Odluka Ustavnog suda o pravu na suđenje u razumnom roku u složenom krivičnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud je odbio ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u krivičnom postupku koji je trajao deset godina. Iako je postupak bio dug, Sud je utvrdio da je podnosilac, zajedno sa ostalim okrivljenima, doprineo odugovlačenju zloupotrebom procesnih prava.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Tijana Šurlan, dr Tamaš Korhec ( Korhecz Tamás), dr Jovan Ćirić, Gordana Ajnšpiler Popovi, Vladan Petrov i dr Nataša Plavšić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi N. B . iz Novog Sada, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 2. jula 2020. godine, doneo je
O D L U K U
Odbija se kao neosnovana ustavna žalba N. B . izjavljena zbog povrede prav a na suđenje u razumnom roku , iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u krivičnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Staroj Pazovi – Sudska jedinica u Inđiji u predmetu K. 8/15 (ranije Opštinski sud u Inđiji K. 273/07 i Osnovni sud u Sremskoj Mitrovici K. 560/10 ).
O b r a z l o ž e nj e
1. N. B . iz Novog Sada podneo je Ustavnom sudu, 8. decembra 201 6. godine, preko punomoćnika N. J , advokata iz Inđije, ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u krivičnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Staroj Pazovi – Sudska jedinica u Inđiji u predmetu K. 8/15 (ranije Opštinski sud u Inđiji K. 273/07 i Osnovni sud u Sremskoj Mitrovici K. 560/10) .
Ustavnom žalbom se osporava dužina trajanja krivičnog postupka koji je vođen protiv podnosioca ustavne žalbe i još četiri lica, zbog više krivičnih dela u saizvršilaštvu, od kojih su neka u produženom trajanju, a koji je prema podnosiocu ustavne žalbe pravnosnažno okončan uslovnom osudom za izvršenje krivičnog dela utaje u produženom trajanju.
U ustavnoj žalbi je navedeno da se predmetni krivični postupak vodio duže od deset godina , čime je povređeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku.
Podnosilac je istakao zahtev da se utvrdi povreda označenog prava, da mu se utvrdi pravo na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 4.000,00 evra i da mu se nadoknade troškovi ustavnosudskog postupka u iznosu od 45.000,00 dinara.
2. Iz odredbe člana 170. Ustava Republike Srbije kojom je ustanovljena ustavna žalba kao izuzetno sredstvo za zaštitu Ustavom zajemčenih prava i sloboda, sledi da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnog akta koji je donet na štetu lica koje podnosi ustavnu žalbu, jer samo takvim aktom može doći do povrede ustavnih prava. Takođe, navodi ustavne žalbe se moraju zasnivati na ustavnopravnim razlozima kojima se potkrepljuju tvrdnje o povredi označenog prava.
3. U sprovedenom postupku, iz navoda ustavne žalbe, dostavljene dokumentacije, te uvidom u spise predmeta Osnovnog suda u Staroj Pazovi – Sudska jedinica u Inđiji K. 8/15, Ustavni sud je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Zahtevom za sprovođenje istrage Opštinskog javnog tužilaštva u Inđiji Kt. 321/06 od 28. septembra 2006. godine podnosiocu ustavne žalbe stavljeno je na teret postojanje osnovane sumnje da je izvršio krivično delo lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika.
Rešenjem Opštinskog suda u Inđiji Ki. 307/06 od 29. septembra 200 6. godine, nakon saslušanja četvorice osumnjičenih, među njima i podnosioca ustavne žalbe, odlučeno je da se protiv podnosioca ustavne žalbe sprovede istraga zbog krivičnog dela lažno prijavljivanje po zahtevu za sprovođenje istrage Opštinskog javnog tužilaštva u Inđiji Kt. 321/06 od 28. septembra 2006. godine. Navedeno rešenje je postalo pravnosnažno 2. oktobra 2006. godine odbijanjem žalbe njegovog branioca rešenjem istog suda Kv. 233/06 od 2. oktobra 2006. godine.
U toku istrage ispitano je dva svedoka i proširena je istraga po zahtevu tužilaštva Kt. 321/06 od 10. novembra 2006. godine prema još jednom licu čije prisustvo sud nije mogao da obezbedi do 12. februara 2007. godine i pored većeg broja naredbi za prinudno dovođenje.
Rešenjem Opštinskog suda u Inđiji Kv. 330/06 od 28. septembra 2006. godine odbijen je kao neosnovan predlog javnog tužilaštva za određivanje pritvora prema podnosiocu ustavne žalbe.
