Utvrđena povreda prava zbog nedovoljne naknade za povredu prava na suđenje u razumnom roku

Kratak pregled

Ustavni sud usvojio je ustavne žalbe i utvrdio da je podnosiocima povređeno pravo na pravično suđenje. Dosuđeni iznosi naknade nematerijalne štete zbog dugotrajnog stečajnog postupka ocenjeni su kao neadekvatni, te je utvrđeno pravo na višu naknadu.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-9932/2018
10.03.2022.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, Lidija Đukić, dr Nataša Plavšić i Gordana Ajnšpiler Popović, članovi Veća, u postupku po ustavnim žalbama M. B, N . Đ, D . J, M . N, Lj . C . i N . P, svih iz Leskovca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 10. marta 2022. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba M. B . i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 654/18 od 24. januara 2019. godine podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

2. Usvaja se ustavna žalba N. Đ . i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 607/18 od 10. januara 2019. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

3. Usvaja se ustavna žalba D. J . i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 494/18 od 4. septembra 2018. godine podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

4. Usvaja se ustavna žalba M. N . i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 441/18 od 24. jula 2018. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

5. Usvaja se ustavna žalba Lj. C . i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 445/18 od 24. jula 2018. godine podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

6. Usvaja se ustavna žalba N. P . i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 374/18 od 14. avgusta 2018. godine podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

7. Utvrđuje se pravo M. B . na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznos isplaćen po osnovu presude Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 654/18 od 24. januara 2019. godine, kao i za ostale iznose koji su podnositeljki ustavne žalbe eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

8. Utvrđuje se pravo N. Đ . na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznos isplaćen po osnovu presude Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 607/18 od 10. januara 2019. godine, kao i za ostale iznose koji su podnosiocu ustavne žalbe eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

9. Utvrđuje se pravo D. J . na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznos isplaćen po osnovu presude Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 494 /18 od 4. septembra 2018. godine, kao i za ostale iznose koji su podnositeljki ustavne žalbe eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

10. Utvrđuje se pravo M. N . na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznos isplaćen po osnovu presude Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 441/18 od 24. jula 2018. godine kao i za ostale iznose koji su podnosiocu ustavne žalbe eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

11. Utvrđuje se pravo Lj. C . na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznos isplaćen po osnovu presude Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 445/18 od 24. jula 2018. godine , kao i za ostale iznose koji su podnositeljki ustavne žalbe eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

12. Utvrđuje se pravo N. P . na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznos isplaćen po osnovu presude Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 37 4/18 od 14. avgusta 2018. godine, kao i za ostale iznose koji su podnositeljki ustavne žalbe eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

13. Odbacuju se ustavne žalbe M. B, N . Đ, D . J, M . N, Lj . C . i N . P . izjavljene zbog povrede prava na imovinu, iz člana 58. Ustava, u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10.

O b r a z l o ž e nj e

1. M. B . iz Leskovca i druga lica navedena u uvodu i izreci izjavili su Ustavnom sudu, u periodu od 29. avgusta 2018. godine do 6. februara 2019. godine, preko punomoćnika T . S, advokata iz Leskovca, ustavne žalbe protiv presuda Višeg suda u Leskovcu navedenih u tač. 1. do 6. izreke, zbog povrede prava iz člana 32. stav 1. i člana 36. stav 1. Ustava R epublike Srbije, kao i zbog povrede prava na imovinu, iz člana 58. Ustava Republike Srbije, u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10 .

Ustavnim žalbama se osporavaju pravnosnažne presude donete u parničnim postupcima vođenim po tužbama podnosilaca ustavnih žalbi za isplatu novčanog obeštećenja za neimovinsku štetu zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku, a koje su podnete protiv Republike Srbije u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/15). Osporenim presudama pravnosnažno je obavezana tužena da podnosiocima, na ime novčanog obeštećenja , zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10 , isplati novčane iznose od po 400 evra, u dinarskoj protivvrednosti, prema srednjem kursu Narodne banke Srbije, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate.

Podnosioci su naveli da su dosuđeni iznosi suprotni praksi Evropskog suda za ljudska prava, te su u prilog tome istakli primere iz prakse Evropskog suda, na osnovu kojih smatraju da je sud trebalo da im dosudi višu novčanu naknadu. Takođe, podnosioci ističu da im je povređeno pravo na imovinu u osporenom stečajnom postupku koji se vodi prema DP „V.“ iz Vučja, jer nisu namirili svoja potraživanja iz radnog odnosa.

