Odluka Ustavnog suda o odbijanju žalbe u sporu o zakupu poslovnog prostora

Kratak pregled

Odbija se kao neosnovana ustavna žalba D. M. protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu. Ustavni sud je ocenio da je drugostepeni sud dao ustavnopravno prihvatljive razloge za svoju odluku o naknadi štete zbog korišćenja poslovnog prostora bez pravnog osnova.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-955/2009
28.12.2011.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Brane Milovanovića iz Sremske Mitrovice, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 28. decembra 2011. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Brane Milovanovića izjavljena protiv presude Opštinskog sudstva u Sremskoj Mitrovici P. 150/07 od 2. septembra 2008. godine i presude Okružnog suda u Sremskoj Mitrovici Gž. 767/09 od 12. maja 2009. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Brana Milovanović iz Sremske Mitrovice je 12. juna 2009. godine preko punomoćnika Miroslava Miloševića, advokata iz Rume, Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv presude Opštinskog suda u Sremskoj Mitrovici P. 150/07 od 2. septembra 2008. godine i presude Okružnog suda u Sremskoj Mitrovici Gž. 767/09 od 12. maja 2009. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na pravno sredstvo, zajemčenih članom 32. stav 1. i članom 36. stav 2. Ustava Republike Srbije.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, kojom je ustavna žalba ustanovljena kao posebno i izuzetno pravno sredstvo za zaštitu Ustavom zajemčenih prava i sloboda, Ustavni sud je u postupku po ustavnoj žalbi nadležan jedino da ispituje postojanje povreda ili uskraćivanja Ustavom zajemčenih prava i sloboda, te se stoga i navodi ustavne žalbe moraju zasnivati na ustavnopravim razlozima kojima se, sa stanovišta Ustavom utvrđene sadržine označenog ustavnog prava ili slobode, potkrepljuju tvrdnje o njegovoj povredi ili uskraćivanju. To istovremeno znači da Ustavni sud nije nadležan da, postupajući po ustavnoj žalbi, kao instancioni (viši) sud još jednom ispituje zakonitost osporenih akata ili radnji, pa iz tih razloga formalno pozivanje na povredu ustavnih prava i sloboda, samo po sebi, ustavnu žalbu ne čini dopuštenom.

3. Polazeći od navedenog, a imajući u vidu sadržinu ustavne žalbe, Ustavni sud je ocenio da se navodi podnosioca ne mogu smatrati ustavnopravnim razlozima kojima se argumentuju tvrdnje o povredi označenih prava, već se od Ustavnog suda, u suštini, traži da kao instancioni sud još jednom oceni zakonitost osporenih akata. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07), odbacio ustavnu žalbu, jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.

4. S obzirom na izneto, Sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.