Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio ustavne žalbe Radmile Golubović i Vere Pantelić i utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku u radnom sporu koji traje preko sedam godina. Naloženo je nadležnom sudu da hitno okonča postupak.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnim žalbama Radmile Golubović iz Virovca i Vere Pantelić iz Valjeva, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 29. septembra 2011. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvajaju se ustavne žalbe Radmile Golubović i Vere Pantelić i utvrđuje da je u parničnom postupku koji se vodio pred Opštinskim sudom u Valjevu, kasnije Osnovnim sudom u Valjevu, u predmetu P1. 125/08, povređeno pravo podnositeljki ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Nalaže se nadležnom sudu da preduzme sve mere kako bi se parnični postupak iz tačke 1. okončao u najkraćem roku.
3. Odluku objaviti u „Službenom glasniku Republike Srbije“.
O b r a z l o ž e nj e
1. Radmila Golubović iz Virovca i Vera Pantelić iz Valjeva su 9. juna, odnosno 15. juna 2009. godine, svaka posebno, a preko punomoćnika advokata Radomira Spasojevića iz Valjeva, podnele Ustavnom sudu ustavne žalbe, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajemčenog odrebom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u postupku koji se vodio pred Opštinskim sudom u Valjevu u predmetu P1. 125/08. Po izjavljenim ustavnim žalbama formirani su predmeti Už-898/2009 i Už-1033/2009. Ustavni sud je, saglasno odredbama člana 42. st. 3. i 4. Poslovnika o radu Ustavnog suda ("Službeni glasnik RS", br. 24/08 i 27/08), spojio postupke po ustavnim žalbama u navedenim predmetima, radi zajedničnog odlučivanja, i to tako što je predmet Už-1033/2009 pripojen predmetu Už- 898/2009.
U ustavnim žalbama se navodi da su podnositeljke ustavne žalbe 2004. godine podnele Opštinskom sudu u Valjevu tužbu protiv AD "Minsa" iz Valjeva zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu, kao i zbog naknade štete usled nezakonitog otkaza; da je u tom postupku delimičnom presudom utvrđeno da je otkaz ugovora o radu podnositeljkama nezakonit i poslodavac obavezan da podnositeljke vrati na rad, ali još uvek nije okončan postupak u pogledu zahteva za naknadu štete prouzrokovane tim otkazom; da iako je Zakonom o radu propisano da se radni spor mora okončati u roku od šest meseci od podnošenja tužbe, sud odlučio da se sa postupkom za utvrđivanje činjenica koje su bitne za naknadu štete zastane do odluke o izjavljenoj reviziji protiv pravosnažne delimične presude, usled čega je došlo do neopravdanog odugovlačenja postupka; da se neažurnim i nezakonitim postupanjem suda koje je dovelo do neopravdanog odugovlačenja postupka podnositeljkama ustavne žalbe krši pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, a time nanosi nematerijalna i materijalna šteta. Predlaže se da Ustavni sud utvrdi da je podnositeljkama ustavne žalbe povređeno navedeno ustavno pravo.
2. Ustavna žalba je kao pravno sredstvo ustanovljena Ustavom Republike Srbije, koji je stupio na snagu 8. novembra 2006. godine. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje se zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna sa odredbom člana 170. Ustava, a stavom 2. istog člana je propisano da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku, iz ustavnih žalbi i spisa predmeta Opštinskog suda, kasnije Osnovnog suda u Valjevu P1. 125/08, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Podnositeljke ustavne žalbe su, preko punomoćnika Ilije Kantara, advokata iz Beograda, 25. juna 2004. godine podnele Opštinskom sudu u Valjevu zajedničku tužbu protiv tuženog AD "Uzor", kasnije AD "Minsa", iz Valjeva, a kojom se traži da sud: prvo - poništi odluke tuženog AD "Uzor" iz Valjeva od 21. maja 2004. godine o otkazu ugovora o uređivanju prava, obaveza i odgovornosti tužilaca od 1. marta 2003. godine, zbog toga što su stupili u štrajk koji nije organizovan u skladu sa Zakonom o štrajku, zbog nepoštovanja radne discipline i nedoličnog ponašanja, kao i zbog toga što su odbili da zaključe ugovor o radu pod izmenjenim uslovima, odnosno aneks ugovora; drugo - da tužioce vrati u radni odnos; treće - da naknadi sve zaostale zarade koje bi tužioci primili da su bili na radu od dana donošenja osporenih odluka sa zakonskom zateznom kamatom; četvrto - da naknadi troškove parničnog postupka.
