Povreda prava na pravično suđenje zbog obavezivanja privatnog tužioca na plaćanje troškova
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu, utvrdivši povredu prava na pravično suđenje. Nepravično je obavezati privatnog tužioca da snosi troškove postupka kada je okrivljeni oslobođen zbog dekriminalizacije dela, a ne zbog neosnovanosti tužbe.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-8760/2013
15.09.2016.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragan Stojanović, Predrag Ćetković, Milan Stanić, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Jugoslava Ristića iz Berilovca kod Pirota, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 15. septembra 2016. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalb a Jugoslava Ristića i utvrđuje da je rešenjem Osnovnog suda u Pirotu K. 78/13(2008) od 25. jula 2013. godine i rešenjem Osnovnog suda u Pirotu Kv. 212/13 od 16. septembra 2013. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
2. Poništava se rešenje Osnovnog suda u Pirotu Kv. 212/13 od 16. septembra 2013. godine i određuje da isti sud ponovo odluči o žalbi punomoćnika privatnog tužioca Jugoslava Ristića, advokata Jelice Nedeljković izjavljenoj protiv rešenja Osnovnog suda u Pirotu K. 78/13(2008) od 25. jula 2013. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Jugoslav Ristić iz Berilovca kod Pirota podne o je Ustavnom sudu , 28. oktobra 201 3. godine, ustavn u žalb u protiv rešenja označenih u izreci, zbog povrede prava na pravično suđenje, na suđenje u razumnom roku i na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 36. Ustava Republike Srbije.
Ustavnom žalbom se osporavaju sudske odluke kojima je podnosilac ustavne žalbe obavezan da nadoknadi troškove krivičnog postupka okrivljenom koji je, primenom blažeg zakona, oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo klevete, koje mu je privatnom krivičnom tužbom podnosioca ustavne žalbe bilo stavljeno na teret, s obzirom na to da je u toku postupka Zakonom o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika brisan član 171. Krivičnog zakonika.
U ustavnoj žalbi je navedeno da dekriminalizacija krivičnog dela klevete ne treba da padne na teret građana, što je u konkretnom slučaju učinjeno time što je podnosilac ustavne žalbe, kao privatni tužilac obavezan da snosi troškove koje je okrivljeni imao u krivičnom postupku, a koji je zbog izmena krivičnog zakonodavstva oslobođen od optužbe. U odnosu na istaknutu povredu prava na suđenje u razumnom roku, podnosilac je naveo da je postupak neopravdano dugo trajao, u kojem je prekvalifikacijom krivičnog dela uvrede u krivično delo klevete, i to po službenoj dužnosti , nakon izmena krivičnog zakonodavstva , posle više od četiri godine okrivljeni oslobođen optužbi .
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. U sprovedenom postupku, Ustavni sud je iz navoda ustavne žalbe i dostavljene dokumentacije utvrdio da je podnosilac ustavne žalbe u svojstv u privatnog tužioca okrivljenom stavio na teret krivično delo uvrede iz člana 17 0. Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, broj 85/05 i dr.) za koje je oglašen krivim presudom Osnovnog suda u Pirotu K. 78/13 od 26. marta 2013. godine; da je nakon izmena Krivičnog zakonika, Zakonom o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, broj 121/12) i brisanja ranije odredbe člana 171, Apelacioni sud u Nišu, odlučujući povodom žalbe okrivljenog preinačio osuđujuću prvostepenu presudu, tako što je radnje izvršenja okrivljenog prekvalifikovao u produženo krivično delo klevete iz člana 171. Krivičnog zakonika, te ga je oslobodio od optužbe s obzirom na to da je predmetna inkriminacija prestala da postoji. Osporenim rešenjima odlučeno je o troškovima krivičnog postupka, tako što je primenom odredbe člana 197. stav 3. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 46/06, 49/07, 122/08, 20/09, 72/09 i 76/10) privatni tužilac obavezan da nadoknadi celokupne troškove koje je imao okrivljeni u iznosu od 201.750,00 dinara.
4. Odredbama Ustava na čiju se povredu podnosilac poziva, utvrđeno je: da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da se j emči jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave (član 36. stav 1 .); da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu (član 36. stav 2.).
