Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje u izvršnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu, utvrdivši povredu prava na pravično suđenje. Nižestepeni sud je proizvoljno odbio zahtev za promenu izvršnog poverioca, pogrešno tumačeći da pravnosnažno rešenje o izvršenju na osnovu verodostojne isprave ne predstavlja izvršnu ispravu.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-9328/2016
05.04.2018.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije Milan Stanić, dr Milan Škulić, Miroslav Nikolić, dr Dragana Kolarić, Tatjana Babić, dr Milan Marković i mr Tomislav Stojković, članovi Veća , u postupku po ustavnoj žalbi privrednog društvog „E.“ d.o.o, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike S rbije, na sednici Veća održanoj 5. aprila 2018. godine , doneo je
O D L U K U
Usvaja se ustavna žalba privrednog društvo g „E .“ d.o.o. i utvrđuje da je rešenjem Osnovnog suda u Jagodini IPV(Iv). 49/16 od 19. oktobra 2016. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
O b r a z l o ž e nj e
1. Privredno društvo „E .“ d.o.o. iz Beograda podnelo je Ustavnom sudu, 8. decembra 2016. godine, preko zastupnika J. J , ustavnu žalbu protiv rešenja Osnovnog suda u Jagodini IPV(Iv). 49/16 od 19. oktobra 2016. godine , zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i prava na jednaku zaštitu prava iz člana 36. Ustava.
U ustavnoj žalbi je , pored ostalog, navedeno: da je osporenim drugostepenim rešenjem potvrđeno rešenje sudije pojedinca kojim je odbijen kao neosnovan podnosiočev zahtev za promenu izvršnog poverioca, sa obrazloženjem da je promena izvršnog poveriioca, u smislu člana 23. Zakona o izvršenju i obezbeđenju, moguće samo kada je osnov izvršenja izvršna isprava, a u konkretnom sluačaju osnov izvršenja je verodostojna isprava; da nije jasno kako Osnovni sud u Jagodini tretira pravnosnažno rešenje o izvršenju na osnovu verodostojne isprave, odnosno da li smatraju da je ovo rešenje izvršna isprava samo po sebi ili ne.
Podnosilac je predložio da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu označenih ustavnih prava i poništi osporeno rešenje sudskog veća.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku, uvidom u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Izvršni poverilac „B.“ a.d. Beograd podnela je 17. februara 2010. godine predlog za izvršenje Osnovnom sudu u Jagodini protiv izvršnog dužnika P . Ć, na osnovu verodostojne isprave, radi namirenja nov čanog potraživanja i to na pokretnim stvarima izvršnog dužnika. Osnovni sud u Jagodini je rešenjem Iv. 5265/10 od 27. maja 2010. godine odredio predloženo izvršenje.
Osnovni sud u Jagodini je rešenjem IPV(Iv). 17/10 od 30. decembra 2010. godine odbio kao neosnovan prigovor izvršnog dužnika i potvrdio rešenje o izvršenju Iv. 5265/10 od 27. maja 2010. godine.
Viši sud u Jagodini je rešenjem Gž. 58/11 od od 20. januara 2011. godine odbio kao neosnovanu žalbu izvršnog dužnika i potvrdio navedeno rešenje Osnovnog suda u Jagodini .
Između „B.“ a.d, kao cedenta, i privrednog društva „E .“ d.o.o kao cesionara , ovde podnosilac ustavne žalbe, zaključen je ugovor o prenosu potraživanja koji je overen pred notarom pod brojem UOP 2262-2015 od 31. jula 2015. godine , a aneskom tog uvora je utvrđeno da se na privredno društvo „E .“ d.o.o. prenosi potraživanje iz rešenja Osnovnog suda u Jagodini Iv. 5265/10.
U međuvremenu, predmet je dobio novi broj Iv. 10742/10.
