu svojih prava u redovnom postupku, Ustavni sud je i u pogledu ovih ustavnih žalbi ocenio da nisu ispunjene Ustavom i zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.

S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu S. M . izjavljenu protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 488/18 od 14. avgusta 2018. godine, kao i ustavne žalbe S. S, Z. S, D. M . i S . M . izjavljene zbog povrede prava na imovinu u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10 i u izvršnim postupcima koji su mu prethodili , odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, rešavajući kao u tač. 5. i 6. izreke .

9. U vezi sa zahtevom podnosilaca za naknadu troškova na ime sastava ustavnih žalbi , Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo stav da, u smislu odredbe člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na stanovište koje je, između ostalog, izraženo u Odluci Už-633/2011 od 8. maja 2013. godine.

10. Na osnovu svega iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda, Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Snežana Marković, s.r.

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.