Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku u upravnom postupku pred katastrom

Kratak pregled

Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu i utvrđuje povredu prava na suđenje u razumnom roku u upravnom postupku pred katastrom koji je trajao osam godina. Sud je ocenio da je prvostepeni organ odgovoran za dugotrajnost postupka zbog neefikasnog postupanja.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-9904/2018
24.03.2022.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, Lidija Đukić, dr Nataša Plavšić i dr Dragana Kolarić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi M. K . iz Niša, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 24. marta 2022. godine, doneo je

O D L U K U

Usvaja se ustavna žalba M. K . i utvrđuje da je u upravnom postupku koji je vođen pred Republičkim geodetskim zavodom – Služba za katastar nepokretnosti Žitorađa u predmetu broj 952-02-733/2010 povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.

O b r a z l o ž e nj e

1. M. K . iz Niša podneo je Ustavnom sudu, 29. avgusta 201 8. godine, ustavnu žalbu protiv rešenja Republičkog geodetskog zavoda 07-3 broj 952-02-22-24772/2016 od 7. februara 2017. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje, prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo, kao i prava na imovinu, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i čl. 36. i 58. Ustava Republike Srbije.

U ustavnoj žalbi se povreda označenih prava obrazlaže time da je osporenim rešenjem Republičkog geodetskog zavoda „posle 12 godina trajanja upravnih i sudskih postupaka“ odbijen zahtev podnosioca zbog proteka roka za njegovo podnošenje, „uprkos činjenici da je inicijalni zahtev predat 17. jula 2006. godine“.

Podnosilac ustavne žalbe je predložio da Ustavni sud poništi osporeni akt i presudu Upravnog suda – Odeljenje u Nišu U. 4169/17 od 14. juna 2018. godine. Ustavnom žalbom nije tražena naknada nematerijalne štete.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosilaca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njihovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvid om u ustavnu žalbu i celokupnu dostavljenu dokumentaciju, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za rešavanje ove ustavnosudske stvari:

3. 1. Rešenjem Službe za katastar nepokretnosti Žitorađa broj 952-02-733/2010 od 17. septembra 2010. godine odbačen je zahtev M . K . (podnosioca ustavne žalbe) „za poništaj fizičke deobe k.p. br. … i … KO Glašinac“, kao neblagovremen, sa obrazloženjem da je podnosilac učestvovao u postupku izlaganja, ali da podatke koji su predmet zahteva nije osporio prigovorom, na osnovu odredaba člana 65. Zakona o državnom premeru i katastru.

Rešenjem Ministarstva životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja broj 952-01-10419/2011-09 od 22. maja 2011. godine poništeno je navedeno rešenje prvostepenog organa i predmet vraćen istom organu na ponovno odlučivanje, jer je iz stanja u spisima predmeta utvrđeno da je podnosilac ustavne žalbe zahtevom od 21. juna 2010. godine tražio ispravku upisa u katastarskom operatu, te da o tom zahtevu nije moglo biti odlučivano kao o zahtevu za poništaj fizičke deobe k.p. br. … i … .

Podnosilac ustavne žalbe je 2. marta 2011. godine podneo tužbu Upravnom sudu zbog nedonošenja rešenja o njegovoj žalbi izjavljenoj protiv rešenja prvostepenog organa od 17. septembra 2010. godine, a Upravni sud je dopisom od 14. juna 2013. godine naložio podnosiocu da se izjasni o tome da li je zadovoljan naknadno donetim rešenjem tuženog organa od 22. maja 2011. godine.

Prvostepeni organ je u ponovnom postupku doneo rešenje broj 952-02-733/2010 od 10. septembra 2014. godine, kojim je odbacio zahtev podnosioca ustavne žalbe za ispravku greške u katastarskom operatu, ocenjujući da on u suštini predstavlja zahtev za poništaj deobe k.p. br. … i …, o kome je doneta pravnosnažna odluka u predmetu tog organa broj 952-02-640/2007.