Privredno društvo „E.“ d.o.o, ovde podnosilac ustavne žalbe, podnelo je 17. juna 2016. godine zahtev za promenu izvršnog poverioca, pozivajući se na ugovor o prenosu potraživanja UOP 2262-2015 od 31. jula 2015. godine, pri čemu je istaknuto da izvršenje sprovede sud.
Osnovni sud u Jagodini je rešenjem Iv. 10742/10 od 5. jula 2016. godine obustavio izvršenje, saglasno odredbi 547. stav 2. Zakona o izvršenju i obezbeđenju („Sl užbeni glasnik RS“, broj 106/15), jer se izvršni poverilac „B.“ a.d. nije izjasnila da li želi da izvršenje sprovode sud ili javni izvršitelj.
Privredno društvo „E.“ d.o.o. je 22. jula 2016. godine podnelo podnesak Osnovnom sudu u Jagodini koji je označen kao prigovor/zahtev za otklanjanje nepravilnosti, a u kom podnesku je obavestio izvršni sud da je ranije podneo zahtev za promenu izvršnog poverioca i u kom zahtevu je dato i izjašnjenje , u smislu odredbe člana 547. Zakona o izvršenju i obezbeđenju.
Osnovni sud u Jagodini je rešenjem Iv. 10742/10 od 16. avgusta 2016. godine odbio kao neosnovan zahtev privrednog društva „E .“ d.o.o. za promenu izvršnog poverioca. U obrazloženju osporenog rešenja je navedeno da je promena izvršnog poverioca, u smislu člana 23. Zakona o izvršenju i obezbeđenju ("Službeni glasnik RS", br. 31/11, 99/11, 109/13-Odluka US, 55/14 i 139/ 14), moguća samo kada je osnov rešenja o izvršenju izvršna isprava, a u konkretnom slučaju osnov rešenja o izvršenju je verodostojna isprava.
Privredno društvo „E.“ d.o.o. je 29. avgusta 2016. godine protiv navedenog rešenja su dije pojedinca izjavi lo prigovor i zahtev za otklanjanje nepravilnosti identične sadržine. U prigovoru, odnosno zahtevu za otklanjanje nepravilnosti je navedeno: da rešenje o izvršenju na osnovu verodostojne isprave po sticanju svojstva pravnosnažnosti i izvršnosti stiče status izvršne isprave u svom obavezujeć em delu, što je nesporno u sudskoj praksi; da je izvesno da je u ovoj fazi postupka rešenje o izvršenju pravnosnažno i izvršno, a dalji postupak se vodi se vodi na osnovu izvršne isprave, bez obzira što je pokrenut na osnovu verodostojne isprave; da podnosilac na osnovog navedenog rešenja o izvršenju, kao izvršne isprave , može da pokrene izvršni postupak, i to primenom pravila iz člana 23. Zakona o izvršenju i obezbeđenju.
Osnovni sud u Jagodini je osporenim rešenjem IPV(Iv). 49/16 od 19. oktobra 2016. godine odbio kao neosnovan prigovor izjavljen protiv rešenja toga suda Iv. 10742/10 od 16. avgusta 2016. godine, prihvatajući pravni stav koji je dao sudija pojedinac. Osporeno rešenje je dostavljeno podnosiocu ustavne žalbe 8. novembra 2016. godine.
