Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu zbog neizvršenja presude
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu, utvrđuje povredu prava na imovinu zbog nesprovođenja izvršenja protiv dužnika u državnom vlasništvu. Dosuđuje naknadu materijalne štete u visini priznatog potraživanja u stečaju. Deo žalbe koji se odnosi na drugi izvršni postupak se odbacuje.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-8903/2016
24.10.2019.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije Snežana Marković , dr Dragana Kolarić, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), dr Jovan Ćirić, Gordana Ajnšpiler Popović, dr Vladan Petrov i dr Nataša Plavšić , članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Lj. C . iz Leskovca , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 24. oktobra 2019. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Lj. C . i utvrđuje da je u izvršnom postupku koji se vod io pred Osnovnim sudom u Leskovcu u predmetu I. 1306/11 podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na imovinu, zajemčeno odredbama člana 58. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
2. Utvrđuje se pravo podnositeljke ustavne žalbe na naknadu materijalne š tete u visini iznosa utvrđenog u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 38/15, a po osnovu rešenja o izvršenju Osnovnog suda u Leskovacu I. 1306/11 od 28. aprila 2011. godine, umanjenog za iznos koji je po tom osnovu eventualno već isplaćen. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
O b r a z l o ž e nj e
1. Lj. C . iz Lesko vca izjavil a je Ustavnom sudu, 23. novembra 201 6. godine, preko punomoćnika D. M, advokata iz Lesko vca, ustavnu žalbu zbog povrede prava na imovinu, zajemčenog odredbama člana 58. Ustava Republike Srbije , u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Leskovcu u predmetu I. 1306/11 i izvršnom postupku koji se vodio pred Opštinskim sudom u Leskovcu u predmetu I. 273/09, a kasnije pred Osnovnim sudom u Leskovcu u predmetu I. 1556/11.
Podnositeljka je, između ostalog, navela: da je vodila dva izvršna postupka pred Osnovnim sudom u Leskovcu; da je, u međuvremenu, nad izvršnim dužnikom otvoren stečajni postupak; da je podnela prijavu potraživanja u stečajnom postupku, te da joj je zaključkom stečajnog upravnika priznato potraživanje u celosti.
Podnositeljka je istak la zahtev za naknadu materijalne štete u vis ini iznosa utvrđenih u izvršnom postupku i tražila naknadu advokatskih troškova nastalih pokretanjem postupka pred Ustavnim sudom.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Lj. C . iz L eskovca, ovde podnositeljka ustavne žalbe, podnela je 26. aprila 2011. godine Opštinskom sudu u Leskovcu predlog za izvršenje pr otiv izvršnog dužnika „N.“ AD Leskovac u restruktu riranju, na osnovu pravnosnažne i izvršne presude Opštinskog suda u Leskovcu P1. 137/09 od 17. jula 2009. godine radi naplate duga po osnovu neisplaćene razlike od minimalne do pune zarade za period od 1. maja do 31. avgusta 2007. godine u pojedinačnim mesečnim iznosima navedenim u predlogu, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mesečni iznos od dana dospelosti pa do isplate, kao i za parnične troškove i troškove izvršenja, i to zaplenom novčanih sredstava sa računa izvršnog dužnika i uplatom na tekući račun izvršnog poverioca.
Osnovni sud u Leskovcu , rešenjem I. 1306/11 od 28. aprila 2011. godine, odredio je predloženo izvršenje.
Rešenjem Višeg suda u Leskovcu R4. I. 13/15 od 3 . marta 2015. godine, u stavu prvom izreke, usvojen je zahtev predlagača, ovde podnositeljke ustavne žalbe, za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku pred Osnovnim sudom u Leskovcu u predmetu I. 1306/11 ; u stavu d rugom izreke naloženo je Osnovnom sudu u Leskovcu da u roku od šest meseci preduzme sve mere kako b i se postupak izvršenja iz stava prvog izreke okončao u najkraćem mogućem r oku; u stavu trećem izreke određena je predlagaču primerena naknada za povredu prava na suđe nje u razumnom roku u iznosu od 600 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS važećem u vreme isplate, koji iznos će se isplatiti iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredeljenih za rad sudova u roku od tri meseca računajući od dana podnošenja zahteva predlagača za isplatu ; u stavu četvrtom izreke odbijen je kao neosnovan višak zahteva za naknadu nematerijalne štete preko dosuđenog iznosa. Podnosiocu zahteva su dosuđeni i troškovi postupka u iznosu od 6.000,00 dinara.
Rešenje Višeg suda je postalo pravnosnažno 19. marta 2015. godine.
