Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u vezi srazmerne penzije
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv presude Upravnog suda kojom je odlučeno o srazmernom delu starosne penzije. Žalba je odbačena jer nisu postojale Ustavom i zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: sudija dr Agneš Kartag Odri, koja zamenjuje predsednika i sudije dr Olivera Vučić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, mr Tomislav Stojković, Milan Stanić, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Milana Vešovića iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 26. maja 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Milana Vešovića izjavljena protiv presude Upravnog suda II-1 U. 14761/10 (2009) od 13. januara 2011. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Milan Vešović iz Beograda je 1. marta 2011. godine, Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv presude Upravnog suda II-1 U. 14761/10 (2009) od 13. januara 2011. godine, zbog povrede prava iz čl. 3, 16, 18, 22, 36. i 70. Ustava Republike Srbije.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da je jedna od pretpostavki za dopuštenost ustavne žalbe da se ona zasniva na ustavnopravnim razlozima kojima se, sa stanovišta sadržine označenih Ustavom zajemčenih prava i sloboda, ukazuje na njihovu povredu ili uskraćivanje.
3. U sprovedenom prethodnom postupku Ustavni sud je utvrdio da je osporenom presudom Upravnog suda II-1 U. 14761/10 (2009) od 13. januara 2011. godine, odbijena kao neosnovana tužba tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, u predmetu određivanja srazmernog dela starosne penzije.
U obrazloženju osporene presude navedeno je: da je rešenjem Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje - Filijala Beograd broj 613355 od 25. juna 2009. godine tužiocu, ovde podnosiocu ustavne žalbe, kao korisniku starosne penzije po rešenju iste Filijale 613355 od 27. marta 2003. godine određen srazmeran deo starosne penzije od 15.575,81 dinara mesečno, počev od 1. maja 2008. godine.
Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje – Direkcija Beograd rešenjem 02/1 broj 195641 od 10. septembra 2009. godine stavom 1. dispozitiva odbio je žalbu tužioca Milana Vešovića kao neosnovanu. Stavom 2. dispozitiva istog rešenja naloženo je prvostepenom organu da odluči o pravu na razliku shodno članu 41. stav 8. Sporazuma između Republike Srbije i Republike Crne Gore o socijalnom osiguranju i da zaključkom ispravi razloge privremenosti u stavu 11. obrazloženja prvostepenog rešenja.
Upravni sud je ocenio da je pobijano rešenje tuženog organa pravilno i zakonito, da je doneto bez povrede pravila upravnog postupka, te da su tužbeni navodi isti kao i oni koji su isticani u žalbenom postupku, pa razloge koje je za svoju odluku dao drugostepeni organ prihvata i sud.
4. U sprovedenom prethodnom postupku Ustavni sud je utvrdio da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na to da je osporenom presudom povređeno Ustavom zajemčeno pravo podnosioca ustavne žalbe na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo iz člana 36. i pravo na penzijsko osiguranje iz člana 70. Ustava. Naime, podnosilac ustavne žalbe nije naveo argumente koji bi bili potkrepljeni dokazima da je u sprovedenom upravnom postupku i upravom sporu došlo do povrede navedenih Ustavom garantovanih prava, jer se suština navoda podnosioca odnosi na pogrešno tumačenje odredaba Zakona o osnovama penzijskog i invalidskog osiguranja i Sporazuma između Republike Srbije i Republike Crne Gore o socijalnom osiguranju.
Ustavni sud konstatuje da se ustavna žalba ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost odluka redovnih sudova. Ustavni sud, odlučujući o ustavnoj žalbi ne može ocenjivati pravilnost zaključaka redovnih sudova u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja i načina na koji su sudovi primenili materijalno pravo, ukoliko iz razloga koji su navedeni u ustavnoj žalbi ne proizilazi da je zaključivanje suda u osporenoj sudskoj odluci bilo očigledno proizvoljno.
Takođe, podnosilac ustavne žalbe nije izneo ustavnoprihvatljive razloge za navode o povredi prava na jednaku pravnu zaštitu u postupku pred sudom i prava na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava, niti je dostavio dokaze o drugačijem postupanju suda u istoj pravnoj situaciji.
Odlučujući o delu ustavne žalbe koji se odnosi na povredu čl. 3, 16, 18. i 22. Ustava, Ustavni sud konstatuje da se odredbama ovih članova Ustava ne jemči ni jedno samostalno ljudsko pravo, već je reč o osnovnim načelima na kojima počiva ostvarivanje svih Ustavom zajemčenih ljudskih i manjinskih prava i sloboda. Stoga je povreda ovih načela akcesorne prirode i može biti vezana samo za istovremeno učinjenu povredu ili uskraćivanje nekog određenog ustavnog prava ili slobode. U tom smislu, da bi Ustavni sud u postupku po ustavnoj žalbi cenio da li je osporenim pojedinačnim aktom ili radnjom došlo do povrede označenih načela, navodi o učinjenoj povredi moraju biti u vezi sa povredom ili uskraćivanjem konkretnog označenog ljudskog ili manjinskog prava ili slobode, što u ustavnoj žalbi nije učinjeno.
Na osnovu svega izrečenog, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.
5. Saglasno izloženom, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
ZAMENjUJE
PREDSEDNIKA USTAVNOGSUDA
Sudija
dr Agneš Kartag Odri
Slični dokumenti
- Už 1944/2011: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u predmetu starosne penzije
- Už 3097/2010: Odbacivanje ustavne žalbe zbog osporavanja utvrđenog činjeničnog stanja u parnici
- Už 415/2012: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravnu sigurnost
- Už 667/2011: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nenavođenja ustavnopravnih razloga
- Už 4323/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe privrednog društva „Hemiks”
- Už 3972/2015: Povreda prava na suđenje u razumnom roku zbog višestrukog ukidanja odluka
- Už 869/2011: Odbacivanje ustavne žalbe zbog nepostojanja ustavnopravnih razloga u upravnom sporu