Optužnicom Opštinskog javnog tužilaštva u Inđiji Kt. 321/06 od 7. juna 2007. godine podnosiocu ustavne žalbe i još četvorici okrivljenih stavljeno je na teret izvršenje četiri različita krivična dela (podnosilac ustavne žalbe kao prvookrivljeni i drugookrivljeni su optuženi za izvršenje krivičnog dela teške krađe u saizvršilaštvu i produženom trajanju, prvookrivljeni za jedno krivično delo lažno prijavljivanje, trećeokrivljeni je optužen za jedno krivično delo teške krađe u produženom trajanju, a četvrtookrivljeni i petookrivljeni za jedno krivično delo prikrivanje u saizvršilaštvu ).
Rešenjem Opštinskog suda u Inđiji Kv. 147/07 od 2 6. juna 200 7. godine odbijen je kao neosnovan prigovor podnosioca ustavne žalbe izjavljen protiv optužnice Opštinskog javnog tužilaštva u Inđiji Kt. 321/06 od 7. juna 2007. godine .
Prvi put glavni pretres bio je zakazan za 6. oktobar 2010. godine, pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici , koji je osnovan Zakonom o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava („Službeni glasnik RS“, broj 116/08) i na koji je prešla nadležnost za vođenje predmetnog krivičnog postupka 1. januara 2010. godine, kada je navedeni Zakon počeo da se primenjuje. Glavni pretres 6. oktobra 2010. godine nije započeo jer nisu pristupili drugo i peto okrivljeni i branilac drugookrivljenog , kao ni svedok, a svi su bili uredno pozvani.
U narednom periodu od nepune tri godine , a do donošenja prvobitne prvostepene presude Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K. 560/10 od 12. jula 2013. godine glavni pretres je bio zakazan 15 puta, a da pri tome nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za njegovo održavanje čak 11 puta, zbog nemogućnosti suda da obezbedi prisustvo pojedinih okrivljenih (među njima i podnosioca ustavne žalbe) i njihovih branilaca,
Uvidom u spise predmeta Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K. 560/10 (kasnije Osnovnog suda u Staroj Pazovi – Sudska jedinica u Inđiji K. 8/15) utvrđeno je da glavni pretres, u napred navedenom periodu, nije mogao da se održi iz sledećih razloga:
- 11. marta 2011. godine zbog neopravdanog nedolaska uredno pozvanog četvrtooptuženog A.M. i njegovog branioca; glavni pretres je 8. aprila 2011. godine održan, na kojem su saslušani optuženi i pročitani pisani dokazi;
- 29. aprila 2011. godine zbog nedolaska uredno pozvanog podnosioca ustavne žalbe, koji je svoj izostanak pravdao zdravstvenim razlozima preko svog branioca;
- 27. maja 2011. godine zbog nedolaska uredno pozvanog podnosioca ustavne žalbe, petooptuženog i uredno pozvanih svedoka ;
- 9. septembra 2011. godine zbog nedolaska petooptuženog za kojeg branilac saopštava da se nalazi u pritvoru Okružnog zatvora u Novom Sadu, i svedoka;
- 11. novembra 2011. godine zbog neopravdanog nedolaska četvrtookrivljenog A.M , prema kojem je sud odredio pritvor i naredio raspisivanje poternice, koju je povukao kada je obavešten da se četvrtookrivljeni nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kazneno-popravnom zavodu u Sremskoj Mitrovici; 18. januara 2012. godine glavni pretres je bio održan, na kojem je ispitano dva svedoka i naređeno saobraćajno – tehničko veštačenje;
- 22. februara 2012. godine zbog neopravdanog nedolaska uredno pozvanog petooptuženog prema kojem je sud odredio pritvor i naredio raspisivanje poternice ;
- 27. aprila 2012. godine zbog nedolaska četvrtookrivljenog A.M , koji nije mogao biti doveden iz Kazneno-popravnog zavoda u Sremskoj Mitrovici zbog „nedostatka službenih vozila“ i petooptuženog koji nije bio lišen slobode po rešenju o određivanju pritvora; iako nisu bile ispunjene pretpostavke za održavanje glavnog pretresa, sud je, u cilju ekonomičnosti postupka i uz saglasnost prisutnih stranaka, doneo rešenje da se van glavnog pretresa ispita sudski veštak saobraćajne struke;
- 4. juna 2012. godine zbog nedolaska sudskog veštaka i podnosioca ustavne žalbe, koji je svoj izostanak pravdao zdravstvenim razlozima preko svog branioca, poternica protiv petooptuženog nije realizovana, a potražno odeljenje nije dostavilo izveštaj sudu o postupanju po raspisanoj poternici;
- 5. septembra 2012. godine zbog nemogućnosti da se realizuje poternica protiv petooptuženog, koji se prema izveštaju potražne službe Policijske uprave u Sremskoj Mitrovici nalazi u bekstvu.