Osnovni sud u Jagodini je rešenjem Iv. 10742/10 od 24. novembra 2016. godine, u stavu prvom izreke, odbacio kao nedozvoljenu žalbu („prigovor/zahtev za otklanjanje nepravilnosti“) privrednog društva „E .“ d.o.o. podnet u protiv rešenja o obustavi izvršnog postupka, dok je, u stavu drugom izre ke odbacio kao nedozvoljen zahtev za otklanjanje nepravilnosti istog privrednog društva. U obrazloženju navedenog rešenja je, između ostalog, navedeno: da kako je zahtev privrednog društva „E .“ d.o.o. za promenu izvršnog poverioca odbijen kao neosnovan, to je nedozvoljena njegova žalba („prigovor/zahtev za otklanjanje nepravilnosti“) protiv rešenja o obustavi izvršenja; da kako je zahtev za otklanjanje nepravilnosti identične sadržine kao i prigovor koji je podnet protiv rešenja toga suda Iv. 10742/10 od 16. avgusta 2016. godine, a koji je odbijen kao neosnovan rešenjem veća tog suda IPV(Iv). 49/16 od 19. oktobra 2016. godine , to je predmetni zahtev nedozvoljen.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbama člana 23. Zakona o izvršenju i obezbeđenju("Službeni glasnik RS", br. 31/11, 99/11, 109/13-Odluka US, 55/14 i 139/14) bilo je propisano : da se izvršenje određuje i sprovodi i na predlog i u korist lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršni poverilac, ako ono javnom ili u skladu sa zakonom overenom ispravom dokaže da je potraživanje na njega preneto ili da je na njega na drugi način prešlo pre ili u toku postupka, a ako to nije moguće, prenos ili prelaz potraživanja dokazuje se pravnosnažnom, odnosno konačnom odlukom donetom u parničnom, prekršajnom ili upravnom postupku (stav 1.); da se odredba stava 1. ovog člana shodno primenjuje i u slučaju izvršenja protiv lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao dužnik (stav 2.); da u slučaju prenosa ili prelaza potraživanja sa izvršnog poverioca na treće lice nakon donošenja rešenja o izvršenju, sticalac stupa na mesto izvršnog poverioca (stav 3 .).
5. Razmatrajući ustavnu žalbu sa aspekta istaknute povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud pre svega naglašava da je pravilnu primenu merodavnog prava nadležan da ceni instancioni (viši) sud u zakonom propisanom postupku kontrole zakonitosti odluka nižestepenih sudova. Ustavni sud nije nadležan da ocenjuje pravilnost činjeničnih i pravnih zaključaka redovnih sudova, osim u slučaju kada je primena merodavnog materijalnog i/ili procesnog prava bila očigl edno proizvoljna, odnosno arbitrerna na štetu podnosioca ustavne žalbe, što može dovesti do povrede Ustavom zajemčenog prava na pravično suđenje. Stoga je Ustavni sud, u određenim situacijama, koje prvenstveno zavise od konkretnih okolnosti slučaja i utemeljenosti iznetih ustavnopravnih razloga, nadležan da ceni povredu prava iz člana 32. stav 1. Ustava i sa stanovišta primene materijalnog odnosno procesnog prava. Na ovakav zaključak upućuje i stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: ESLjP) izražen u presudi Khamidov protiv Rusije, od 15. novembra 2007. godine (broj aplikacije 72118/01, stav 170.), u kojoj je taj sud konstatovao da nije njegov zadatak da donosi odluku umesto domaćih sudova koji su u najboljoj poziciji da ocene prezentovane dokaze, ustanove činjenično stanje i tumače domaće pravo, te da, u principu, Evropski sud neće intervenisati, osim ukoliko su odluke domaćih sudova arbitrerne ili očigledno neosnovane.
