Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu u stečajnom postupku

Kratak pregled

Ustavni sud usvaja ustavne žalbe četiri podnosioca i utvrđuje povredu prava na imovinu zbog nemogućnosti naplate potraživanja u dugotrajnom stečajnom postupku. Određuje im se naknada materijalne štete. Žalbe ostalih podnosilaca se odbacuju zbog neiscrpljenosti pravnih sredstava.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-9100/2017
26.12.2019.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije Snežana Marković, dr Dragana Kolarić, Tatjana Đurkić, dr Jovan Ćirić, Gordana Ajnšpiler Popović, dr Vladan Petrov i dr Nataša Plavšić, članovi Veća, u postupku po ustavnim žalbama S . S . iz Lebana, B. J . iz sela T . kod Lebana, Z. Đ . iz sela Ž . kod Lebana, Lj. R . iz sela T . kod Lebana, N. S . iz Lebana, D. D . iz sela M . kod Lebana, V. Ž . iz Lebana i Z . M . iz sela Š . kod Lebana, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 26. decembra 2019. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvajaju se ustavne žalb e Z. M, B . J, Lj . R . i Z . Đ . i utvrđuje da je u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 91/10 podnosiocima ustavnih žalbi povređeno pravo na imovinu, zajemčeno odredbama člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije.

2. Utvrđuje se pravo podnosilaca ustavnih žalbi iz tačke 1. na naknadu materijalne štete svakom u visini iznosa utvrđenih u stečajnom postupku Privrednog suda u Leskovcu St. 91/10, umanjenih za eventualno već naplaćene iznose po tom osnovu. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

3. Odbacuju se ustavne žalbe V. Ž, N. S , D . D . i S . S.

O b r a z l o ž e nj e

1. S. S . iz Lebana, B. J . iz sela T . kod Lebana, Z. Đ . iz sela Ž . kod Lebana, Lj. R . iz sela T . kod Lebana, N. S . iz Lebana, D. D . iz sela M . kod Lebana, V. Ž . iz Lebana i Z . M . iz sela Š . kod Lebana su , preko punomoćnika Ž . S, advokata iz Leskovca, 20. oktobra i 13. novembra 2017. godine, Ustavnom sudu podneli ustavne žalbe, a 8. novembra 2018. godine, 4. februara i 18. aprila 2019. godine dopune ustavnih žalbi, zbog povrede prava na imovinu, zajemčenog odredbom člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 91/10.

Podnosioci ustavnih žalbi su naveli: da su im u predmetnom stečajnom postupku koji se vodi nad stečajnim dužnikom AD „F.“ u stečaju, iz Bošnjaca, utvrđena potraživanja iz radnog odnosa koja nisu izmirena u celosti; da su podneli Privrednom sudu u Leskovcu prigovore radi ubrzanja navedenog stečajnog postupka i da im je utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom stečajnom postupku. Podnosioci su od Ustavnog suda tražili da utvrdi da im je u predmetnom stečajnom postupku povređeno pravo na imovinu, kao i da im utvrdi pravo na naknadu materijalne štete u visini iznosa potraživanja priznatih zaključcima Privrednog suda u Leskovcu u predmetnom stečajnom postupku, kao i naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom.

U dopuni ustavne žalbe od 4. februara 2019. godine punomoćnik podnosilaca ustavnih žalbi je dostavio rešenja Privrednog apelacionog suda kojima su usvojeni zahtevi predlagača, ovde podnosilaca ustavnih žalbi – Z. M, B . J, Lj . R . i Z . Đ, podneti Privrednom apelacionom sudu 2015. godine, i utvrđeno da je ovim podnosiocima u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 91/10 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku. Takođe, punomoćnik podnosilaca ustavnih žalbi je naveo da je Ustavni sud Odlukom Už-7134/2018 od 14. januara 2019. godine usvojio ustavne žalbe drugih podnosilaca , stečajnih poverilaca u istom stečajnom postupku, međutim, utvrđeno je da se radi o Odluci Už-7134/2017 od 8. novembra 2018. godine .