Rešenjem Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici Kv. 1477/12 od 21. septembra 2012. godine određeno je da se petooptuženom sudi u odsustvu, koje je postalo pravnosnažno odbijanjem žalbe njegovog branioca rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Kž2. 2730/12 od 4. decembra 2012. godine; 7. juna i 12. jula 2013. godine glavni pretres je bio održan, kada su saslušani okrivljeni, ispitan sudski veštak i pročitani pisani dokazi.
Presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K. 560/10 (2007) od 12. jula 2013. godine podnosilac ustavne žalbe je oglašen krivim zbog izvršenja produženog krivičnog dela teške krađe u saizvršilaštvu i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
Rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1. 3856/13 od 18. decembra 2014. godine ukinuta je Presuda Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K. 560/10 (2007) od 12. jula 2013. godine i predmet je vraćen na ponovni postupak.
Osnovni sud u Staroj Pazovi – Sudska jedinica u Inđiji je 9. januara 2015. godine primio predmet Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K. 560/10 (2007), nakon ukidanja prvostepene presude i zaveo ga pod brojem K. 8/15, s obzirom na to da je na osnovu Zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava („Službeni glasnik RS", broj 101/13) koji je počeo da se primenjuje 1. januara 2014. godine , na taj sud prešla nadležnost za vođenje predmetnog krivičnog postupka.
U ponovnom prvostepenom postupku pred Osnovnim sudom u Staroj Pazovi – Sudska jedinica u Inđiji u predmetu K. 8/15, podnosilac je izostao sa pripremnog ročišta 8. jula 2015. godine, s tim što njegov nedolazak nije bio jedini razlog za nepostojanje procesnih pretpostavki za održavanje glavnog pretresa. Nakon održanog pripremnog ročišta, sud je, do donošenja prvostepene presude, deset puta zakazao glavni pretres, a održao samo dva puta , jer su okrivljeni i njihovi branioci naizmenično izostajali iako su bili uredno pozivani, a podnosilac ustavne žalbe se dva puta nije odazvao pozivu suda.
Uvidom u spise predmeta Osnovnog suda u Staroj Pazovi – Sudska jedinica u Inđiji K. 8/15 utvrđeno je da glavni pretres, u napred navedenom ponovnom prvostepenom postupku, nije mogao da se održi iz sledećih razloga:
- 1. aprila 2015. godine nisu pristupili branioci pojedinih okrivljenih;
- 25. maja 2015. godine nisu pristupili branioci pojedinih okrivljenih;
- 8. jula 2015. godine nisu pristupili branioci pojedinih okrivljenih, niti podnosi lac ustavne žalbe;
- 17. septembra 2015. godine održano je pripremno ročište;
- 9. novembra 2015. godine zbog izostanka uredno petookrivljenog i okrivljenog D.Đ . i njegovog branioca i svedo ka, koji nisu bili uredno pozvani;
- 20. novembra 2015. godine zbog nedolaska advokata M.T. i svedoka;
- 18. decembra 2015. godine zbog nedolaska okrivljenog D.Đ, advokata M.T. i uredno pozvanih svedoka; rešenje m Osnovnog suda u Staroj Pazovi – Sudska jedinica u Inđiji K. 8/15 od 18. decembra 2015. godine kažnjen je branilac okrivljenog Đ.D, advokat M.T, zbog neopravdanog izostanka sa glavnog pretresa ;
- 22. januara 2016.godine zbog izostanka uredno pozvanog podnosioca ustavne žalbe i njegovog branioca , još trojice branilaca i svedoka, svi opravdali svoje izostanke; rešenje m Osnovnog suda u Staroj Pazovi – Sudska jedinica u Inđiji K. 8/15 od 12. februara 2016. godine kažnjen je svedok zbog neopravdanog izostanka sa glavnog pretresa ;