Ustavni sud najpre ukazuje da je rešenjima Osnovnog sud a u Jagodini pravnosnažno odbijen kao neosnovan zahtev podnosioca ustavne žalbe za promenu izvršnog poverioca. U obrazloženju rešenja izvršnog suda je navedeno da je promena izvršnog poverioca, u smislu člana 23. ZIO iz 2011. godine , moguće samo kada je osnov izvršenja izvršna isprava, a u konkretnom slučaju osnov izvršenja je verodostojna isprava. Međutim, u konkretnom slučaju overenim ugovorom o prenosu potraživanja UOP 2262-2015 od 31. jula 2015. godine na podnosioca ustavne žalbe je preneto potraživanje iz rešenja o izvršenju Osnovnog suda u Jagodini Iv. 5265/10 od 27. maja 2010. godine, koje je steklo svojstvo pravnosnažnosti (i izvršnosti), a koji akt ima karakter izvršne isprave. Pravnosnažna odluka izvršnog suda o obavezivanju dužnika da namiri potraživanje iz verodostojne isprave, predstavlja izvršnu ispravu (videti Odluku Už- 250/2016 od 8. februara 2018. godine). U daljoj fazi izvršnog postupka pravno dejstvo proizvodi pravnosnažno rešenje o izvršenju. Podnosilac ustave žalbe je, takođe, u prigovoru protiv rešenja kojim je odbijen njegov zahtev za promenu izvršnog poverioca jedino i izričito naveo da je rešenje o izvršenju na osnovu verodostojne isprave po sticanju svojstva pravnosnažnosti i izvršnosti steklo status izvršne isprave i da se dalji postupak vodi na osnovu te izvršne isprave, bez obzira što je pokrenut na osnovu verodostojne isprave. Međutim, sudsko veće Osnovnog suda u Jagodini u osporenom rešenju je samo konstatovalo navode iz podnosiočevog prigovora, ukratko prikazalo činjenično stanje, suštinsko ponovilo pravnu ocenu sudije pojedinca, ali se nije konkretno izjasnilo o jedinom istaknutom pravnom relevatnom navodu iz prigovora podnosioca ustavne žalbe.
Pored navedenog, podnosilac je uz ustavnu žalbu dostavio niz odluka izvršnog suda kojim je prihvaćen njegov zahtev za promenu izvršnog poverioca u izvršnom postupku pokrenut om na osnovu vero dostojne isprave - zaključak Osnovnog suda u Vrbasu Iv. 3274/13 od 15. marta 2016. godine, zaključak Tre ćeg osnovnog suda u Beogradu Iv. 1384/15 od 4. marta 2016. godine, zaključak Privrednog suda u Požarevcu Iv. 1406/12 od 2. marta 2016. godine, zaključak Osnovnog suda u Mladenovcu Iv. 29730/11 od 12. februara 2016. godine, rešenje Prvog osnovnog suda u Beogradu Iv. 1020402/10 od 4. aprila 2016. godine i zaključak Privrednog suda u Beogradu Iv. 16012/12 od 30. decembra 2015. godine. Svi navedeni akti izvršnog suda odnose se na promenu istog izvršnog poverioca „B.“ a.d, izvršnog poverioca i u ovom izvršnom postupku, i prenos potraživanja u tim postupcima je izvršen na osnovu istog overenog ug ovora o prenosu potraživanja UOP 2262-2015 od 31. jula 2015. godine, isprave o prenosu potraživanja koja se ističe i u ovom izvršnom postupku.
6. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud je utvrdio da je podnosiocu ustavne žalbe osporenim rešenjem Osnovnog sud a u Jagodini IPV(Iv). 49/16 od 19. oktobra 2016. godine povređeno pravo na pravično suđenje zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava, te je ustavnu žalbu usvojio , saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 -Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15).
7. Međutim, Ustavni sud konstatuje da se štetne posledice u konkretnom slučaju ne mogu otkloniti poništajem osporenog rešenja Osnovnog sud a u Jagodini IPV(Iv). 49/16 od 19. oktobra 2016. godine, u smislu člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, jer je izvršni postupak pravnosnažno obustavljen (na ovaj način je Sud postupio i u ranijoj donetoj Odluci Už-2944/2014 od 29. septembra 2016. godine, zatim kada je tokom izvršnog postupka otvoren stečaj nad izvršnim dužnikom, videti Odluku Už -503/2009 od 2. novembra 2011. godine, ili kad iz nekog drugog razloga nije bilo moguće poništiti rešenje izvršnog suda, videti Odluku Už -1947/2013 od 14. aprila 2016. godine).
8. S obzirom na to da je Ustavni sud utvrdio povredu prava na pravno suđenje, to se nije upuštao u razmatranje navoda o povredi prava na jednaku zaštitu prava iz člana 36. stav 1. Ustava.
9. Na osnovu svega iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić, s.r.