Odbačena ustavna žalba zbog nepostojanja povrede prava na pravično suđenje
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu podnetu zbog obustave istrage i odbijanja zahteva za sprovođenje istrage. Utvrđeno je da pravo na pravično suđenje ne garantuje oštećenom pravo da se protiv trećeg lica pokrene i vodi krivični postupak.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Beka Viorike iz Banatskog Novog Sela, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 1. aprila 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Beka Viorike izjavljena protiv rešenja Okružnog suda u Beogradu Ki. 229/05 od 1. avgusta 2005. godine i rešenja Okružnog suda u Pančevu Kv. 474/08 od 17. decembra 2008. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Beka Viorika iz Banatskog Novog Sela podnela je Ustavnom sudu 15. januara 2010. godine ustavnu žalbu protiv rešenja Okružnog suda u Beogradu Ki. 229/05 od 1. avgusta 2005. godine i rešenja Okružnog suda u Pančevu Kv. 474/08 od 17. decembra 2008. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog odredbama člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Podnositeljka ustavne žalbe je navela da je istraga protiv lica koja su bila osumnjičena za izvršenje krivičnog dela razbojništva, a u kom predmetu je ona imala svojstvo oštećene, obustavljena osporenim rešenjem istražnog sudije Okružnog suda u Beogradu Ki. 229/05 od 1. avgusta 2005. godine i da je osporenim rešenjem Okružnog suda u Pančevu Kv. 474/08 od 17. decembra 2008. godine odlučeno da nema mesta sprovođenju istrage protiv dva prijavljena lica, a po njenom zahtevu za sprovođenje istrage. U ustavnoj žalbi su iznete i primedbe na način sprovođenja istražnih radnji od strane Policijske uprave Pančevo. Zahtevala je da Ustavni sud utvrdi povredu prava podnositeljke ustavne žalbe i da joj dosudi naknadu štete u opredeljenom iznosu.
2. Ustavna žalba je kao pravno sredstvo ustanovljena Ustavom Republike Srbije, koji je stupio na snagu 8. novembra 2006. godine. Saglasno odredbi člana 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07), koji je stupio na snagu 6. decembra 2007. godine, sadržinski je identična navedenoj odredbi člana 170. Ustava.
Odredbom člana 84. stav 1. istog Zakona propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da se ustavna žalba može izjaviti samo protiv pojedinačnog akta koji je donet ili radnje koja je izvršena nakon proglašenja Ustava Republike Srbije, odnosno nakon 8. novembra 2006. godine, kao i da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da su Ustavom zajemčena prava i slobode povređena ili uskraćena licu koje podnosi ustavnu žalbu.
3. Ustavni sud je u sprovednom prethodnom postupku utvrdio da se podnositeljka ustavne žalbe Ustavnom sudu obraća kao oštećena, odnosno oštećena kao tužilac u krivičnim predmetima u kojima su doneta osporena rešenja. Osporenim rešenjem istražnog sudije Okružnog suda u Beogradu Ki. 229/05 od 1. avgusta 2005. godine obustavljena je istraga protiv više okrivljenih lica, među kojima i protiv dva lica zbog krivičnog dela razbojništva izvršenog na štetu podnositeljke ustavne žalbe. Osporenim rešenjem Okružnog suda u Pančevu Kv. 474/08 od 17. decembra 2008. godine odlučeno je da nema mesta sprovođenju istrage protiv dva prijavljena lica, a po zahtevu oštećene kao tužioca, ovde podnositeljke ustavne žalbe, za sprovođenje istrage protiv njih. Rešenjem Vrhovnog suda Srbije Kž. II 3298/08 od 20. januara 2009. godine odbijena je kao neosnovana žalba punomoćnika podnositeljke ustavne žalbe izjavljena protiv navedenog rešenja Okružnog suda u Pančevu.
4. Razmatrajući ustavnu žalbu u delu u kome je osporeno rešenje istražnog sudije Okružnog suda u Beogradu Ki. 229/05 od 1. avgusta 2005. godine, Ustavni sud je utvrdio da je osporeno rešenje doneto pre proglašenja Ustava, odnosno pre 8. novembra 2006. godine. Ustavni sud je ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu u ovom delu odbacio, jer ne postoje procesne pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje o podnetoj žalbi.
5. U odnosu na osporeno rešenje Okružnog suda u Pančevu Kv. 474/08 od 17. decembra 2008. godine, Ustavni sud ukazuje da je pravo na pravično suđenje, čija se povreda ističe u ustavnoj žalbi, zajemčeno odredbama člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije na istovetan način.
Odredbom člana 32. stav 1. Ustava zajemčeno je isto pravo tako što je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Kako se u krivičnom postupku odlučuje o osnovanosti sumnje koja je bila razlog da se protiv nekog lica pokrene krivični postupak i o optužbama koje se tom licu stavljaju na teret, to se u ovom postupku, prema pravnom stavu Ustavnog suda, Ustavom zajemčeno pravo na pravično suđenje garantuje pre svega okrivljenom, odnosno optuženom licu. Ovakav stav Ustavnog suda potvrđuje i odredba člana 1. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 49/07, 122/08 i 72/09), kojom je propisano da se ovim zakonikom utvrđuju pravila da niko nevin ne bude osuđen, a da se učiniocu krivičnog dela izrekne krivična sankcija pod uslovima koje predviđa krivični zakon i na osnovu zakonito sprovedenog postupka.
Ustavni sud ocenjuje da iz navedenog sledi da oštećeni kao tužilac, kao ni privatni tužilac, a ni sam javni tužilac kada krivično gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, nemaju ni zakonom, ni Ustavom zajemčeno pravo da će se protiv prijavljenog lica pokrenuti istraga, da će se protiv njega voditi krivični postupak, niti da će lice koje je okrivljeno biti i osuđeno, odnosno da će mu biti izrečena određena krivična sankcija. Stoga se oštećena kao tužilac u ustavnoj žalbi ne može pozivati na to da joj je sudskom odlukom kojom je pravnosnažno odbijen njen predlog za pokretanje istrage protiv prijavljenih lica, povređeno pravo na pravično suđenje zajemčeno odredbama člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 32. stav 1. Ustava. Ovakav pravni stav Ustavni sud je već zauzeo u Rešenju Už – 713/08 od 27. januara 2010. godine. Takođe, isti stav je zauzeo i Evropski sud za ljudska prava u Strazburu u presudi Krzak protiv Poljske od 6. aprila 2004. godine, aplikacija broj 51515/99, st. 23. i 24, kada je ocenio da Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ne garantuje pravo da će se protiv trećeg lica pokrenuti krivični postupak, niti da će to lice biti osuđeno, te je odbacio predstavku zbog povrede prava na pravično suđenje, jer je ocenio da je ratione materiae inkompatibilna sa odredbama Konvencije.
Kako podnositeljka ustavne žalbe u konkretnom slučaju ne navodi ustavnopravne razloge za povredu prava na pravično suđenje, već ističe samo svoj interes da lica protiv kojih je podnela zahtev za sprovođenje istrage budu i okrivljena u krivičnom postupku, odnosno da budu i osuđena, Ustavni sud je ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, i u ovom delu odbacio kao nedopuštenu.
6. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić