Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje zbog odbacivanja revizije
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu, utvrdivši povredu prava na pravično suđenje. Vrhovni kasacioni sud je proizvoljno odbacio reviziju kao neblagovremenu, ignorišući dokaze o pravovremenoj predaji pošti i propuste nižestepenog suda u evidentiranju podneska.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Su da Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, Lidija Đukić, dr Nataša Plavšić i dr Jovan Ćirić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi O. a.d. Novi Sad, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 16. jula 2020. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba O. a.d. Novi Sad i utvrđuje da je rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev2. 1563/17 od 28. juna 2017. godine povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije .
2. Poništava se rešenje Vrhovnog kasacionog suda Rev2. 1563/17 od 28. juna 2017. godine i određuje da isti sud ponovo odluči o reviziji koju je podnositeljka ustavne žalbe izjavila protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 3435/16 od 5. decembra 2016. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. O. a.d. Novi Sad je , 26. oktobra 2017. godine , preko punomoćnika dr E. V , advokata iz Novog Sada, Ustavnom sudu podnela ustavnu žalbu protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rev2. 1563/17 od 28. juna 2017. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i prava na jednaku zaštitu prava i prava na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava .
U ustavnoj žalbi se navodi: da je osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda odbačena revizija tužene – ovde podnositeljke ustavne žalbe izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 3435/16 od 5. decembra 2016. godine kao neblagovremena; da se u osporenom rešenju konstatuje da je punomoćnik tužene pobijanu dru gostepenu presudu primio 16. januara 2017. godine, a da je reviziju protiv drugostepene presude izjavio 20. februara 2017. godine, usled čega je revizija neblagovremena; da je međutim revizija upućena sudu preporučenom pošiljkom 17. februara 2017. godine, te je blagovremena; da se osporena sudska odluka temelji na očiglednoj tehničkoj grešci u računanju rokova, odnosno na nepravilno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju usled čega su povređena navedena ustavna prava podnositeljke. Predlaže se da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu navedenih ustavnih prava podnositeljke, poništi osporeno rešenje Vrhovnog kasacionog suda i naloži tom sudu da ponovo odluči o reviziji podnositeljke.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, iz sadržine ustavne žalbe i uvidom u dokumentaciju dostavljenu uz ustavnu žalbu i spise predmet Osnovnog suda u Bečeju P1. 145/15, utvrdio sledeće:
Osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev2. 1563/17 od 28. juna 2017. godine odbačena je kao neblagovremena revizija tužene – ovde podnositeljke ustavne žalbe izjavljen protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 3435/16 od 5. decembra 2016. godine. U obrazloženju osporenog revizijskog rešenja se navodi: da je Vrhovni kasacioni sud ispitao blagovremenost izjavljene revizije na osnovu člana 410. stav 1. u vezi člana 403. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 … 55/14) i utvrdio da je revizija tužene neblagovremena; da je tuženu u prvostepenom i drugostepenom postupku zastupala advokat dr E. V . koja je, prema dostavnici u spisima, pobijanu drugostepenu presudu primila 16. januara 2017. godine; da je reviziju protiv drugostepene presude is ti advokat izjavio 20. februara 2017. godine, uz priloženo punomoćje; da je poslednji dan roka od 30 dana za izjavljivanje revizije bio 15. februara 2017. godine, državni praznik Sretenje, koji se obeležava sa dva neradna dana (15. februara i 16. februara), zbog čega je poslednji dan za izjavljivanje revizije bio 17. februar 2017. godine koji je radni dan – petak; da je s obzirom na navedeno, protekao rok za izjavlji vanje revizije od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude u smislu člana 403. stav 1. ZPP, pa je stoga revizija tužene neblagovremena.
U spisima predmeta Osnovnog suda u Bečeju P1. 145/15 nalazi se revizija podnositeljke snabdevena prijemnim pečatom suda sa datumom prijema 20. februar 2017. godine, na kome je označeno da je revizija dostavljena poštom i da je vreme prijema 12.00 časova. U spisima predmeta se ne nalazi koverat u kome je revizija dostavljena sudu.
Podnositeljka ustavne žalbe je uz ustavnu žalbu priložila kopiju povratnice o uručenju preporučene pošiljke RE259768840RS od 17. februara 2017. godine, upućene Osnovnom sudu u Bečeju sa oznakom „revizija – V . M . - O.“, na kojoj se nalazi potpis lica koje je primilo pošiljku i označilo datum prijema 20. februar 2017. godine. Uz ustavnu žalbu su dostavljeni i potvrda pošte o prijemu preporučena pošiljke RE259768840RS od 17. februara 2017. godine i izveštaj o praćenju statusa pošiljke RE259768840RS na sajtu JP Pošta Srbije.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava zajemčeno je svakom pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbama člana 36. Ustava jemči se jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave (stav 1.) i utvrđuje da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu (stav 2.).