Opštinski sud u Valjevu je 14. jula 2004. godine dostavio tužbu tuženom uz poziv za ročište zakazano za 23. septembar 2004. godine, a tuženi je 22. septembra 2004. godine dostavio odgovor na tužbu. Na ročište 23. septembra 2004. godine nisu pristupile stranke, ni njihovi punomoćnici, te je sud doneo rešenje P1. 577/04 o mirovanju postupka. Tužilje su predložile da se postupak nastavi podneskom od 6. januara 2005. godine, a na ročištu 30. marta 2005. godine prvostepeni sud u je doneo rešenje da se tužba smatra povučenom, s obzirom da punomoćnici stranaka nisu pristupili na ročište, niti opravdali svoj izostanak.
Punomoćnik tužilja je 7. aprila 2005. godine podneo žalbu protiv ovog rešenja, sa predlogom za povraćaj u pređašnje stanje. Ročište zakazano za 1. juni 2005. godine je otkazano, zbog toga što je postupajući sudija prešao na drugi referat u sudu, a na sledećem ročištu održanom 24. januara 2006. godine Opštinski sud u Valjevu je doneo rešenje P1. 577/04 o odbijanju predloga za vraćanje u pređašnje stanje. Protiv ovog rešenje tužilje su izjavile žalbu 9. februara 2006. godine, a 10. maja 2006. godine Okružni sud u Valjevu je rešenjem Gž1. 229/06 ukinuo ožalbeno rešenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
Na ročištu 18. jula 2006. godine Opštinski sud u Valjevu je dozvolio povraćaj u pređašnje stanje i, na predlog tužilja, doneo rešenje P1. 577/04 o prekidu postupka do pravnosnažnog okončanja spora o zakonitosti štrajka, koji se po tužbi ovde tuženog, vodio kod istog suda u predmetu P1. 1393/05.
Nakon pravnosnažnosti presude kojom je odbijen tužbeni zahtev ovde tuženog za utvrđivanje nezakonitosti štrajka kao neosnovan, tužilje su 19. juna 2007. godine podnele predlog za nastavak postupka. Opštinski sud u Valjevu je zatim zakazao četiri ročišta (23. avgusta, 6. septembra, 20. septembra i 4. oktobra 2007. godine), od kojih prva dva nisu održana zbog nedostatka procesnih pretpostavka i nakon sprovedene glavne rasprave, 4. oktobra 2007. godine doneo delimičnu presudu P1. 741/07, kojom je usvojio tužbeni zahtev u delu kojim se traži poništavanje odluka tuženog o otkazu i vraćanje tužilja na rad.
Rešavajući o žalbi tuženog na presudu P. 741/07 od 4. oktobra 2007. godine, koja je izjavljena 9. novembra 2007. godine, Okružni sud u Valjevu je 30. januara 2008. godine doneo presudu Gž1. 72/08, kojom je odbio žalbu tuženog kao neosnovanu i potvrdio osporenu delimičnu presudu.
Posle vraćanja spisa predmeta 12. februara 2008. godine, Opštinski sud u Valjevu je nastavio postupak o preostalom delu tužbenog zahteva, zakazavši prvo ročište za 20. mart 2008. godine, na kome je punomoćnik tužilja predložio izvođenje dokaza veštačenjem veštaka ekonomske struke u vezi visine njihovog potraživanja. Posle još četiri zakazana ročišta (4. aprila, 20. maja, 4. juna i 3. jula 2008. godine), od kojih je jedno odloženo na teret tužilja, prvostepeni sud je na ročištu 3. jula 2008. godine doneo odluku da se zastane sa postupkom do odluke Vrhovnog suda Srbije po reviziji koju je tuženi 20. marta 2008. godine izjavio protiv presude Okružnog suda u Valjevu Gž1. 72/08 od 30. januara 2008. godine.
Vrhovni sud Srbije je presudom Rev. II 1211/08 od 30. aprila 2009. godine odbio kao neosnovanu reviziju tuženog, a spisi predmeta su vraćeni Opštinskom sudu u Valjevu 26. juna 2009. godine.