Podnosilac je 19. marta 2015. godine izjavio žalbu protiv navedenog rešenja prvostepenog organa, koja je odbačena kao neblagovremena zaključkom tog organa od 1. juna 2015. godine. Podnosilac je 30. juna 2015. godine izjavio žalbu protiv navedenog zaključka prvostepenog organa, navodeći da mu pobijano rešenje nije uredno dostavljeno.

Osporenim rešenjem Republičkog geodetskog zavoda poništen je zaključak prvostepenog organa od 1. juna 2015. godine (tačka 1. dispozitiva), poništeno je rešenje prvostepenog organa od 10. septembra 2014. godine (tačka 2. dispozitiva) i odbijen je kao neosnovan zahtev podnosioca za ispravku greške u katastarskom operatu u pogledu podataka upisanih za k.p. br. …/3 i …/3 KO Glašinac (tačka 3. dispozitiva). U obrazloženju osporenog rešenja je navedeno: da su prilikom izrade katastra nepokretnosti iz katastra zemljišta pravilno preuzeti podaci o obliku i površini spornih parcela, koje su upisane spiskom promena iz 1976. godine, a nastale su deobom k.p. …. i …, te nema osnova za ispravku greške; da je katastar nepokretnosti za sporne parcele stupio na snagu 14. januara 2000. godine, te je utvrđeno da su protekli rokovi za ispravku greške u katastarskom operatu predviđeni odredbom člana 137. stav 2. Zakona o državnom premeru i katastru („Službeni glasnik RS“, br. 72/09…96/15).

Podnosilac ustavne žalbe je u tužbi podnetoj Upravnom sudu protiv osporenog rešenja istakao da je prvostepeni organ „dužan da ispravi greške i propuste koje je sam načinio“, a da se radi o očiglednim greškama proizlazi iz činjenica koje su prikazane u zahtevu od 21. juna 2010. godine i ranijim zahtevima koje je podnosio tom organu.

Presudom Upravnog suda – Odeljenje u Nišu U. 4169/17 od 14. juna 2018. godine odbijena je kao neosnovana tužba podnosioca ustavne žalbe podneta 21. marta 2017. godine protiv osporenog rešenja Republičkog geodetskog zavoda.

3.2. Podnosilac ustavne žalbe je zahtevom od 17. jula 2006. godine, na koji se poziva u ustavnoj žalbi , tražio poništaj upisa sudržalaca k.p. broj …/5 KO Glašinac i o tom zahtevu je odlučivano u predmetu prvostepenog organa broj 952-02-323/07.

4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava , na čiju povredu se , pored ostalih, ukazuje u ustavnoj žalbi, utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

Za odlučivanje Ustavnog suda o predmetnoj ustavnoj žalbi od značaja su i sledeće odredbe zakona:

Odredbama Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 33/97 i 31/01 i „Službeni glasnik RS “, broj 30/10 ) bilo je propisano: da se postupak ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druga lica koja učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rešenja (član 14.); da kad drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom postupku odlučne činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja su od uticaja na rešenje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog rešenja nejasan ili je u protivrečnosti sa obrazloženjem, on će dopuniti postupak i otkloniti navedene nedostatke sam ili preko prvostepenog organa ili zamoljenog organa, da ako drugostepeni organ nađe da se na osnovu činjenica utvrđenih u dopunjenom postupku upravna stvar mora rešiti drukčije nego što je rešena prvostepenim rešenjem, on će svojim rešenjem poništiti prvostepeno rešenje i sam rešiti upravnu stvar (član 232. stav 1. ); da ako drugostepeni organ svojim rešenjem poništi prvostepeno rešenje i vrati predmet prvostepenom organu na ponovni postupak, prvostepeni organ je dužan u svemu da postupi po drugostepenom rešenju i da, bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema predmeta, donese novo rešenje, protiv koga stranka ima pravo na žalbu (č lan 232. stav 2.).

Odredbom člana 19. stav 1. Zakona o upravnim sporovima („Službeni list RS“, broj 111/09) propisano je da ako drugostepeni organ, u roku od 60 dana od dana prijema žalbe ili u zakonom određenom kraćem roku, nije doneo rešenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rešenja, a ne donese ga ni u daljem roku od sedam dana po naknadnom zahtevu stranke podnetom drugostepenom organu, stranka po isteku toga roka može podneti tužbu zbog nedonošenja zahtevanog akta.