Ustavni sud je u skladu sa odredbama člana 43. st. 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), ustavne žalbe spojio radi jedinstvenog postupanja.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

Ustavni sud je , u sprovedenom postupku, uvidom u ustavne žalbe i priloženu dokumentaciju, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosuskoj stvari:

Podnosioci ustavnih žalbi su prijavili svoja potraživanja u postupku stečaja koji je pokrenut rešenjem Privrednog suda u Leskovcu St. 91/10 od 27. maja 2011. godine nad stečajnim dužnikom AD „F.“ iz Bošnjaca. Podnosioci nisu namirili svoja potraživanja u stečajnom postupku koji i dalje nije okončan i vodi se pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 91/10.

Pravnosnažnim rešenjima Privrednog apelacionog suda R4 St. 921/15 od 27. januara 2015. godine, R4 St. 1017/15 od 25. novembra 2015. godine, R4 St. 1016/15 od 12. maja 2016. godine i R4 St. 950/15 od 27. januara 2016. godine usvojeni su zahtevi predlagača, ovde podnosilaca ustavnih žalbi Z. M, B . J, Lj . R . i Z . Đ, za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, utvrđeno je da im je u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 91/10 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i naloženo je Privrednom sudu u Leskovcu da preduzme sve neophodne mere kako bi se predmetni stečajni postupak okončao u najkraćem roku.

3. Odredbom člana 58. stav 1. Ustava jemči se mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona.

Imajući u vidu navedeno, po oceni Ustavnog suda, propust nadležnog suda da obezbedi namirenje potraživanja utvrđen ih u stečajnom postupku podnosi ocima ustavnih žalbi Z . M, B . J, Lj . R . i Z . Đ , a protiv stečajnog dužnika AD „F.“ iz Bošnjaca, koji je u vreme nastanka potraživanja ima o pretežan društve ni kapital, u konkretnom slučaju, predstavlja i povredu prava podnosilaca na mirno uživanje imovine , zajemčenog odredbom člana 58. Ustava, koju čine potraživanja utvrđena sudskim odlukama (isti stav izražen je i u Odluci Ustavnog suda Už-1712/2010 od 21. marta 2013. godine, dostupno na internet s tranici: www.ustavni.sud.rs).

S obzirom na navedeno, Ustavni sud je usvojio ustavne žalbe podnosilaca Z. M, B . J, Lj . R . i Z . Đ, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon i 103/15) i odlučio kao u tački 1. izreke.

Uzimajući u obzir i praksu međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. izreke utvrdio pravo podnosilaca ustavnih žalbi iz tačke 1. izreke na naknadu materijalne štete svakom u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 91/10, umanjenih za iznose koji su im po tom osnovu eventualno već isplaćeni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove Odluke Ministarstvu (videti, pored drugih, Odluku Ustavnog suda Už-5551/2011 od 20. juna 2013. godine).

4. Ispitujući postojanje procesnih pretpostavki za postupanje po ustavnim žalbama podnosilaca V . Ž, D . D . i N . S . izjavljenim zbog povrede prava na imovinu, zajemčenog od redbom člana 58. stav 1. Ustava, u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 91/10, Ustavni sud je uvidom u ustavne žalbe i priloženu dokumentaciju, utvrdio sledeće:

Rešenjem Privrednog suda u Leskovcu R4 St. 2460/17 od 15. novembra 2017. godine, usvojen je prigovor predlagača V. Ž, ovde podnositeljke ustavne žalbe, i utvrđeno je da je u postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 91/10 povređeno pravo predlagača na suđenje u razumnom roku.

Rešenjem Privrednog suda u Leskovcu R4 St. 2453/17 od 20. novembra 2017. godine usvojen je zahtev predlagača D. D, ovde podnosioca ustavne žalbe i utvrđeno je da je u postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 91/10 povređeno pravo predlagača na suđenje u razumnom roku.