Ustavni sud je, na osnovu obaveštenja Privrednog suda u Leskovcu Su. Br. II-17/2019-16-1 od 28. februara 2019. godine, utvrdio : da je nad stečajnim dužnikom „N.“ AD Leskovac otvoren postupak stečaja pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 38/15; da je podnositeljka ustavne žalbe prijavila svoje potraživanje u stečajnom postupku, te da joj je isto priznato u celini, u iznosu od 878.342,71 dinara.
Ustavni sud je, proverom podataka preko Portala sudova, utvrdio da je obustavljen postupak stečaja u odnosu na stečajnog dužnika , a da je nastavljen prema stečajnoj masi „N.“.
4. Odredbom člana 58. stav 1. Ustava jemči se mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona.
5. Imajući u vidu navedeno, po oceni Ustavnog suda, propust nadležnog suda da obezbedi da se namiri potraživanje utvrđeno sudskom odlukom u korist podnositeljke ustavne žalbe, a protiv „N.“ AD L eskovac, koji je u vreme nastanka obaveze bio u pretežnom državnom vlasništvu, u konkretnom slučaju, predst avlja i povredu prava podnositeljke na mirno uživanje imovine zajemčenog odredbom člana 58. Ustava, (videti, pored drugih, Odluku Ustavnog suda Už-1712/2010 od 21. marta 2013. godine, dostupno na internet stranici: www.ustavni.sud.rs). S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon i 103/15), i odlučio kao u tački 1. izreke.
6. Polazeći od navedenog, a uzimajući u obzir i praksu međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Ustavni sud je, saglasno odredb i člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. izreke utvrdio pravo podnositeljke ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini izn osa utvrđenog u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 38/15, a po osnovu rešenja o izvršenju Osnovnog suda u Leskovacu I. 1306/11 od 28. aprila 2011. godine, umanjenog za iznose koji su joj po tom osnovu eventualno već isplaćeni . Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
7. U pogledu preostalog dela ustavne žalbe u kome se ističe povreda prava na imovinu i traži naknada materijalne štete u visini potraživanja utvrđenih u izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Leskovcu u predmetu I. 1556/11 (ranije I. 273/09), Ustavni sud konstatuje da je rešenjem Višeg suda u Leskovcu R4 i. 13/15 od 3. marta 2015. godine podnositeljki ustavne žalbe, kao predlagaču, utvrđena povreda prava na suđ enje u razumnom roku u izvršnom postupku pred Osnovnim sudom u Leskovcu u predmetu I. 1306/11, i da podnositeljka nije podnela žalbu protiv tog reše nja, iako je o tome bila poučena. Ustavni sud konstatuje da u izvršnom postupku pred Osnovnim sudom u Leskovcu u predmetu I. 1556/11 (ranije I. 273/09) nije utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku.
Ustavni sud takođe konstatuje da postupak namirenja podnositeljke ustavne žalbe nije okončan, budući da je stečajni postupak koji se vodi o pred Privrednim sud om u Beogradu u predmetu St. 38/15, a u kome podnositeljka ustavne žalbe ima la svojstvo steč ajnog poverioca, nastavljen prema stečajnoj masi.
Polazeći od navedenog, a imajući u vidu da je utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku preduslov isticanja povrede prava na imovinu i zahteva za naknadu materijalne štete u visini nenaplaćenog potraživanja, Ustavni sud ističe da je utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji nije okončan, još od maja 2014. godine, u nadležnosti redovnih sudova, a ne Ustavnog suda, pri čemu se zaštita ovog prava od 1. januara 2016. godine ostvaruje u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/15). Takođe, Ustavni sud naglašava da je članom 31. stav 1. Zakona predviđeno da lice kome je utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku ima pravo da u parničnom postupku ostvari naknadu imovinske (materijalne) štete od Republike Srbije, čime se, suštinski, ostvaruje i zaštita zajemčenog prava na imovinu.
Kako iz navoda ustavne žalbe i dostavljene dokumentacije proizlazi da podnositeljka pre obraćanja Ustavnom sudu nije iskoristi la Zakonom propisan pravni put za zaštitu svojih prava u redovnom postupku u odnosu na izvršni postupak koji se vodio pred Osnovnim sudom u Leskovcu u predm etu I. 1556/11 (I. 273/09), to je Ustavni sud utvrdio da nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka u tom delu. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu u preostalom delu i rešio kao u drugom delu tačke 1. izreke.
8. Što se tiče zahteva podnositeljke ustavne žalbe za naknadu advokatskih troškova nastalih pokretanjem postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud ukazuje da nema osnova za određivanje tražene naknade troškova, u smislu odredbe člana 6. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu (videti , pored drugih, Odluku Už-633/2011 od 8. maja 2013. godine).
9. Ustavni sud je, na osnovu svega iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić, s.r.