5. Pozivajući se na odredbu člana 32. stav 1. Ustava, podnosilac ustavne žalbe je istakao da je njegov zahtev odbijen posle 12 godina trajanja postupka, zbog čega je Ustavni sud osnovanost ustavne žalbe ispitivao i sa stanovišta prava na suđenje u razumnom roku.

Ustavni sud je na osnovu izloženih činjenica najpre utvrdio da nemaju činjeničnog utemeljenja navodi ustavne žalbe da je „inicijalni zahtev predat 17. jula 2006. godine“. Naime, tim zahtevom je podnosilac tražio poništaj upisa sudržalaca k.p. broj …/5, a zahtev za ispravku greške u katastarskom operatu, o kome je odlučivano u predmetnom upravnom postupku, podnet je 21. juna 2010. godine. Ovaj sud je stoga od navedenog datuma ocenjivao opravdanost trajanja upravnog postupka koji je vođen u predmetu broj 952-02-733/2010 Republičkog geodetskog zavoda – Služba za katastar nepokretnosti Žitorađa i pr avnosnažno okončan donošenjem presude Upravnog suda – Odeljenje u Nišu U. 4169/17 od 14. juna 2018. godine.

Ustavni sud konstatuje da je osporeni postupak traj ao osam godina, što, samo za sebe, može ukazivati na to da o predmetnom zahtevu nije odlučeno u razumnom roku. Međutim, polazeći od toga da je pojam razumnog trajanja postupka relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca, a pre svega od složenosti pravnih pitanja i činjeničnog stanja u konkretnom sporu, ponašanja podnosioca ustavne žalbe, postupanja upravnih organa i sudova koji su vodili postupak, kao i značaja istaknutog prava za podnosioca, Ustavni sud je ispitivao da li su i u kojoj meri navedeni kriterijumi uticali na ovako dugo trajanje postupka.

Ustavni sud je ocenio da predmetni upravn i postupak ni je bio složen, ni u pogledu činjeničn ih, niti pravnih pitanja .

Ispitujući značaj predmeta postupka za podnosioca ustavne žalbe, Ustavni sud konstatuje da je on kao vlasnik predmetnog zemljišta imao pravni interes da se u razumnom roku u tvrdi opravdanost njegovog zahteva za ispravku greške u katastarskom operatu.

Ispitujući postupanje upravnih i sudskih organa u ovoj pravnoj stvari, Ustavni sud je ocenio da odgovornost za dugo trajanje predmetnog upravnog postupka snosi prvostepeni organ, budući da je najpre odlučivao o zahtevu koji nije bio predmet osporenog postupka, a nakon poništavanja rešenja u postupku po žalbi podnosioca, posle tri godine i četiri meseca, ponovo je u suštini odlučio na isti način . Ovaj sud, takođe, konstatuje da je predmetni postupak trajao šest i po godina kada je drugostepeni organ iskoristio ovlašćenje iz člana 232. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku da poništi prvostepeno rešenje i sam reši upravnu stvar, i to godinu i po dana nakon podnošenja žalbe podnosioca. Po nalaženju Ustavnog suda, upravni spor u kome je ocenjivana zakonitost osporenog rešenja Republičkog geodetskog zavoda je okončan u okviru standarda razumnog roka.

Ocenjujući ponašanje podnosioca ustavne žalbe, Ustavni sud je utvrdio da je podnosilac tužbom zbog ćutanja uprave blagovremeno tražio donošenje rešenja o njegovoj žalbi protiv rešenja prvostepenog organa od 17. septembra 2010. godine, ali da potom duže od tri godine nije koristio sredstva za ubrzanje postupka zbog nedonošenja rešenja prvostepenog organa u ponovnom postupku, odnosno godinu i po dana zbog kašnjenja u donošenju osporenog akta drugostepenog organa .

