Povreda prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku „Š.“
Kratak pregled
Ustavni sud je utvrdio povredu prava na pravično suđenje i imovinu u stečaju preduzeća „Š.“ d.o.o. Aranđelovac. Podnosiocima je dosuđena naknada štete zbog nenamirenih radnih potraživanja nakon sedmogodišnjeg trajanja postupka pred redovnim sudovima.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, dr Nataša Plavšić, dr Vladan Petrov i Vesna Ilić Prelić, članovi Veća, u postupku po ustavnim žalbama S. R, M. L, R. M, V. S, D. V. i D. R, svih iz Aranđelovca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 26. juna 2025. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba S. R. i utvrđuje da je rešenjem Privrednog suda u Kragujevcu R4. St. 447/22 od 23. maja 2022. godine i rešenjem Privrednog apelacionog suda Rž. St. 4748/22 od 10. juna 2022. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Poništavaju se rešenja Privrednog suda u Kragujevcu R4. St. 447/22 od 23. maja 2022. godine i Privrednog apelacionog suda Rž. St. 4748/22 od 10. juna 2022. godine.
3. Usvaja se ustavna žalba M. L. i utvrđuje da je rešenjem Privrednog suda u Kragujevcu R4. St. 468/22 od 8. aprila 2022. godine i rešenjem Privrednog apelacionog suda Rž. St. 4115/22 od 6. juna 2022. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
4. Poništavaju se rešenja Privrednog suda u Kragujevcu R4. St. 468/22 od 8. aprila 2022. godine i Privrednog apelacionog suda Rž. St. 4115/22 od 6. juna 2022. godine.
5. Usvaja se ustavna žalba R. M. i utvrđuje da je rešenjem Privrednog suda u Kragujevcu R4. St. 800/22 od 24. maja 2022. godine i rešenjem Privrednog apelacionog suda Rž. St. 4747/22 od 9. juna 2022. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
6. Poništavaju se rešenja Privrednog suda u Kragujevcu R4. St. 800/22 od 24. maja 2022. godine i Privrednog apelacionog suda Rž. St. 4747/22 od 9. juna 2022. godine.
7. Usvaja se ustavna žalba V. S. i utvrđuje da je rešenjem Privrednog suda u Kragujevcu R4. St. 471/22 od 5. maja 2022. godine i rešenjem Privrednog apelacionog suda Rž. St. 4357/22 od 17. juna 2022. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
8. Poništavaju se rešenja Privrednog suda u Kragujevcu R4. St. 471/22 od 5. maja 2022. godine i Privrednog apelacionog suda Rž. St. 4357/22 od 17. juna 2022. godine.
9. Usvaja se ustavna žalba D. V. i utvrđuje da je rešenjem Privrednog suda u Kragujevcu R4. St. 443/22 od 8. aprila 2022. godine i rešenjem Privrednog apelacionog suda Rž. St. 4119/22 od 6. juna 2022. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
10. Poništavaju se rešenja Privrednog suda u Kragujevcu R4. St. 443/22 od 8. aprila 2022. godine i Privrednog apelacionog suda Rž. St. 4119/22 od 6. juna 2022. godine.
11. Usvaja se ustavna žalba D. R. i utvrđuje da je rešenjem Privrednog suda u Kragujevcu R4. St. 504/22 od 24. maja 2022. godine i rešenjem Privrednog apelacionog suda Rž. St. 4713/22 od 10. juna 2022. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
12. Poništavaju se rešenja Privrednog suda u Kragujevcu R4. St. 504/22 od 24. maja 2022. godine i Privrednog apelacionog suda Rž. St. 4713/22 od 10. juna 2022. godine.
13. Usvajaju se ustavne žalbe S. R, M. L, R. M, V. S, D. V. i D. R. i utvrđuje se da su im povređena prava na suđenje u razumnom roku i na imovinu, zajemčena članom 32. stav 1. i članom 58. stav 1. Ustava, u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom u Kragujevcu u predmetu St. 14/21 (ranije broj St. 35/15).