Članom 104. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. br. 72/11, 49/13 – Odluka US, 74/13 - Odluka US i 55/14) je propisano: da je podnesak koji je vezan za rok je blagovremen ako je podnet sudu pre isteka roka (stav 1.) i da se d an podnošenja podneska upućenog sudu preko pošte preporučenom pošiljkom ili upućenog telegrafskim putem smatra kao dan podnošenja sudu (stav 2.); , dok je članom 403. stav 1. propisano da protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, stranke mogu da izjave reviziju u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude.
5. Ustavni sud ukazuje da se pravom na pravično suđenje, zajemčenim članom 32. stav 1. Ustava, građanima jemči, pre svega, da će postupak u kome se odlučuje o njihovim pravima i obavezama biti sproveden na način da im kroz nezavisnost i nepristrasnost suda, javno raspravljanje, ravnopravno učešće u postupku, odlučivanje u razumnom roku, primenom i poštovanjem propisanih pravila postupka, bude omogućeno pravično suđenje. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je u konkretnom postupku od strane redovnih sudova došlo do povrede ili uskraćivanja Ustavom zajemčenih garantija prava na pravično suđenje, te da li je osporeni postupak u celini bio pravičan u smislu navedene odredbe Ustava.
Ustavni sud i u ovom ustavnosudskom predmetu konstatuje da u postupku po ustavnoj žalbi nije nadležan da preispituje zaključke i ocene redovnih sudova u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni način na koji su redovni sudovi primenili pravo u postupku radi odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, ukoliko iz razloga navedenih u ustavnoj žalbi i priloženih dokaza, ne proizlazi da je njihovo zaključivanje u osporenim odlukama bilo očigledno proizvoljno, odnosno da sudski postupak u celini nije bio pravičan na način kako je to utvrđeno članom 32. stav 1. Ustava.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud je razmotrio navode ustavne žalbe i utvrdio da je u oceni blagovremenosti revizije koju je podnela podnositeljka, Vrhovni kasacioni sud pošao od stanja u spisima predmeta, u kojima se nalazi revizija podnositeljke sa prijemnim pečatom prvostepenog suda sa datumom prijema 20. februara 2017. godine , što bi reviziju zaista moglo činiti neblagovremenom u smislu člana 403. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Međutim, Ustavni sud je konstatovao da tom prilikom Vrhovni kasacioni sud nije uzeo u obzir očigledne propuste prvostepenog suda u zavođenju revizije. Naime, prvostepeni sud je propustio da u prijemnom pečatu označi da li se radi o običnoj ili preporučenoj pošiljci i kada je pošiljka poslata, tj. predata pošti, a u predmet nije uložen koverat u kome je pošiljka dostavljena iz koga bi se moglo utvrditi kada je revizija poslata. Pri tome, kako je u prijemnom pečatu označeno da je revizija primljena u sudu 20. februara 2017. godine u 12.00 časova, očigledno je da je ista morala biti poslata pre navedenog datuma. Stoga je , po oceni Ustavnog suda, bilo potrebno da revizijski sud prilikom odlučivanja uzme u obzir i navedeni propust prvostepenog suda u zavođenju uložene revizije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ocenio da je osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev2. 1563/17 od 28. juna 2017. godine povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na pravično suđenje, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava, te je, saglasno članu 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon i 103/15), usvojio ustavnu žalbu, odlučujući kao u tački 1. izreke.
6. Ustavni sud je ocenio da se štetne posledice utvrđene povrede prava mogu otkl oniti jedino poništajem osporenog rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rev2. 1563/17 od 28. juna 2017. godine i određivanjem da u ponovnom postupku taj sud donese novu odluku o reviziji podnositeljke ustavne žalbe izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 3435/16 od 5. decembra 2016. godine, te je, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao u tački 2. izreke.
S obzirom na to da je utvrdio povredu prava na pravično suđenje i poništio osporeno rešenje , Ustavni sud nije posebno razmatrao postojanje povrede odredbi člana 36. Ustava istaknute u ustavnoj žalbi.
7. Na osnovu svega izloženog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45 . tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.
Slični dokumenti
- Už 123/2019: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje
- Už 5999/2019: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje zbog arbitrarnog odbacivanja žalbe
- Už 9521/2018: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje pogrešnim utvrđivanjem blagovremenosti revizije
- Už 6058/2017: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
- Už 14013/2018: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje