Usvojena ustavna žalba zbog nedovoljne naknade za povredu prava na suđenje u razumnom roku

Kratak pregled

Ustavni sud usvojio je ustavnu žalbu i utvrdio povredu prava na pravično suđenje, jer je podnositeljki dosuđena neprimereno niska naknada nematerijalne štete od 400 evra zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-9748/2020
08.02.2024.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, Gordana Ajnšpiler Popović, dr Nataša Plavšić, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás) i dr Vladan Petrov, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi R. T . iz Banatskog Novog Sela kod Pančeva, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 8. februara 2024. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba R . T . i utvrđuje da je stavom drugim izreke presude Osnovnog suda u Pančevu Prr. 64/20 od 15. juna 2020. godine i presudom Višeg suda u Pančevu Gž rr. 469/20 od 25. avgusta 2020. godine podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.

2. Utvrđuje se pravo R. T . na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznose isplaćene po osnovu presude Višeg suda u Pančevu Gž rr. 469/20 od 25. avgusta 2020. godine, kao i za ostale iznose koji su podnositeljki eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Pančevu u predmetu St. 141/12. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

3. Odbacuje se zahtev podnositeljke ustavne žalbe za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom.

O b r a z l o ž e nj e

1. R. T . iz Banatskog Novog Sela kod Pančeva je , 2. oktobra 2020. godine, preko punomoćnika A . Z, advokata iz Pančeva, Ustavnom sudu podnela ustavnu žalbu protiv stava drugog izreke presude Osnovnog suda u Pančevu Prr. 64/20 od 15. juna 2020. godine i presude Višeg suda u Pančevu Gž rr. 469/20 od 25. avgusta 2020. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje, prava na rehabilitaciju i naknadu štete i prava na jednaku zaštitu prava i pravno sredstvo, iz člana 32. stav 1. i čl. 35. i 36. Ustava Republike Srbije.

Podnositeljka ustavne žalbe navodi da joj je osporenim presudama dosuđeno 400 evra na ime novčanog obeštećenja zbog prethodno utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Pančevu u predmetu St. 141/12, pa da je visina dosuđene naknade neprimereno mala, jer navedeni sudski postupak traje duže od osam godina. Predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, utvrdi podnositeljki ustavne žalbe pravo na naknadu nematerijalne štete i dosudi joj troškove drugostepenog postupka i troškove za sastavljanje ustavne žalbe.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnositeljke ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njeno Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, pa je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnopravnoj stvari:

Rešenjem Privrednog suda u Pančevu R4 St. 1059/19 od 21. avgusta 2019. godine usvojen je prigovor predlagača, ovde podnositeljke ustavne žalbe, i utvrđeno da je povređeno pravo predlagača na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred tim sudom nad stečajnim dužnikom Preduzećem … „T.“ Pančevo u stečaju, u predmetu St. 141/12, a u kome je podnositeljka ustavne žalbe prijavila svoja potraživanja iz radnog odnosa prema stečajnom dužniku, koja su joj u tom postupku priznata.

Osnovni sud u Pančevu je 15. juna 2020. godine doneo osporenu presudu Prr. 64/20, kojom je: u stavu prvom izreke delimično usvojio tužbeni zahtev tužilje, ovde podnositeljke ustavne žalbe, i obavezao tuženu Republiku Srbiju da joj, na ime novčanog obeštećenja za neimovinsku štetu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, isplati iznos od 400 evra, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate prema srednjem kursu Narodne banke Srbije, sa zakonskom zateznom kamatom; u stavu drugom izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtev preko dosuđenog iznosa a do traženog iznosa od 2.000 evra; u stavu trećem izreke obavezao tuženu da naknadi tužilji troškove parničnog postupka.

Odlučujući o žalbama parničnih stranaka, Viši sud u Pančevu je osporenom presudom Gž rr. 469/20 od 25. avgusta 2020. godine odbio kao neosnovane žalbe i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Ispitujući navode podnositeljke ustavne žalbe o povredi prava na pravično suđenje u predmetnom parničnom postupku, Ustavni sud je najpre zaključio da podnositeljka osporava presude u delu u kome je pravnosnažno odbijen kao neosnovan njen tužbeni zahtev za isplatu novčanog obeštećenja zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Pančevu u predmetu St. 141/12 , a koja joj je prethodno utvrđena u postupku po prigovoru radi ubrzavanja postupka. U konkretnom slučaju, postupajući sudovi su osporenim presudama odbili kao neosnovan tužbeni zahtev podnositeljke ustavne žalbe preko dosuđenog iznosa od 400 evra , u dinarskoj protivvrednosti, a do traženog iznosa od 2.000 evra , u domaćoj valuti . U tom smislu, Ustavni sud je utvrdio da se navodi podnositeljke ustavne žalbe o povredi prava iz člana 32. stav 1. Ustava zasnivaju na tvrdnjama da je visina novčanog obeštećenja, koja joj je dosuđena, nedovoljna i nepravična.

Polazeći od iznetog, Ustavni sud upućuje na stavove i ocene koji su detaljno izneti u Odluci Už- 7309/2018 od 17. decembra 2020. godine, a koji se primenjuju i u konkretnom slučaju. Ustavni sud smatra da su za odlučivanje u ovoj ustavnopravnoj stvari od značaja stavovi Evropskog suda za ljudska prava izraženi u predmetu Stanković protiv Srbije (predstavka broj 41285/19, odluka od 19. decembra 2019. godine). Naime, Evropski sud za ljudska prava se u toj odluci prvi put izjašnjavao o tome da li je visina naknade neimovinske št ete koja je dosuđena od strane „redovnih“ sudova na osnovu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (zbog neizvršenja/kašnjenja u izvršenju sudskih odluka u kojima je dužnik preduzeće sa isključivim ili većinskim državnim ili društvenim kapitalom), dovoljna i adekvatna. Razmatrajući prigovor tužene države o gubitku statusa „žrtve“, Evropski sud za ljudska prava je primetio da je iznos naknade nematerijalne štete od 800 evra koji su domaći sudovi dosudili podnositeljki predstavke, niži od iznosa koje taj sud dosuđuje u sličnim predmetima, ali je naglasio da se pitanje adekvatnosti dosuđenog iznosa naknade mora ceniti u svetlu svih okolnosti slučaja, što uključuje ne samo trajanje konkretnog postupka, već i vrednost naknade koja se ocenjuje u kontekstu životnog standarda u određenoj državi, kao i činjenicu da će u okviru nacionalnog sistema ova naknada u principu biti dosuđena i isplaćena brže i ranije nego da o tome odlučuje Evropski sud (stav 23.). Zaključujući da se dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete od 800 evra može smatrati dovoljnim i adekvatnim za pretrpljenu povredu prava na suđenje u razumnom roku, te da je, posledično, podnositeljka predstavke izgubila status „žrtve“ u smislu člana 34. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, to je Evropski sud za ljudska prava odbacio tu predstavku.