Nakon vraćanja spisa predmeta Opštinski sud u Valjevu je nastavio postupak i zakazao i održao tri ročišta na kojima je sproveo glavnu raspravu (16. jula, 24. septembra i 19. novembra 2009. godine), a Vrhovni sud Srbije je rešenjem R. 760/09 od 30. septembra 2009. godine odbio predlog tuženog za određivanje drugog stvarno nadležnog suda u ovoj stvari. Po zaključenju glavne rasprave, Opštinski sud u Valjevu je 20. novembra 2009. godine doneo presudu P1. 125/08, kojom je tužbeni zahtev tužilja za isplatu naknada i doprinosa usvojio, izuzev zahteva za isplatu regresa za godišnji odmor. U predmetu postoji dokaz o dostavljanju presude punomoćniku tužilja 9. decembra 2009. godine, ali ne i o dostavljanju punomoćniku tuženog. Takođe, nema ni dokaza o dostavljanju strankama rešenja P1. 125/08 od 14. decembra 2009. godine o ispravci presude. U spisima predmeta se još nalazi rešenje Osnovnog suda u Valjevu P1. 125/08 od 11. maja 2010. godine o prekidu postupka zbog nastupnja pravnih posledica otvaranja postupka likvidacije nad tuženim, kao i zahtev Privrednog suda u Valjevu P. 1314/10 od 1. februara 2011. godine za dostavljanje spisa predmeta P1. 125/08 na uvid. Prema obaveštenju iz dopisa Osnovnog suda u Valjevu VIII Su. 307/11 od 10. maja 2011. godine dostavljenom Ustavnom sudu, predmet je prosleđen Privrednom sudu u Valjevu 3. februara 2011. godine na dalju nadležnost.
4. Za ocenu navoda ustavnih žalbi sa stanovišta Ustavom zajemčenog prava na čiju povredu se podnositeljke pozivaju, od značaja su sledeće odredbe Ustava i zakona:
Odredbom člana 32. stav 1. Ustava je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbama Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 59/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91 i "Službeni list SRJ", br. 27/92, 31/93, 24/94, 12/98, 15/98 i 3/02), koji se primenjivao u vreme podnošenja tužbe, propisano je da je sud dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku (član 10.); da će u postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito prilikom određivanja rokova i ročišta, sud uvek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rešavanja radnih sporova (član 434.).
Odredbama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS", br. 125/04 i 111/09), koji se primenjuje u ovom postupku od 22. februara 2005. godine je propisano: da stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtevima i predlozima u razumnom roku, kao i da je sud dužan da nastoji da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova (član 10. st. 1. i 2.); da će u postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito prilikom određivanja rokova i ročišta, sud uvek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rešavanja radnih sporova (član 435.).
Odredbom člana 122. stav 3. Zakona o radu ("Službeni glasnik RS", br. 70/01 i 73/01) je propisano da se spor o povredi prava zaposlenog pravnosnažno okončava pred nadležnim sudom u roku od šest meseci od dana pokretanja spora. Istovetna odredba sadržana je i u članu 195. stav 3. Zakona o radu ("Službeni glasnik RS", br. 24/05 i 61/05).
5. Ocenjujući period u odnosu na koji je Ustavni sud nadležan da ispituje povredu prava na suđenje u razumnom roku, Sud je utvrdio da je period u kome se građanima Srbije jemče prava i slobode utvrđene Ustavom i obezbeđuje ustavnosudska zaštita u postupku po ustavnoj žalbi počeo da teče 8. novembra 2006. godine, danom stupanja na snagu Ustava Republike Srbije. Međutim, polazeći od toga da sudski postupak po svojoj prirodi predstavlja jedinstvenu celinu koja započinje pokretanjem postupka, a završava se donošenjem odluke kojom se postupak okončava, Ustavni sud je ocenio da su, u konkretnom slučaju, ispunjeni uslovi da se prilikom ocene razumnosti roka uzme u obzir celokupan period trajanja osporenog postupka, koji je započet podnošenjem tužbe sudu 25. juna 2004. godine, a još uvek nije okončan.
Parnični postupak, povodom čije dužine trajanja su podnete ustavne žalbe, trajao je do momenta podnošenja ustavnih žalbi punih pet godina, što samo po sebi ukazuje na to da postupak nije okončan u okviru standarda razumnog trajanja sudskog postupka koji su prihvaćeni u praksi Ustavnog suda, kao i Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Međutim, Ustavni sud je pošao od toga da je pojam razumnog trajanja sudskog postupka relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca, koje je potrebno proceniti u svakom pojedinačnom slučaju, a, pre svega, od složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanja podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, postupanja nadležnih sudova koji vode postupak i prirode zahteva, odnosno značaja predmetnog prava za podnosioca.
Ispitujući navedene kriterijume za utvrđivanje postojanja povrede prava na suđenje u razumnom roku u konkretnom slučaju, Ustavni sud je ocenio da je u ovom parničnom postupku sud trebalo da odluči o više relativno složenih činjeničnih i pravnih pitanja u vezi sa zakonitošću otkaza ugovora o radu tužilja, a zatim, eventualno, i o visini štete zbog nezakonitog otkaza, što je zahtevalo obimniji dokazni postupak.