14. Utvrđuje se pravo S. R, M. L, R. M, V. S, D. V. i D. R. na naknadu nematerijalne štete svakom u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za eventualno već isplaćene iznose po osnovu eventualno utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom u Kragujevcu u predmetu St. 14/21 (ranije broj St. 35/15). Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
15. Utvrđuje se pravo S. R, M. L, R. M, V. S, D. V. i D. R. na naknadu materijalne štete svakom u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom u Kragujevcu u predmetu St. 14/21 (ranije broj St. 35/15), umanjenih za iznose koji su po tom osnovu eventualno već isplaćeni ili na drugi način namireni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
16. Odbacuju se zahtevi podnosilaca ustavnih žalbi za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom.
O b r a z l o ž e nj e
1. S. R, M. L, R. M, V. S, D. V. i D. R, svi iz Aranđelovca, su Ustavnom sudu, 27. jula 2022. godine, preko punomoćnika M. Z, advokata iz Beograda, podneli ustavne žalbe, protiv akata navedenih u tač. 1. do 12. izreke, zbog povrede prava iz člana 32. stav 1. i čl. 36. i 58. Ustava Republike Srbije, kao i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom u Kragujevcu u predmetu St. 14/21 (ranije broj St. 35/15).
Podnosioci ustavnih žalbi navode da su osporenim rešenjima pravnosnažno odbijeni njihovi prigovori radi ubrzavanja predmetnog stečajnog postupka i da je ocena Privrednog apelacionog suda, prema kojoj nema povrede prava na suđenje u razumnom roku, suprotna praksi Evropskog suda za ljudska prava. Predlažu da Ustavni sud usvoji ustavne žalbe, utvrdi podnosiocima pravo na naknadu materijalne štete i nematerijalne štete, kao i naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom.
Ustavni sud je, u skladu sa odredbama člana 43. st. 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), ustavne žalbe spojio radi jedinstvenog postupanja.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, na osnovu dostavljene dokumentacije, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari.
Rešenjem Privrednog suda u Kragujevcu St. 35/15 od 3. avgusta 2015. godine otvoren je stečajni postupak nad stečajnim dužnikom „Š.“ d.o.o. Aranđelovac, a za stečajnog upravnika je imenovana Agencija za privatizaciju.
Nakon izvršene prodaje stečajnog dužnika, pravnosnažnim rešenjem Privrednog suda u Kragujevcu St. 35/15 od 12. maja 2021. godine obustavljen je stečajni postupak prema stečajnom dužniku PD „Š.“ DOO Aranđelovac, a stečajni postupak je nastavljen prema stečajnoj masi stečajnog dužnika, u predmetu St. 14/21.
Rešenjem Privrednog suda u Kragujevcu St. 14/21 od 28. decembra 2022. godine, koje je postalo pravnosnažno 24. januara 2023. godine, zaključen je stečajni postupak i nad stečajnom masom stečajnog dužnika.
Podnosioci ustavnih žalbi su u predmetnom stečajnom postupku prijavili svoja potraživanja iz radnog odnosa koja su im u istom postupku i priznata.
Osporenim rešenjima Privrednog apelacionog suda odbijene su kao neosnovane žalbe podnosilaca ustavnih žalbi i potvrđena osporena prvostepena rešenja Privrednog suda u Kragujevcu kojima su odbijeni njihovi prigovori radi ubrzavanja stečajnog postupka u predmetu tog suda St. 14/21 (ranije broj St. 35/15). U obrazloženjima osporenih rešenja je navedeno da je sud postupao u svemu u skladu sa odredbama Zakona o stečaju i da su u konkretnom slučaju pravilno primenjena merila iz člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.
4. Odredbama člana 18. st. 2. i 3. Ustava je utvrđeno da se Ustavom jemče, i kao takva, neposredno primenjuju ljudska i manjinska prava zajemčena opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, potvrđenim međunarodnim ugovorima i zakonima i da se odredbe o ljudskim i manjinskim pravima tumače u korist unapređenja vrednosti demokratskog društva, saglasno važećim međunarodnim standardima ljudskih i manjinskih prava, kao i praksi međunarodnih institucija koje nadziru njihovo sprovođenje. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega. Odredbom člana 58. stav 1. Ustava jemči se mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona.
Odredbom člana 2. Zakona o izmeni i dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 92/23) propisano je da se u članu 82. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS”, br. 109/07, 99/11, 18/13, 40/15, 103/15 i 10/23) dodaje stav 2. koji glasi: „Izuzetno od stava 1. ovog člana ustavna žalba može se izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, ako je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u stečajnim i izvršnim postupcima koji se vode radi namirenja priznatih ili utvrđenih potraživanja u kojima je stečajni, odnosno izvršni dužnik preduzeće sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom.”
Odredbom člana 1. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 92/23), koji je stupio na snagu 4. novembra 2023. godine, propisano je da se Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku ne primenjuje na stečajne i izvršne postupke koji se vode radi namirenja priznatih ili utvrđenih potraživanja u kojima je stečajni, odnosno izvršni dužnik preduzeće sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom. Odredbom člana 16. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano je da se prigovor radi ubrzavanja stečajnog ili izvršnog postupka iz člana 1. ovog zakona po kojem nije doneta odluka do dana stupanja na snagu ovog zakona, smatra ustavnom žalbom.
5. Ispitujući navode podnosilaca u delu u kojem su ustavne žalbe izjavljene protiv rešenja Privrednog suda u Kragujevcu i Privrednog apelacionog suda kojima su pravnosnažno odbijeni njihovi prigovori radi ubrzavanja postupka, Ustavni sud je konstatovao da je tvrdnja podnosilaca o povredi prava na pravično suđenje zasnovana na navodima da osporena rešenja ne sadrže odgovarajuća obrazloženja.
Polazeći od stavova i ocena koji su detaljno izloženi u Odluci Už-11320/2021 od 7. juna 2023. godine, Ustavni sud ukazuje da postupajući sudovi prilikom donošenja osporenih rešenja nisu imali u vidu relevantnu praksu Evropskog suda koja se tiče neizvršenja pravnosnažnih sudskih odluka donetih prema preduzećima sa većinskim državnim ili društvenim kapitalom (koja je navedena u označenoj odluci), već da su osporena rešenja isključivo zasnovana na primeni merila za ocenu trajanja suđenja u razumnom roku iz člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.
Ustavni sud ovde posebno ukazuje na praksu Evropskog suda u predmetu Lilić i drugi protiv Srbije (predstavke br. 16857/19 i 43001/19, presuda od 14. januara 2021. godine, stav 11.), prema kojoj je period neizvršenja pravnosnažne domaće odluke donete prema preduzeću sa većinskim državnim ili društvenim kapitalom u trajanju do godinu dana u skladu sa zahtevima Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok svako duže trajanje namirenja potraživanja predstavlja povredu Evropske konvencije.
Polazeći od navedenog, a imajući u vidu da je predmetni stečajni postupak u trenutku donošenja osporenih rešenja trajao oko sedam godina, te da postupajući sudovi prilikom donošenja osporenih rešenja nisu imali u vidu relevantnu praksu Evropskog suda, koju prihvata i ovaj sud, Ustavni sud je ocenio da je osporenim rešenjima Privrednog suda u Kragujevcu i Privrednog apelacionog suda merodavno pravo primenjeno na ustavnopravno neprihvatljiv način na štetu podnosilaca. Ustavni sud napominje da je sličan pravni stav izneo u Odluci Už-5357/2022 od 7. marta 2024. godine.
Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon, 103/15, 10/23 i 92/23), usvojio ustavne žalbe podnosilaca i utvrdio da im je osporenim rešenjima povređeno pravo na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, odlučujući kao u tač. 1, 3, 5, 7, 9. i 11. izreke.
6. Odlučujući o načinu otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud je, primenom odredbe člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, poništio osporena rešenja, odlučujući kao u tač. 2, 4, 6, 8, 10. i 12. izreke.