- 7. marta 2016. godine zbog izostanka uredno pozvanog petokrivljenog;
- 29. marta 2016. godine zbog nedolaska branioca okrivljenog D.Đ ;
- 8. aprila 2016. godine zbog nedolaska uredno pozvana dva branioca; rešenjem Osnovnog suda u Staroj Pazovi – Sudska jedinica u Inđiji K. 8/15 od 8. aprila 2015. godine kažnjen je branilac okrivljenog Đ.D, advokat M.T, zbog neopravdanog izostanka sa glavnog pretresa; 21. aprila 20106. godine, glavni pretres je održan;
- 10. maja 2016. godine zbog uredno pozvana dva brani oca, niti je okrivljeni A.M. doveden iz Kazneno-popravnog zavoda; iako nisu bile ispunjene pretpostavke za održavanje glavnog pretresa, sud je, u cilju ekonomičnosti postupka i uz saglasnost prisutnih stranaka, doneo rešenje da se van glavnog pretresa ispita veštak klinički psiholog;
- 19. maja 2016. godine doneta je i javno objavljena presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K. 8/15 , kojom je podnosilac ustavne žalbe oglašen krivim zbog učinjenog produženog krivičnog dela utaje u saizvršilaštvu i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1. 971/16 od 28. septembra 2016. godine, povodom žalbi podnosioca ustavne žalbe, preinačena je presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi – Sudska jedinica u Inđiji K.8/15 od 19. maja 2016. godine, tako što mu je, na osnovu odredaba čl. 56, 57, 64, 65. i 66. Krivičnog zakonika izrekao uslovnu osudu . Drugostepena presuda je podnosiocu ustavne žalbe i njegovom braniocu uredno uručena 2. decembra 2016. godine.
4. Ocenjujući osnovanost navoda podnosioca ustavne žalbe o povredi prava na suđenje u razumnom roku u osporenom sudskom postupku, Ustavni sud najpre konstatuje da je period ocene razumnosti dužine trajanja predmetnog postupka koji spada u nadležnost Ustavnog suda, ratione temporis, počeo dana 8. novembra 2006. godine, kada je proglašen i stupio na snagu Ustav Republike Srbije koji ustanovljava ustavnu žalbu kao pravno sredstvo za zaštitu povređenih ili uskraćenih ljudskih prava i sloboda i svakome jemči pravo na javno raspravljanje i odlučivanje u razumnom roku o optužbama protiv njega.
Međutim, u konkretnom slučaju, Ustavni sud je ocenio da su ispunjeni uslovi da se prilikom ocene razumnosti roka trajanja sudskog postupka uzme u obzir celokupan period trajanja osporenog postupka pred sudom u kojem je odlučivano o optužbama protiv podnosioca ustavne žalbe.
Ustavni sud, najpre, ukazuje na to da ocena o razumnom trajanju sudskog postupka zavisi od niza činilaca, pre svega, od složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanja podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, postupanja sudova koji vode postupak, kao i značaja prava za podnosioca. Polazeći od navedenog, Ustavni sud je ispitivao da li su i u kojoj meri navedeni kriterijumi uticali na dugo trajanje postupka.
Ustavni sud je utvrdio da je prema podnosiocu ustavne žalbe predmetni krivični postupak trajao deset godina, računajući od kada je pokrenut, 29. septembra 2006. godine, donošenjem rešenja da se protiv njega sprovede istraga, do pravnosnažno g okonča nja presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1. 971/16 od 28. septembra 2016. godine.