Predmet spora je nesumnjivo bio od izuzetnog značaja za podnositeljke ustavne žalbe, jer se njime, u suštini, rešavalo o zakonitosti prestanka njihovih radnih odnosa i vraćanju na rad, kao i o naknadi štete u vidu izgubljene zarade.
Ustavni sud je utvrdio da su podnositeljke, takođe, u određenoj meri doprinele dugom vremenskom trajanju parničnog postupka. Naime, usled nedolaska tužilja i njihovog punomoćnika na prvo ročište, Opštinski sud u Valjevu je 23. septembra 2004. godine doneo rešenje o mirovanju postupka, što je automatski produžilo trajanje postupka za više od tri meseca, a zatim je usled nedolaska punomoćnika tužilja na ročište zakazano za 30. mart 2005. godine na kome je trebalo da odluči o predlogu za nastavak postupka, doneo rešenje o tome da se tužba smatra povučenom, usled čega je sud zatim trebalo da odlučio i o predlogu za povraćaj u pređašnje stanje. Takođe, ročište zakazano za 4. juni 2008. godine je odloženo na teret tužilja.
Međutim, po oceni Ustavnog suda, osnovni razlog dugom vremenskom trajanju parničnog postupka je nedovoljno efikasno postupanje prvostepenog suda. Tako je Opštinski sud u Valjevu prvo ročište za raspravu zakazao 23. septembra 2004. godine - tri meseca od podnošenja tužbe, a sledeće ročište 30. marta 2005. godine - tri meseca posle podnošenja podneska punomoćnika tužilja kojim predlaže da se postupak nastavi, što nije u skladu sa hitnom prirodom postupka u radnim sporovima. Posebno, ročište za raspravu po predlogu tužilja za povraćaj u pređašnje stanje je održano tek 18. jula 2006. godine - posle devet meseci i 17 dana od podnošenja predloga. Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 122. stav 3. Zakona o radu iz 2001. godine, koji je važio u vreme podnošenja tužbe, bilo propisano da se radni spor pravnosnažno okončava u roku od šest meseci od dana pokretanja spora. Iako citirana odredba Zakona o radu ne ustanovljava imperativni rok za okončanje postupka, postupanje Opštinskog suda u Valjevu, koji je u parnici iz radnog odnosa ročište za raspravu po predlogu za povraćaj u pređašnje stanje održao posle devet i po meseci od podnošenja predloga predstavlja grubo narušavanje načela efikasnosti postupanja sudova. Takođe, u predmetu nema dokaza o dostavljanju tuženom prvostepene presude Opštinskog suda u Valjevu P1. 125/08 od 20. novembra 2009. godine, kojom je odlučeno o zahtevu tužilja za naknadu štete, i koja je dostavljena punomoćniku tužilja 9. decembra 2009. godine, kao ni o dostavljanju strankama rešenja o ispravci presude P1. 125/08 od 14. decembra 2009. godine, da bi 11. maja 2010. godine prvostepeni sud doneo rešenje o prekidu postupka zbog nastupanja pravnih posledice otvaranja postupka likvidacije nad tuženim rešenjem Agencije za privredne registre od 26. marta 2010. godine.
Ustavnopravna ocena sprovedenog postupka u ovoj parnici iz radnih odnosa, zasnovana na standardima prihvaćenim u praksi Ustavnog suda, kao i Evropskog suda za ljudska prava, potvrđuje da je u konkretnom slučaju povređeno pravo podnositeljki ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku. Ustavni sud je zaključio da je postupanje Opštinskog, sada Osnovnog suda u Valjevu u najvećoj meri dovelo do toga da parnični postupak, proistekao iz radnih odnosa, traje sedam godina i da još uvek nije u potpunosti pravosnažno okončan.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud je utvrdio da su ustavne žalbe osnovane i da je u predmetu Opštinskog suda u Valjevu, kasnije Osnovnog suda u Valjevu P1. 125/08 podnositeljkama ustavnih žalbi povređeno pravo na suđenje u razumnom roku zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao u tački 1. izreke.
6. Krećući se u granicama postavljenog zahteva, Ustavni sud je, saglasno člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. izreke naložio nadležnom sudu da preduzme sve neophodne mere kako bi se parnični postupak što pre okončao. S obzirom na to da podnositeljke ustavnih žalbi nisu tražile da im se zbog neprimereno dugog trajanja parničnog postupka utvrdi pravo na naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je odlučio da se štetne posledice povrede prava podnositeljki otklone objavljivanjem ove odluke u "Službenom glasniku Republike Srbije", kao u tački 3. izreke.
7. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 45. tačka 9) Zakona, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević