Odbacivanje ustavne žalbe zbog nenadležnosti i nedostatka ustavnopravnih razloga

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu. Deo žalbe koji se odnosi na rešenje iz 2004. godine odbačen je zbog nenadležnosti ratione temporis, dok za rešenje iz 2008. nisu navedeni ustavnopravni razlozi koji bi ukazali na povredu Ustavom zajemčenih prava.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-977/2008
07.04.2011.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Dragane Đokić iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 7. aprila 2011. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Dragane Đokić izjavljena protiv rešenja Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I. (I) 109/04 od 8. juna 2004. godine i rešenja I. (I) 109/04 od 24. marta 2008. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Dragana Đokić iz Beograda je 11. avgusta 2008. godine podnela Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv rešenja Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I. (I) 109/04 od 8. juna (u ustavnoj žalbi je pogrešno navedeno od 8. avgusta) 2004. godine i rešenja I. (I) 109/04 od 24. marta 2008. godine, zbog toga što u tom "izvršnom postupku nije ispoštovan princip vladavine zakona i pravičnog suđenja u razumnom roku".

U ustavnoj žalbi se navodi da je Peti opštinski sud u Beogradu doneo presudu P. 1501/99 od 26. oktobra 2001. godine da se otac podnositeljke ustavne žalbe Miloš Đokić, kao nosilac stanarskog prava, odnosno zakupac stana na neodređeno vreme, sa svim licima i stvarima iseli iz stana broj 12 u Beogradu, ul. Nade Naumović broj 5 i ispražnjeni stan preda na slobodno raspolaganje opštini Voždovac, te da je na osnovu te presude, na zahtev poverioca, Četvrti opštinski sud u Beogradu doneo rešenje o dozvoli izvršenja I. (I) 109/04 od 8. juna 2004. godine. Dalje podnositeljka, pored ostalog, navodi da se osporenim izvršnim rešenjem posredno traži njeno iselenje na osnovu sudske odluke koja se ne odnosi na nju i koja je doneta u postupku u kome nije bila stranka; da joj je povređeno ustavno pravo da učestvuje u sudskom postupku u kome se odlučuje o njenim pravima i obavezama; da je navedena sudska odluka nezakonita i neizvršiva, te da je zbog toga podnositeljka ustavne žalbe 1. februara 2008. godine podnela predlog Četvrtom opštinskom sudu u Beogradu da rešenjem proglasi nedopuštenim izvršenje rešenja tog suda I. (I) 109/04 od 8. juna 2004. godine prema njoj; da je Četvrti opštinski sud u Beogradu rešenjem I. (I) 109/04 od 24. marta 2008. godine odbacio prigovor podnositeljke kao nedozvoljen; da je ona protiv ovog rešenje 15. maja (u ustavnoj žalbi pogrešno navedeno 15. avgusta) 2008. godine podnela prigovor o kome sud do dana podnošenja ustavne žalbe nije odlučio, "što znači da nema suđenja u razumnom roku". Podnositeljka predlaže da Ustavni sud odloži izvršenje rešenja Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I. (I) 109/04 od 8. juna 2004. godine do pravnosnažnog okončanja parnice pred Petim opštinskim sudom u Beogradu P. 877/08 u kojoj podnositeljka traži da sud utvrdi da ona, posle iselenja Miloša Đokića, ima pravo da nastavi sa trajnim korišćenjem predmetnog stana kao zakupac na neodređeno vreme.

2. Ustavna žalba je kao pravno sredstvo ustanovljena Ustavom Republike Srbije, koji je stupio na snagu 8. novembra 2006. godine. Saglasno članu 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskaraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Prema odredbi člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS" broj 109/07), koji je stupio na snagu 6. decembra 2007. godine, ustavna žalba se može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.

Članom 113. Zakona propisano je: da se ustavna žalba može izjaviti i protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje, a kojim je povređeno ili uskraćeno ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom, ako je taj akt ili radnja izvršena od dana proglašenja Ustava do dana stupanja na snagu ovog zakona (stav 2.); da se ustavna žalba u slučaju iz stava 2. ovog člana može izjaviti u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona (stav 3.).

Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da se ustavna žalba može izjaviti samo protiv pojedinačnog akta koji je donet ili radnje koja je izvršena nakon proglašenja Ustava Republike Srbije, 8. novembra 2006. godine.

Prema članu 85. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, ustavna žalba, pored ostalog, mora da sadrži i razloge žalbe i navode u čemu se sastoji povreda ili uskraćivanje zajemčenog prava za koje se tvrdi da je povređeno.

3. U postupku prethodnog ispitivanja ustavne žalbe Ustavni sud se upoznao sa sadržinom ustavne žalbe i dostavljene dokumentacije i ostvario uvid u spise predmeta bivšeg Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I. (I) 109/04.

U tom postupku Ustavni sud je utvrdio da je osporeno rešenje Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I. (I) 109/04 od 8. juna 2004. godine doneto pre stupanja na snagu Ustava, te je ustavnu žalbu u odnosu na navedeno rešenje odbacio kao nedopuštenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka.

4. Ustavni sud je takođe, utvrdio da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali da su osporenim rešenjem Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I. (I) 109/04 od 24. marta 2008. godine i postupanjem toga suda povređena Ustavom zajemčena prava na pravično suđenje i na suđenje u razumnom roku, na koja se u ustavnoj žalbi poziva.

Naime, rešavajući o prigovoru podnositeljke od 1. februara 2008. godine, Četvrti opštinski sud u Beogradu je osporenim rešenjem I. (I) 109/04 od 24. marta 2008. godine odbacio prigovor trećeg lica – ovde podnositeljke ustavne žalbe kao nedozvoljen, za šta je u obrazloženju rešenja dao iscrpne razloge. Po oceni Ustavnog suda, iz ustavne žalbe ne proizlazi da je osporeno rešenje Četvrtog opštinskog suda u Beogradu doneto proizvoljnom ili arbitrernom primenom materijalnog prava, niti se u ustavnoj žalbi navode ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali da je osporenim rešenjem povređeno pravo podnositeljke na pravično suđenje. Osim toga, podnositeljka je izjavila prigovor na osporeno rešenje 15. maja 2008. godine, ustavnu žalbu je podnela 11. avgusta 2008. godine, a u tom periodu spisi predmeta su, inače, zbog odlučivanja o predlogu izvršnog dužnika za izjavljivanje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv pravosnažnog rešenja I. (I) 109/04 od 8. juna 2004. godine, bili dostavljeni Republičkom javnom tužilaštvu i vraćeni sudu posle punih mesec dana. Iz navedenog, po oceni Ustavnog suda, očigledno proizlazi da ne postoji povreda prava podnositeljke na suđenje u razumnom roku. Ovo posebno imajući u vidu i to da je podnositeljka istovetan prigovor već bila podnela Četvrtom opštinskom sudu u Beogradu 18. jula 2007. godine, a isti je odbačen rešenjem tog suda od 29. avgusta 2007. godine iz istih razloga koji su izneti u osporenom rešenju od 24. marta 2008. godine.

Polazeći od navedenog, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu i u odnosu na osporeno rešenje Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I. (I) 109/04 od 24. marta 2008. godine, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

5. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

 

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša Slijepčević

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.