Od Ustavnog suda se traži da utvrdi istaknute povrede ustavnih prava i da poništi osporene presude. Pored toga, podnosioci ističu i zahtev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 2.000 evra, kao i zahtev za naknadu troškova na ime sastava ustavne žalbe.

Ustavni sud je, u skladu sa odredbama člana 43. st. 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), ustavne žalbe spojio radi jedinstvenog postupanja.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalb e u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u ustavn e žalb e i priloženu dokumentaciju, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:

Rešenjima Privrednog suda u Leskovcu usvojeni su prigovori podnosilaca ustavnih žalbi, te je utvrđeno da je podnosiocima povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se kod tog suda vodi nad stečajnim dužnikom DP „V .“ iz Vučja u predmetu St. 11/10, a u kome su podnosioci prijavili svoja potraživanja iz radnog odnosa prema stečajnom dužniku, koja su im u tom postupku priznata.

Presudama Osnovnog suda u Leskovcu tužena Republika Srbija – Privredni sud u Leskovcu je obavezana da podnosiocima na ime novčanog obeštećenja za nematerijalnu štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u navedenom stečajnom postupku isplati iznos od po 400 evra, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do konačne isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, dok je tužbeni zahtev podnosilaca ustavnih žalbi preko dosuđenog do traženog iznosa od 800 evra odbijen.

Viši sud u Leskovcu je osporenim presudama iz tač. 1. do 6. izreke odbio žalbe ovde podnosilaca ustavnih žalbi i potvrdio ožalbene prvostepene presude Osnovnog suda u Leskovcu.

4. Odlučujući o ustavnim žalbama izjavljenim protiv presuda Višeg suda u Leskovcu iz tač. 1. do 6. izreke zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud konstatuje da se navodi podnosilaca o učinjenoj povredi označenog ustavnog prava zasnivaju na tome da je visina novčanog obeštećenja koja im je dosuđena zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku nedovoljna i nepravična, odnosno da nije adekvatna.

U vezi osnovanosti ovih navoda i tvrdnji podnosilaca, a koji se odnose na osporene presude, Ustavni sud upućuje na stavove i ocene koji su detaljno izneti u Odluci Už-7309/2018 od 17. decembra 2020. godine, a koji se primenjuju u konkretnom slučaju .

Ustavni sud nalazi da su u konkretnom slučaju od značaja stavovi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) izraženi u odluci u predmetu Stanković protiv Srbije (predstavka broj 41285/19, odluka od 19. decembra 2019. godine).

Naime, Evropski sud se u odluci u predmetu Stanković protiv Srbije prvi put izjašnjavao o tome da li je visina naknade neimovinske štete koja je, na osnovu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, dosuđena od strane „redovnih“ sudova, zbog neizvršenja/kašnjenja u izvršenju sudskih odluka u kojima je dužnik preduzeće sa isključivim ili većinskim državnim ili društvenim kapitalom, dovoljna i adekvatna. Razmatrajući prigovor gubitka statusa „žrtve“ Evropski sud je primetio da je iznos naknade nematerijalne štete od 800 evra koji su domaći sudovi dosudili podnositeljki predstavke, niži od iznosa koje Evropski sud dosuđuje u sličnim predmetima, ali je naglasio da se pitanje adekvatnosti dosuđenog iznosa naknade mora ceniti u svetlu svih okolnosti slučaja, što uključuje ne samo trajanje konkretnog postupka, već i vrednost naknade koja se ocenjuje u kontekstu životnog standarda u određenoj državi, kao i činjenicu da će u okviru nacionalnog sistema ova naknada u principu biti dosuđena i isplaćena brže i ranije nego da o tome odlučuje Evropski sud (stav 23.). Zaključujući da se dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete od 800 evra može smatrati dovoljnim i adekvatnim za pretrpljenu povredu prava na suđenje u razumnom roku, te da je, posledično, podnositeljka predstavke izgubila status „žrtve“ u smislu člana 34. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Evropski sud je odbacio predstavku.

