Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu u stečaju

Kratak pregled

Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu jedne podnositeljke, utvrđujući povredu prava na imovinu zbog nenamirenog potraživanja u stečaju nad društvenim preduzećem, i dosuđuje materijalnu štetu. Žalbe drugih podnosilaca odbacuje zbog nepostojanja statusa žrtve, odnosno neiscrpljenosti pravnih sredstava.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-8968/2016
07.02.2019.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije Bratislav Đokić, dr Goran P. Ilić, Snežana Marković, dr Dragana Kolarić , dr Jovan Ćirić, Sabahudin Tahirović, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), članovi Veća, u postupku po ustavnim žalbama S. M . i S . A, obe iz Vladičinog Hana i V . Lj . iz Leskovc a, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 7. februara 2019. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba S. M . i utvrđuje da je u stečajnom po stupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 32/2010 podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na imovinu, zajemčeno članom 58. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.

2. Utvrđuje se pravo podnositeljke ustavne žalbe iz tačke 1. na naknadu materijalne štete u visini iznosa utvrđenih u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 32/2010, umanjen ih za iznose koji su joj po tom osnovu eventualno isplaćeni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

3. Odbacuje se ustavna žalba S. A . i V. Lj . izjavljena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 58. Ustava Republike Srbije, u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St.32/10.

O b r a z l o ž e nj e

1. S. M . iz V. H . podnela je Ustavnom sudu, 25. novembra 2016 . godine, preko punomoćnika N. A, advokata iz Vladičinog Hana, ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu, zajemčenih članom 32. stav 1. i članom 58. stav 1. Ustava, u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 32/2010. Podnositeljka je istakla zahtev za naknadu nemateri jalne i materijalne štete, kao i zahtev za naknadu troškova na ime sastavljanja ustavne žalbe.

S. A . iz Vladičinig Hana, kao zakonski naslednik pok. Z . A, podnela je Ustavnom sudu, 17. februara 2017. godine, preko punomoćnika N. A, advokata iz Vladičinog Hana, ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu, zajemčenih članom 32. stav 1. i članom 58. stav 1. Ustava, u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 32/2010. Podnositeljka je istakla zahtev za naknadu nematerijalne i materijalne štete.

V. Lj . i z Leskovca podneo je Ustavnom sudu, 16. aprila 2018. godine, preko punomoćnika N. A, advokata iz Vladičinog Hana, ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu, zajemčenih članom 32. stav 1. i članom 58. stav 1. Ustava, u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 32/2010. Podnosilac je istakao zahtev za naknadu nematerijalne i materijalne štete.

Ustavni sud je, u skladu sa odredbama člana 43. st. 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), ustavne žalbe spojio radi jedinstvenog postupanja.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom po stupku, na osnovu navoda ustavnih žalbi, i uvidom u celokupnu dokumentaciju koja je uz njih priložena, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za donošenje odluke u ovoj ustavnosudskoj stvari:

Podnositeljka ustavne žalbe S . M , u svojstvu izvršnog poverioca, podnela je 19. jula 2006. godine Opštinskom sudu u Vladičinom Hanu predlog za izvršenje, na osnovu pravnosnažne i izvršne presude Opštinskog suda u Vladičinom Hanu P. 756/05 od 29. decembra 2005. godine protiv izvršnog dužnika „T .“ AD iz Vladičinog Hana, koji je u međuvremenu promenio naziv, tako da je njegov sadašnji naziv DP „M.“, Vladičin Han. Opštinski sud u Vladičinom Hanu je rešenjem I. 206/06 od 1 7. avgusta 2006. godine usvojio predlog za izvršenje.

Iz izveštaja Privrednog suda u Leskovcu od 17. jula 2015. godine utvrđeno je da je predlog za pokretanje stečajnog postupka u odnosu na DP „M .“ iz Vladičinog Hana podnet 1. septembra 2009. godine, a da je stečajni postupak otvoren 1. marta 2010. godine, sa tim da je za stečajnog upravnika imonovana Agencija za privatizaciju Republike Srbije.

Privredni apelacioni sud je rešenjem R4 St. 856/15 od 27. oktobra 2015. godine utvrdio da je predlagaču S . M , ovde podnositeljki ustavne žalbe, u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 32/10 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, te delimično usvojio zahtev predlagača da joj se utvrdi pravo na primerenu naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 30.000 dinara, kao i pravo na troškove postupka u iznosu od 6.780,00 dinara, koji iznosi će biti isplaćeni iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredeljenih za rad sudova u roku od tri meseca od podnošenja zahteva za isplatu, dok je delimično odbijen zahtev predlagača da se utvrdi primerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 170.000,00 dinara.

Rešenjem Privrednog suda u Leskovcu R4 st. 1213/16 od 28. septembra 2016. godine usvojen je zahtev predlagača S . A . iz Vladičinog Hana, kao zakonskog naslednika pok. Z . A . iz Vladičinog Hana, ovde podnositeljke ustavne žalbe, i utvrđeno da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 32/10, naloženo je da se preduzmu sve potrebne mere kako bi se stečajni postupak okončao u najkraćem roku i utvrđeno je pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 6.000,00 dinara.

Rešenjem Privrednog suda u Leskovcu R4 st. 519/18 od 30. marta 2018. godine odbačen je kao neuredan prigovor radi ubrzanja postupka predlagača V. Lj, ovde podnosioca ustavne žalbe, podnet 30. januara 2018. godine.

4. Imajući u vidu navedeno, po oceni Ustavnog suda, propust nadležnog suda da namiri potraživanje podnositeljke ustavne žalbe S. M . utvrđeno pravnosnažnom presudom, a protiv izvršnog dužnika sa pretežnim društvenim kapitalom, u konkretnom slučaju, predstavlja i povredu prava ove podnositeljke na mirno uživanje imovine zajemčenog odredbom člana 58. stav 1. Ustava, koju čini potraživanje utvrđeno tom presudom (isti stav izražen je i u Odluci Ustavnog suda Už-1712/2010 od 21. marta 2013. godine, dostupno na internet stranici: www.ustavni.sud.rs). S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), pa je odlučio kao u tački 1. izreke, prvi deo.

Polazeći od svega izloženog, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. izreke utvrdio pravo podnositeljke ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa potraživanja utvrđenog u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 32/10 , umanjenog za iznose koji su po tom osnovu eventualno isplaćeni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 103/15).

5. U pogledu preostalih zahteva podnositeljke S. M, Ustavni sud ukazuje da je ovom svojom odlukom podnositeljki dosudio materijalnu štetu , čime je ona suštinski dobila materijalno obeštećenje.

S obzirom na izneto, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, u ovom delu odbacio ustavnu žalbu, jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka, te rešio kao u drugom delu tačke 1. izreke.

6. Polazeći od procesnih pretpostavki za postupanje po ustavnoj žalbi S. A, kojoj je, kao predlagaču, rešenjem Privrednog suda u Leskovcu R4 St. 1213/16 od 28. septembra 2016. godine utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud ukazuje da Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/15), koji je počeo da se primenjuje od 1. januara 2016. godine, propisuje mogućnost da se u postupku pred redovnim sudovima ostvari i pravo na naknadu neimovinske štete (novčano obeštećenje), kao i pravo na naknadu imovin ske (materijalne) štete koju je lice pretrpelo usled nerazumno dugog trajanja sudskog postupka, čime se suštinski ostvaruje i zaštita Ustavom zajemčenog prava na imovinu.

Dakle, saglasno navedenom, podnositeljka ustavne žalbe i z tačke 3. izreke još uvek nema status žrtve povrede označenih ustavnih prava.

Ustavni sud konstatuje da je podnosiocu ustavne žalbe V. Lj . rešenjem Privrednog suda u Leskovcu odbačen prigovor radi ubrzanja postupka, te da je podnosilac u smislu člana 13. stav 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku imao mogućnost da odmah podnese novi prigovor.

Na osnovu svega izloženog, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu odbacio ustavne žalbe navedenih podnosilacam, kao u tački 3. izreke, jer nisu ispunjene Ustavom i zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.

7. U pogledu zahteva za naknadu troškova na ime sastava ustavne žalbe, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na obraz loženje koje je dato, pored mnogih drugih, u Odluci Už -633/2011 od 8. maja 2013. godine (videti internet stranicu Ustavnog suda na: www.ustavni.sud.rs).

8. Polazeći od svega iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Vesna Ilić Prelić, s.r.

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.