Analizirajući složenost krivičnog postupka koji je prethodio podnošenju ustavne žalbe, Ustavni sud je utvrdio : da je predmetni krivični postupak vođen protiv pet okrivljenih lica , tako što su podnosilac ustavne žalbe i drugookrivljeni bili optuženi za produženo krivično delo teške krađe, trećeokrivljeni za jedno krivično delo teške krađe, četvrtookrivljeni i petookrivljeni za saizvršilaštvo u izvršenju krivičnog dela prikrivanja, dok je podnosilac ustavne žalbe bio prvobitno optužen i za krivično delo lažnog prijavljivanja; da je u toku dokaznog postupka nadležni javni tužilac uočio da je nužno precizirati optužni akt i izvršiti pravnu prekvalifikaciju dela koja se optuženima stavljaju na teret, pa je podnosilac ustavne žalbe oglašen krivim da je izvršio krivično delo utaje u produženom trajanju, drugookrivljeni da je pomagao u izvršenju produženog krivičnog dela utaje, trećeokrivljeni da je pomagao u izvršenju jednog krivičnog dela utaje, a četvrtookrivljeni i petookrivljeni za saizvršilaštvo u izvršenju krivičnog dela prikrivanja. Stoga se , po oceni Ustavnog suda, predmetni postupak može smatrati izuzetno složenim, u činjeničnom smislu. Ispitujući ponašanje podnosioca ustavne žalbe, kao okrivljenog u osporenom krivičnom postupku, Ustavni sud je, iz spisa predmeta Osnovnog suda u Staroj Pazovi – Sudska jedinica u Inđiji K. 8/15 (ranije Opštinski sud u Inđiji K. 273/07 i Osnovni sud u Sremskoj Mitrovici K. 560/10) , utvrdio da podnosilac, iako uredno obavešten, u toku postupka čak pet puta nije prist upio na zakazan glavni pretres, kako je to opisano u tački 3. ob razloženja ove odluke. Ustavni sud, takođe, konstatuje da je uvidom u spise predmeta Osnovnog suda u Staroj Pazovi – Sudska jedinica u Inđiji K. 8/15 utvrdio da su okrivljeni u međusobnom sadejstvu, među njima i podnosilac ustavne žalbe, zajedno opstruirali rad suda zloupotrebom svojih procesnih ovlašćenja, što je po oceni Suda prevashodno uticalo na to da postupak traje deset godina. (videti Odluku Ustavnog suda Už-117/2017 od 5. marta 2020. godine).
Ocenjujući postupanje nadležnih sudova, Ustavni sud je utvrdio da je istraga protiv podnosioca ustavne žalbe trajala osam meseci, s obzirom na to da je proširena protiv petoosumnjičenog, čije prisustvo sud nije mogao da obezbedi tri meseca, i pored većeg broja naredbi za prinudno dovođenje; da je od stupanja optužnice Opštinskog javnog tužilaštva u Inđiji Kt. 321/06 od 7. juna 2007. godine na pravnu snagu ( odbijanjem prigovora okrivljenih rešenjima Opštinskog suda u Inđiji Kv. 147/07 od 26. juna 2007. godine, Kv. 158/07 od 28. juna 2007. godine i Kv. 13/08 od 20. februara 2008. godine), do zakazivanja glavnog pretresa 6. oktobra 2010. godine, proteklo dve godine i osam meseci , te da se period procesne neaktivnosti u navedenom periodu može staviti na teret Opštinskom sud u u Inđiji .
U daljem toku postupka, kada je nadležnost sa vođenje krivičnog postupka prešla na Osnovni sud u Sremskoj Mitrovici, u periodu od 1. januara 2010. do 1. januara 2014. godine, glavni pretres bio je zakazan 15 puta, od čega je održan samo četiri puta . Ustavni sud ukazuje na to da, iako bi se moglo staviti na teret Osnovnom sudu u Sremskoj Mitrovici to što od 15 puta zakazivan glavni pretres nije mog ao biti održan 11 puta , Ustavni sud je uvidom u spise premeta Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K. 560/10 (kasnije Osnovni sud u Staroj Pazovi K. 8/15) utvrdio da je taj sud preduzimao sve mere koje mu ZKP dozvoljava, kako bi obezbedio da procesne pretpostavke za održavanje glavnog pretresa budu ispunjene, pa je tako sud prema okrivljenom prema kojem je pozivanje i prinudno dovođenje bilo neuspešno, raspisao poternicu i odredio pritvor, a kada ni to nije bilo dovoljno da se obezbedi njegovo prisustvo na glavnom pretresu, doneo je rešenje o suđenju u odsustvu (videti predmet Ustavnog suda Už-117/2017) . Ustavni sud takođe ukazuje i na to da je Osnovni sud u Sremskoj Mitrovici u navedenom periodu, pokušavao da spreči zloupotrebu procesne opstrukcije postupka od strane okrivljenih, tako što je novčano kažnjavao branioce okrivljenih i svedoke, koji su izbegavali dolazak po uredno uručenom pozivu, a i kada nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za održavanje glavnog pretresa, u cilju ekonomičnosti postupka, kad je to bilo moguće van glavnog pretresa je izvodio pojedine dokaze.