Ustavni sud je, polazeći od svega navedenog, ocenio da navedeni doprinos podnosilaca ustavne žalbe ne može uticati na ocenu Suda o tome da je u upravnom postupku koji je vođen pred Republičkim geodetskim zavodom – Služba za katastar nepokretnosti Žitorađa u predmetu broj 952-02-733/2010 povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku. Ustavni sud je, stoga, saglasno odredb i člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon i 103/15) , u ovom delu usvojio ustavnu žalbu , odlučujući kao u prvom delu izreke.

Imajući u vidu da podnosilac ustavne žalbe nije istakao zahtev za naknadu štete, a krećući se u okviru zahteva ustavne žalbe, Ustavni sud je, u skladu sa odredbama člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, ocenio da je utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku dovoljan način pravičnog zadovoljenja podnosioca.

6. Ustavnom žalbom se, takođe, ukazuje na to da je osporenim rešenjem Republičkog geodetskog zavoda odbijen zahtev podnosioca zbog proteka roka za njegovo podnošenje, „uprkos činjenici da je inicijalni zahtev predat 17. jula 2006. godine“.

Ispitujući ove navode ustavne žalbe sa stanovišta prava na pravično suđenje, Ustavni sud je najpre konstatovao da osporeno rešenje Republičkog geodetskog zavoda i presuda Upravnog suda – Odeljenje u Nišu U. 4169/17 od 14. juna 2018. godine ne sadrže navod o tome kada je podnosilac ustavne žalbe podneo zahtev za ispravku greške u katastarskom operatu, iako je ta činjenica od značaja za donošenje odluke o predmetnom zahtevu. Ovaj sud je, međutim, imao u vidu da je drugostepeni organ u obrazloženju rešenja od 22. maja 2011. godine naveo da je iz stanja u spisima predmeta utvrdio da je podnosilac ustavne žalbe 21. juna 2010. godine podneo zahtev za ispravku upisa u katastarskom operatu. Polazeći od navedenog, Ustavni sud je našao da je činjenica o datumu podnošenja predmetnog zahteva utvrđena u predmetnom upravnom postupku i da propust u vezi sa navođenjem te činjenice u osporenom aktu nije uticao na pravičnost predmetnog postupka u celini.

Ustavni sud je, takođe, konstatovao da je odredbom člana 137. stav 2. Zakona o državnom premeru i katastru bilo propisano da se greške, nedostaci i propusti o upisanim stvarnim pravima na nepokretnostima, mogu ispraviti u roku od deset godina od dana upisa u održavanju katastra nepokretnosti ili u roku od deset godina od dana početka primene katastra nepokretnosti ( član 137. stav 2.). Saglasno članu 113. navedenog Z akona, održavanje katastra nepokretnosti jeste prikupljanje, utvrđivanje i provođenje nastalih promena na nepokretnostima i stvarnim pravima na njima, koje su od uticaja na podatke katastra nepokretnosti nastale posle potvrđivanja katastra nepokretnosti u skladu sa odredbama ovog zakona.

Imajući u vidu da je u predmetnom upravnom postupku utvrđeno da podaci o obliku i površini k.p. br. …/3 i …/3 KO Glašinac nisu upisani u postupku održavanja katastra nepokretnosti, već su prilikom izrade katastra nepokretnosti preuzeti iz katastra zemljišta, da je katastar nepokretnosti za sporne parcele stupio na snagu 14. januara 2000. godine i da je predmetni zahtev podnet 21. juna 2010. godine, Ustavni sud nalazi da je ustavnopravno prihvatljiv zaključak donosioca osporenog akta da su protekli rokovi za podnošenje zahteva za ispravku greške u katastarskom operatu propisani zakonom.

Polazeći od navedenog, Ustavni sud je ocenio da ustavna žalba ne sadrži ustavnopravn e razloge koji bi ukazivali na povredu istaknutih prava iz člana 32. stav 1. i čl. 36. i 58. Ustava.

Ustavni sud je, stoga, u preostalom delu odbacio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka, rešavajući kao u drugom delu izreke.

7. S obzirom na sve izloženo, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Snežana Marković, s.r.

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.