Rešenjem Privrednog suda u Leskovcu R4 St. 2456/17 od 15. novembra 2017. godine usvojen je prigovor predlagača N. S, ovde podnosioca ustavne žalbe, i utvrđeno je da je u postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 91/10 povređeno pravo predlagača na suđenje u razumnom roku.

U svim navedenim rešenjima je naloženo Privrednom sudu u Leskovcu da preduzme sve neophodne mere kako bi se stečajni postupak koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 91/10 okončao u najkraćem roku.

Razmatrajući navode ustavnih žalbi ovih podnosilaca, Ustavni sud konstatuje da podnosioci povredu prava na imovinu i zahtev za naknadu materijalne štete zasnivaju na tome da im je odlukama nadležnog suda utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom stečajnom postupku, naloženo okončanje istog, kao i da predmetni postupak još uvek nije okončan, a njihova potraživanja nisu namirena.

Ispitujući postojanje procesnih pretpostavki za postupanje po podnetim ustavnim žalbama ovih podnosilaca, Ustavni sud ukazuje da je utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku preduslov za isticanje povrede prava na imovinu i zahteva za naknadu materijalne štete u visini nenaplaćenog potraživanja. Stoga, Ustavni sud ukazuje da je Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 101/13), od 21. maja 2014. godine, u pravni sistem Republike Srbije uvedeno novo pravno sredstvo – zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku o kome odlučuju nadležni sudovi, a od 1. januara 2016. godine stupio je na snagu Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/15), kojim je takođe predviđeno da zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupcima koji su još uvek u toku pruža nadležni sud, a ne Ustavni sud. Takođe, Ustavni sud konstatuje da, saglasno odredbi člana 31. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, stranka može da podnese tužbu protiv Republike Srbije za naknadu imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku, u roku od jedne godine od dana kada je stekla pravo na pravično zadovoljenje, čime se suštinski ostvaruje zaštita i zajemčenog prava na imovinu.

Polazeći od navedenih zakonskih odredaba, Ustavni sud nalazi da su pravnosnažnim rešenjima Privrednog suda u Leskovcu usvojeni prigovori predlagača, ovde podnosilaca ustavnih žalbi V. Ž, D . D . i N . S , za ubrzanje stečajnog postupka i naloženo je preduzimanje svih potrebnih mera radi okončanja istog. Kako iz navoda ustavnih žalbi i dokumentacije koja je uz njih dostavljena proizlazi da podnosioci ustavnih žalbi pre obraćanja Ustavnom sudu nisu iskoristili zakonom propisana pravn a sredstv a za zaštitu svojih prava u redovnom postupku, to je Ustavni sud utvrdio da nisu ispunjene Ustavom i zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.

5. Ispitujući postojanje procesnih pretpostavki za postupanje po ustavnoj žalb i S . S , Ustavni sud je utvrdio da je rešenjem Privrednog suda u Leskovcu R4 St. 2178/18 od 20. jula 2018. godine odbačen prigovor S. S . radi ubrzanja stečajnog postupka koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 91/10, primenom odredbe člana 8. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/15), iz razloga što predlagač nije podneo prijavu potraživanja u predmetnom stečajnom postupku.

Ustavni sud ističe da je odredbom člana 13. stav 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano da stranka čiji su prigovor ili žalba odbačeni može odmah podneti novi prigovor.

Polazeći od navedenog, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, u tački 3. izreke odbacio ustavne žalbe podnosilaca V. Ž, N. S , D. D . i S . S, zbog nepostojanja pretpostavki utvrđenih Ustavom za vođenje postupka.

6. U pogledu zahteva podnosilaca za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na obrazloženje koje je dato , pored mnogih drugih, u Odluci Už-633/2011 od 8. maja 2013. godine (videti internet stranicu Ustavnog suda na : www.ustavni.sud.rs).

7. Ustavni sud je, na osnovu svega iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda, doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Vesna Ilić Prelić, s.r.

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.