Nakon ukidanja prvobitno donete prvostepene osuđujuće presude, rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 3856/ 13 od 18. decembra 2014. godine, predmetni krivični postupak je u dve sudske instance pravnosnažno okončan za godinu dana i sedam meseci, što se, i pored malog broja puta održanog glavn og pretres a pred Osnovnim sud om u Staroj Pazovi – Sudska jedinica u Inđiji , ne može okarakterisati kao neažurno postupanje suda, s obzirom na to da je i taj sud van glavnog pretresa izv eo pojedine dokaze, u cilju ekonomičnijeg vođenja postupka, i tako umanjio štetne posledice nemogućnosti da obezbedi procesne pretpostavke za održavanje glavnog pretresa, zbog naizmeničnog izostajanja petorice okrivljenih i njihovih branilaca i pored urednog pozivanja.
Polazeći od svega navedenog, Ustavni sud konstatuje da ukupno desetogodišnje trajanje predmetnog krivičnog postupka u odnosu na podnosioca ustavne žalbe, koliko je proteklo od pokretanja istrage protiv njega ( 29. septembra 200 9. godine), do njegovog pravnosnažnog okončanja (28. septembra 2016. godine), samo po sebi, a naročito imajući u vidu ocenu Suda da Opštinski sud u Inđiji nije pokazao potrebnu efikasnost u vođenju predmetnog krivičnog postupka nakon stupanja optužnice na pravnu snagu, do prve pravosudne reforme 1. januara 2010. godine, može ukazivati na povredu prava na suđenje u razumnom roku.
Međutim, i pored toga što je utvrđeno da podnosilac ustavne žalbe u ukupnom periodu od deset godina svega pet puta nije pristupio na zakazani glavni pretres, Ustavni sud smatra da, s obzirom na utvrđenu složenosti predmeta odlučivanja, naročito imajući u vidu okolnost da su petorica optuženih koristeći se svojim pravima u toku postupka naizmenično nalazili načine da vrše opstrukciju postupka, svojim izostancima, kao i izostancima branilaca i svedoka (jedan od svedoka koji je morao biti i novčano kažnjavan je rođak podnosioca ustavne žalbe), koje je, i pored zadovoljavajuće reakcije postupajućeg suda da to spreči, dovelo do dugogodišnjeg trajanja krivičnog postupka , te imajući u vidu da je postupajući krivični sud blagovremeno zakazivao glavni pretres, nalagao privođenja, određivao pritvor kada su se za to stekli procesni uslovi, sudio u odsustvu okrivljenom koji je nedostupan , novčano kažnjavao nedošavše branioce i svedoke, pokušavajući da stvori procesne uslove za održavanje glavnog pretresa u odnosu na sve optužene, te da je van glavnog pretresa izvodio pojedine dokaze kada je to bilo moguće, Ustavni sud je, kao i u svojoj Odluci Už-117/2017 od 5. marta 2020. godine utvrdio da Osnovni sud u Staroj Pazovi – Sudska jedinica u Inđiji u predmetu K. 8/15 (ranije predmet Opštinskog sud a u Inđiji K. 273/07 i Osnovn og sud a u Sremskoj Mitrovici K. 560/10) nije tolerisao zloupotrebu prava lica koja u njemu učestvuju. Pored navedenog Ustavni sud ukazuje na to da ustavna žalba ne sadrži konkretne navode kojima bi se argumentovano ukazalo na povredu prava iz člana 32. stav 1. Ustava. Naime, Ustavn i sud je u više svojih rešenja (videti, pored mnogih drugih, Rešenje Už-285/2017 od 28. maja 2019. godine) ukazao da bi, podnosilac koji se poziva na povredu prava na suđenje u razumnom roku, trebalo da u ustavnoj žalbi navede konkretne, činjenično utemeljene razloge vezane za postupanje suda, složenost postupka i sopstveno ponašanje tokom postupka u kojem su donete osporene presude, a kojima bi bila obrazložena istaknuta povreda prava iz člana 32. Ustava. U konkretnom ustavnosudskom predmetu podnosilac ustavne žalbe, osim što je hronološki navodio odluke koje su u predmetnom postupku donošene u periodu od deset godina, nije naveo konkretne razloge kojima bi uverio Ustavni sud da i sam nije učestvovao u opstrukciji dokaznog postupka, koja bi eventualno dovela do zastarelosti krivičnog gonjenja (kao što je u odnosu na jednog od okrivljenih postignuto), te da se prekomerno trajanje predmetnog postupka isključivo može staviti na teret postupajućim organima krivičnog gonjenja.
Sledom navedenog, Ustavni sud je utvrdio da, u konkretnom slučaju, podnosiocu ustavne žalbe nije povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 - Odluka US, 40/15 – dr. zakon i 103/15), ustavnu žalbu odbio kao neosnovanu.
5. Polazeći od svega izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.