Ustavni sud nalazi da se, u situaciji kada se ustavnom žalbom sa stanovišta odredbe člana 32. stav 1. Ustava osporava presuda kojom je podnositeljki dosuđeno novčano obeštećenje za neimovinsku štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku, a koja je utvrđena zbog nemogućnosti podnositeljke da u primerenom roku naplati utvrđeno potraživanje iz radnog odnosa od poslodavca – dužnika koji je preduzeće sa isključivim ili većinskim društvenim ili državnim kapitalom, istaknuta povreda prava na pravično suđenje mora ispitivati primenom stavova Evropskog suda za ljudska prava izraženih u odluci Stanković protiv Srbije. U tom smislu, Ustavni sud ukazuje da ocena dosuđene visine naknade neimovinske štete u ovoj ustavnopravnoj stvari nema karakter instancionog postupanja Ustavnog suda, već predstavlja mehanizam kojim se obezbeđuje da se zajemčena prava tumače u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava kao međunarodne institucije koja nadzire njihovo sprovođenje. Ustavni sud ističe da je, u cilju usklađivanja svoje prakse sa jedinstvenim pristupom Evropskog suda u rešavanju ovog spornog pitanja, doneo Odluku Už- 277/2017 od 4. juna 2020. godine (koja je objavljena na interne t stranici Ustavnog suda: www.ustavni.sud.rs i u „Službenom glasniku Republike Srbije“, broj 104/20), kojom je usvojio ustavnu žalbu M.K, D.M. i S.J. i utvrdio da je osporenim rešenjima, kojima im je dosuđena naknada nematerijalne štete primenom odredaba Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova, povređeno pravo podnosilaca na suđenje u razumnom roku, jer dosuđena visina nije predstavljala dovoljnu i adekvatnu naknadu za pretrpljenu povredu navedenog ustavnog prava, pa je Sud ocenio da se ne može smatrati da su njenim dosuđivanjem podnosioci izgubili status „žrtve“. Istom odlukom je podnosiocima ustavne žalbe utvrđeno pravo na naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti, umanjenom za iznose koji su im već isplaćeni po istom osnovu.

Primenjujući prethodno izloženo na konkretan slučaj, a imajući u vidu i da je podnositeljki ustavne žalbe pre pokretanja parničnog postupka radi isplate novčanog obeštećenja na ime naknade nematerijalne štete utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku zbog nemogućnosti da u primerenom roku naplati svoje potraživanje iz radnog odnosa od poslodavca koji predstavlja preduzeće u državnoj svojini – Preduzeće u društvenoj svojini za preradu voća i povrća „Tamiš-hladnjača“ Pančevo u stečaju, Ustavni sud je ocenio da je osporenim presudama, kojima je podnositeljki dosuđen iznos od 400 evra, u dinarskoj protivvrednosti, povređeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava. Iz tih razloga, Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu u ovom delu, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon, 103/15, 10/23 i 92/23), pa je odlučio kao u prvom delu tačke 1. izreke.

5. Razmatrajući način otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava, Ustavni sud se, takođe, poziva na obrazloženje Odluke Už-7309/2018 od 17. decembra 2020. godine.

Ustavni sud je ocenio da je utvrđivanje prava podnositeljki ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u visini koju Evropski sud smatra dovoljnom i adekvatnom novčanom satisfakcijom zbog nemogućnosti naplate potraživanja u razumnom roku, najdelotvorniji način otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava.

Ustavni sud je, saglasno članu 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. izreke, utvrdio pravo podnositeljke ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti obračunatoj po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznose isplaćene po osnovu presude Višeg suda u Pančevu Gž rr. 469/20 od 25. avgusta 2020. godine, kao i za ostale iznose koji su podnositeljki eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Pančevu u predmetu St. 141/12. Naknada nematerijalne štete se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

Nakon što je podnositeljki ustavne žalbe utvrdio povredu prava na pravično suđenje i pravo na naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je našao da je bespredmetno razmatranje ustavne žalbe u odnosu na istaknute povrede prava iz čl. 35. i 36. Ustava.

U vezi sa zahtevom za naknadu materijalne štete na ime troškova drugostepenog parničnog postupka, Ustavni sud je ustavnu žalbu i u tom delu odbacio, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka. Stoga je Ustavni sud odbacio ustavnu žalbu u ovom delu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, rešavajući kao u drugom delu tačke 1. izreke.

6. U pogledu zahteva podnositeljke ustavne žalbe za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo načelan

stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, a da u konkretnom slučaju ne postoje bilo kakve izuzetne i posebne okolnosti koje bi opravdale drugačiju primenu člana 6. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu (videti presudu u predmetu Evropskog suda za ljudska prava Dragan Kovačević protiv Hrvatske, broj predstavke 49281/15 od 12. maja 2022. godine, stav 83.). Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ovaj zahtev, rešavajući kao u tački 3. izreke.

7. S obzirom na sve napred izloženo, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9), člana 46. tačka 9) i člana 47. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Snežana Marković, s.r.

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.