Odredbama člana 197. Zakonika o krivičnom postupku ( „Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 „ Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 46/06, 49/07, 122/08, 20/09, 72/09 i 76/10) (u daljem tekstu: ZKP), koji je važio u vreme donošenja osporenih rešenja, bilo je propisano: da kad se obustavi krivični postupak ili kad se donese presuda kojom se okrivljeni oslobađa od optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rešenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka iz člana 193. stav 2. tač 1. do 6. ovog zakonika, kao i nužni izdaci okrivljenog i nužni izdaci i nagrada branioca, padaju na teret budžetskih sredstava, osim u slučajevima određenim u sledećim stavovima (stav 1.); da je privatni tužilac dužan da naknadi troškove krivičnog postupka iz člana 193. stav 2. tač. 1. do 6. i 8. ovog zakonika, nužne izdatke okrivljenog, kao i nužne izdatke i nagradu njegovog branioca, ako je postupak završen presudom kojom se okrivljeni oslobađa od optužbe ili presudom kojom se optužba odbija ili rešenjem o obustavi postupka, osim ako je postupak obustavljen, odnosno ako je donesena presuda kojom se optužba odbija zbog smrti okrivljenog ili zbog toga što je nastupila zastarelost krivičnog gonjenja usled odugovlačenja postupka koje se ne može pripisati u krivicu privatnog tužioca, a ako je postupak obustavljen usled odustanka od tužbe, okrivljeni i privatni tužilac mogu se poravnati u pogledu njihovih međusobnih troškova (stav 3.).
Odredbama člana 193. stav 2. ZKP bilo je propisano da troškovi krivičnog postupka obuhvataju: troškove za svedoke, veštake, tumače i stručna lica i troškove uviđaja (tačka 1)); troškove prevoza okrivljenog (tačka 2)); izdatke za dovođenje okrivljenog (tačka 3 )); putne troškove službenih lica (tačka 4) ); troškove lečenja okrivljenog za vreme dok se nalazi u pritvoru, kao i troškove porođaja, osim troškova koji se naplaćuju iz fonda za zdravstveno osiguranje (tačka 5 )); troškove tehničkog pregleda vozila, medicinskih i bioloških analiza i prevoza leša do mesta obdukcije (tačka 6 )); nagradu i nužne izdatke branioca, nužne izdatke privatnog tužioca i oštećenog kao tužioca i njihovih zakonskih zastupnika, kao i nagradu i nužne izdatke njihovih punomoćnika (tačka 7) ); nužne izdatke oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika, kao i nagradu i nužne izdatke njegovog punomoćnika (tačka 8 )).
5. Po oceni Ustavnog suda, podnosilac ustavne žalbe povredu prava na pravično suđenje argumentuje pogrešno m primen om merodavnog prava, i to pogrešno m primen om odredb e člana 197. stav 3. Zakonika o krivičnom postupku kojom je bilo propisano da je privatni tužilac dužan da naknadi taksativno navedene troškove krivičnog postupka (na čije plaćanje je obavezan podnosilac ustavne žalbe kao privatni tužilac), ako je postupak, između ostalog, završen presudom kojom se okrivljeni oslobađa od optužbe (kao u konkretnom slučaju). Podnosilac smatra da razlog koji je doveo do oslobađanja okrivljenog od optužbe – dekriminalizacija krivičnog dela koje mu je bilo stavljeno na teret, nije razlog na koji je privatni tužilac mogao uticati, te stoga nije pravično da privatni tužilac bude obavezan na isplatu troškova krivičnog postupka.
Ustavni sud najpre ukazuje da se, polazeći od ustaljene prakse Ustavnog suda, a imajući u vidu utvrđenu sadržin u prava na pravično suđenje ovo pravo u krivičnom postupku jemči pre svega okrivljenom licu, pošto se u tom postupku odlučuje o osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, odnosno o optužbama koje se nekom licu stavljaju na teret.
Podnosilac ustavne žalbe je lice koje je u krivičnom postupku imalo svojstvo privatnog tužioca, a osporava odluke suda kojima je pravnosnažno obavezan na plaćanje troškova postupka. S obzirom na to da je osporenom sudskom odlukom odlučivano o imovinskim obavezama, Ustavni sud nalazi da obavezanom licu može biti povređeno pravo iz člana 32. stav 1. Ustava, te je stoga, izuzetno, u konkretnom slučaju priznao aktivnu legitimaciju podnosiocu ustavne žalbe i ocenio da su ispunjene procesne pretpostavke za meritorno odlučivanje o podnetoj ustanoj žalbi.