Međutim, imajući u vidu da je odredbom člana 1. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, koji je stupio na snagu 4. novembra 2023. godine, isključena nadležnost „redovnih“ sudova za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na stečajne i izvršne postupke koji se vode radi namirenja priznatih ili utvrđenih potraživanja u kojima je stečajni, odnosno izvršni dužnik preduzeće sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, Ustavni sud nije vratio predmete „redovnom“ sudu na ponovno odlučivanje o istaknutoj povredi prava na suđenje u razumnom roku.
7. Odlučujući o istaknutoj povredi prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom u Kragujevcu u predmetu St. 14/21, Ustavni sud je pošao od prakse Evropskog suda u vezi sa pitanjem odgovornosti države za neizvršenje sudskih odluka u kojima je dužnik preduzeće sa većinskim državnim, odnosno društvenim kapitalom.
U tom smislu, Ustavni sud posebno ukazuje da je u predmetu Lilić i drugi protiv Srbije Evropski sud konstatovao da je još ranije isticao da je period neizvršenja pravnosnažne domaće odluke do godinu dana u skladu sa zahtevima Evropske konvencije, te da je utvrđivao povredu kada god je taj period bio duži od godinu dana, bez obzira na to da li se pravnosnažna domaća odluka izvršava kroz izvršni ili stečajni postupak. U predmetu Lilić i drugi protiv Srbije, Evropski sud je ukazao i na svoju praksu u predmetu Bugarić protiv Srbije (broj predstavke 39694/10, odluka od 6. decembra 2016. godine) u kome je odbačena predstavka podnositeljke u situaciji kada je izvršni postupak trajao kraće od sedam meseci. Evropski sud je u predmetu Lilić i drugi protiv Srbije, takođe, istakao da je u predmetu Crnišanin i drugi protiv Srbije utvrdio povredu Evropske konvencije u situaciji kada je relevantan period neizvršenja trajao između jedne godine i pet meseci i četiri godine i osam meseci.
8. Polazeći od navedenih stavova Evropskog suda, koje prihvata i ovaj sud, Ustavni sud ukazuje da svaki postupak koji se vodi radi namirenja pravnosnažno utvrđenog potraživanja (stečajni, izvršni ili neki drugi) prema preduzeću sa većinskim društvenim, odnosno državnim kapitalom, a koji traje duže od perioda koji se u praksi Evropskog suda smatra prihvatljivim, predstavlja osnov za utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku. Pri tome, Ustavni sud naglašava da u tom slučaju nisu od isključivog ili odlučujućeg značaja okolnosti od uticaja na trajanje izvršnog, odnosno stečajnog postupka, kao što su složenost postupka i postupanje organa postupka i stranaka u postupku, već je odlučujuća okolnost za utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku upravo činjenica da potraživanje nije namireno u relevantnom vremenskom periodu, u skladu sa praksom Evropskog suda.
Polazeći od navedenog, a imajući u vidu da je osporeni stečajni postupak u trenutku podnošenja ustavnih žalbi trajao duže od sedam godina, a da potraživanja podnosilaca prema preduzeću sa društvenim, odnosno državnim kapitalom nisu namirena, Ustavni sud je ocenio da je podnosiocima povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava.
Ustavni sud je, stoga, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, usvojio ustavne žalbe podnosilaca i utvrdio da im je u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom u Kragujevcu u predmetu St. 14/21 (ranije broj St. 35/15), povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, odlučujući kao u tački 13. izreke.
9. Razmatrajući tvrdnje podnosilaca da im je u osporenom stečajnom postupku povređeno pravo na imovinu iz člana 58. Ustava, Ustavni sud je pošao od svog stava da je u predmetima koji se tiču neizvršenja pravosnažnih sudskih odluka donetih prema preduzećima sa većinskim državnim ili društvenim kapitalom, utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku preduslov za utvrđivanje povrede prava na imovinu i usvajanje zahteva za naknadu materijalne štete u visini nenaplaćenog, odnosno nenamirenog potraživanja.
Polazeći od navedenog, a imajući u vidu da je prethodno utvrdio da je podnosiocima ustavnih žalbi povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u osporenom stečajnom postupku, Ustavni sud je ocenio da propust Privrednog suda u Kragujevcu da obezbedi namirenje potraživanja podnosilaca koja potiču iz radnog odnosa, prema stečajnom dužniku sa pretežnim državnim, odnosno društvenim kapitalom, predstavlja povredu prava podnosilaca na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava.
Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, usvojio ustavne žalbe podnosilaca i utvrdio da im je u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom u Kragujevcu u predmetu St. 14/21 (ranije broj St. 35/15), povređeno pravo na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava, odlučujući kao u tački 13. izreke.
10. Na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 14. izreke, odlučio da se pravično zadovoljenje podnosilaca ustavnih žalbi zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku ostvari utvrđenjem prava na naknadu nematerijalne štete i to svakom podnosiocu u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za eventualno već isplaćene iznose po osnovu eventualno utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom u Kragujevcu u predmetu St. 14/21 (ranije broj St. 35/15). Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
Prilikom odlučivanja o visini iznosa naknade nematerijalne štete, Ustavni sud je imao u vidu stavove Evropskog suda koji su izraženi u odluci u predmetu Stanković protiv Srbije (predstavka broj 41285/19, odluka od 19. decembra 2019. godine), a koje je i Ustavni sud prihvatio u svojoj praksi (videti npr. Odluku Už-7309/2018 od 17. decembra 2020. godine i Odluku Už- 277/2017 od 4. juna 2020. godine).
11. Odlučujući o načinu otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava na imovinu, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 15. izreke, utvrdio pravo podnosilaca ustavnih žalbi na naknadu materijalne štete svakom u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom u Kragujevcu u predmetu St. 14/21 (ranije broj St. 35/15), umanjenih za iznose koji su po tom osnovu eventualno već isplaćeni ili na drugi način namireni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
S tim u vezi, Ustavni sud konstatuje da je Evropski sud u presudi Stevanović i drugi protiv Srbije (broj predstavke 43815/17 i 15 drugih, od 27. avgusta 2019. godine, stav 17.) prihvatio stanovište prema kome prilikom dosuđivanja materijalne štete zbog propusta da potraživanje podnosilaca bude namireno, podnosioci nemaju pravo na zakonsku zateznu kamatu za period nakon pokretanja stečajnog postupka.
12. Nakon što je podnosiocima utvrdio povredu prava iz čl. 32. i 58. Ustava i utvrdio pravo na naknadu nematerijalne i materijalne štete, Ustavni sud je našao da je bespredmetno razmatranje ustavnih žalbi u odnosu na istaknutu povredu prava iz člana 36. Ustava.
13. U pogledu zahteva podnosilaca za naknadu troškova postupka na ime sastava ustavnih žalbi od strane advokata, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo načelan stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, pri čemu u konkretnom slučaju ne postoje bilo kakve izuzetne i posebne okolnosti koje bi opravdale drugačiju primenu člana 6. stav 2. Zakona (videti presudu u predmetu Evropskog suda Dragan Kovačević protiv Hrvatske, broj predstavke 49281/15, od 12. maja 2022. godine, stav 83.). Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ove zahteve podnosilaca, rešavajući kao u tački 16. izreke.
14. Na osnovu iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 47. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda, Sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.
Slični dokumenti
- Už 13130/2022: Utvrđena povreda prava na imovinu i suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku
- Už 7676/2022: Povreda prava u stečajnom postupku protiv preduzeća sa društvenim kapitalom
- Už 5583/2022: Povreda prava na suđenje u razumnom roku i imovinu u stečajnom postupku
- Už 12200/2022: Odluka Ustavnog suda o povredi prava u dugotrajnom stečajnom postupku
- Už 3806/2022: Povreda prava na pravično suđenje i imovinu u dugotrajnom stečajnom postupku