Ustavni sud nalazi da se, u situaciji kada se ustavnom žalbom, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, osporava presuda kojom je podnosiocima pravnosnažno dosuđeno novčano obeštećenje za neimovinsku štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku, a koja je utvrđena zbog nemogućnosti da u primerenom roku naplate svoja pravnosnažno dosuđena potraživanja iz radnog odnosa od poslodavca – dužnika koji je preduzeće sa isključivim ili većinskim društvenim ili državnim kapitalom, istaknuta povreda zajemčenog prava mora ispitivati primenom stavova Evropskog suda izraženih u odluci Stanković protiv Srbije. U tom smislu, u ovom ustavnosudskom predmetu ocena dosuđene visine naknade neimovinske štete nema karakter instancionog postupanja Ustavnog suda, već predstavlja mehanizam kojim se obezbeđuje da se zajemčena prava tumače u skladu sa praksom Evropskog suda kao međunarodne institucije koja nadzire njihovo sprovođenje. Ustavni sud ističe da je u cilju usklađivanja svoje prakse sa jedinstvenim pristupom Evropskog suda u rešavanju ovog spornog pitanja, na sednici održanoj 4. juna 2020. godine, doneo Odluku Už-277/2017 (objavljena na internet stranici Ustavnog suda: www.ustavni.sud.rs i u „Službenom glasniku Republike Srbije“, broj 104/20), kojom je usvojio ustavne žalbe M. K, D. M. i S.J. i utvrdio da je podnosiocima osporenim rešenjima, kojima im je, primenom odredaba Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova, dosuđena naknada na ime nematerijalne štete, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, jer dosuđena visina ne predstavlja dovoljnu i adekvatnu naknadu za pretrpljenu povredu prava na suđenje u razumnom roku, te se ne može smatrati da su njenim dosuđivanjem podnosioci izgubili status „žrtve“. Istom odlukom podnosiocima je utvrđeno pravo na naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti, umanjenom za iznose koji su im već isplaćeni po istom osnovu.

Primenjujući prethodno izloženo na konkretan slučaj, a s obzirom na to da je podnosiocima ustavnih žalbi povreda prava na suđenje u razumnom roku utvrđena zbog nemogućnosti da u primerenom roku naplate svoja potraživanja iz radnog odnosa od poslodavca – stečajnog dužnika koji je privredno društvo sa državnim kapitalom, Ustavni sud je utvrdio da je podnosiocima osporenim presudama Višeg suda u Leskovcu iz tač. 1. do 6 . izreke ( kojima im je na ime novčanog obeštećenja za nematerijalnu štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog suda u Leskovcu St. 11/10, pravnosnažno dosuđen iznos od po 400 e vra, u dinarskoj protivvrednosti) povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon i 103/15), usvojio ustavne žalbe u odnosu na istaknutu povredu prava iz člana 32. stav 1. Ustava, odlučujući kao u tač. 1. do 6. izreke.

5. Razmatrajući način otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava, Ustavni sud se, takođe, poziva na obrazloženje Odluke Už-7309/2018 od 17. decembra 2020. godine.

Ustavni sud je ocenio da je utvrđivanje prava podnosilaca ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u visini koju Evropski sud smatra dovoljnom i adekvatnom novčanom satisfkacijom zbog nemogućnosti naplate potraživanja u razumnom roku, najdelotvorniji način otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava.

Ustavni sud je, saglasno članu 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 7. do 12 . izreke, utvrdio pravo podnosilaca ustavnih žalbi na naknadu nematerijalne štete svakom u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti obračunatoj po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznos isplaćen po osnovu presuda Višeg suda u Leskovcu iz tač. 1. do 6. izreke, kao i za sve ostale iznose koji su podnosiocima ustavnih žalbi eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10.

6. Imajući u vidu da je utvrdio povredu prava na pravično suđenje i da je odredio način otklanjanja štetnih posledica, Ustavni sud nije posebno ispitivao navode ustavnih žalbi vezane za povredu prava iz člana 36. stav 1. Ustava.

7. Razmatrajući ustavne žalbe u delu u kome se ističe povreda prava na imovinu u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10, Ustavni sud ukazuje da Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku predstavlja pravni osnov da se, saglasno članu 31. tog zakona, u postupku pred redovnim sudovima ostvari i pravo na naknadu imovinske (materijalne) štete koju je lice pretrpelo usled nerazumno dugog trajanja sudskog postupka, čime se suštinski ostvaruje i zaštita Ustavom zajemčenog prava na imovinu.

Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, ustavne žalbe u ovom delu odbacio, jer nisu ispunjene Ustavom i zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka, rešavajući kao u tački 13. izreke.

8. U pogledu zahteva podnosilaca za naknadu troškova na ime sastava ustavnih žalbi, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na obrazloženje koje je dato, pored mnogih drugih, u Odluci Už-633/2011 od 8. maja 2013. godine (videti internet stranicu Ustavnog suda na: www.ustavni.sud.rs).

9. Saglasno svemu iznetom, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda, doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Snežana Marković, s.r.

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.