6. Razmatrajući navode ustavne žalbe o istaknutoj povredi prava na pravično suđenje koju podnosilac obrazlaže pogrešnom primenom merodavnog prava, Ustavni sud je utvrdio da je osporenim rešenjem podnosilac ustavne žalbe, u svojstvu privatnog tužioca, obavezan da snosi celokupne troškove krivičnog postupka koji je okončan oslobađajućom presudom iz razloga što delo koje je bilo predmet optužbe nije krivično delo, s obzirom na to da je u toku krivičnog postupka izmenama Krivičnog zakonika brisana odredba člana 171. kojom je, u vreme podnošenja privatne krivične tužbe, bilo predviđeno krivično delo klevete.
Ustavni sud, najpre, ukazuje na to da iz citiranih zakonskih odredbi člana 197. ZKP proizlazi da konačna odluka o obavezi naknade troškova krivičnog postupka prvenstveno zavisi od ishoda krivičnog postupka u pogledu glavne stvari – odnosno uspeha nadležnog tužioca da opravda vođenje sudskog postupka dokazivanjem protivpravnog ponašanja okrivljenog lica.
Ustavni sud smatra da podnosilac opravdano ukazuje na to da je osporena sudska odluka nepravična, s obzirom na to da je privatni tužilac obavezan na plaćanje svih troškova krivičnog postupka, iako oslobađajuća presuda nije bila rezultat neuspeha privatnog tužioca da dokaže krivicu okrivljenog za izvršenje dela koje je u vreme podnošenja optužnog akta bilo propisano kao krivično delo, niti je skrivio nastanak troškova nepostupanjem u skladu sa svojim procesnim dužnostima.
Polazeći od navedenog, a imajući u vidu da iz osporenih rešenja proizlazi da je protivno standardima pravičnosti Osnovni sud u Pirotu privatnog tužioca obavezao da pored svojih troškova krivičnog postupka snosi i troškove postupka okrivljenog u specifičnoj pravnoj situaciji – oslobađanja okrivljenog od optužbe usled toga što je u toku sudskog postupka izmenama Krivičnog zakonika dekriminalizovana kleveta, Ustavni sud je ocenio da je osporenim sudskim odlukama povređeno pravo podnosioca na pravično suđenje zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava. Stoga je Ustavni sud ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15 – dr. zakon i 103/15), i odlučio kao u prvom delu tačke 1. izreke.
7. Ustavni sud je, shodno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, ocenio da se štetne posledice povrede prava mogu otkloniti jedino poništajem rešenja Osnovnog suda u Pirotu Kv. 212/13 od 16. septembra 2013. godine i određivanjem da taj sud kao nadležan ponovo odluči o žalbi punomoćnika privatnog tužioca Jugoslava Ristića, advokata Jelice Nedeljković izjavljenoj protiv rešenja Osnovnog suda u Pirotu K. 78/13(2008) od 25. jula 2013. godine.
S obzirom na to da je Ustavni sud utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava i naložio otklanjanje štetnih posledica, to ovaj sud nije posebno razmatrao navode o povredi prava na jednaku zaštitu prava i prava na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava.
8. Ispitujući ispunjenost pretpostavki za odlučivanje o istaknutoj povredi prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je utvrdio da ustavna žalba ne sadrži relevantne ustavnopravno prihvatljive razloge kojima se argumentovano ukazuje na povredu označenog prava u krivičnom postupku u kojem je podnosilac imao svojstvo privatnog tužioca, već da podnosilac nezadovoljan isključivo odlukom o troškovima krivičnog postupka, samo uzgredno, ukazuje na povredu prava na suđenje u razumnom roku, navodeći da je postupak neopravdano dugo trajao, zbog čega je nakon izmena krivičnog zakonodavstva nakon više od četiri godine okrivljeni oslobođen od optužbi.
Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu u odnosu na istaknutu povredu prava na suđenje u razumnom roku, rešavajući kao u drugom delu tačke 1. izreke, jer u tom delu nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
9. Na osnovu iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić