Rešenje Ustavnog suda o izvršenju odluke poništajem pojedinačnog akta

Kratak pregled

Ustavni sud usvaja zahtev za izvršenje svoje ranije odluke i poništava odluku Vrhovnog suda časti Lekarske komore Srbije. Komora nije postupila po nalogu Suda da izmeni pojedinačni akt donet na osnovu neustavne odredbe, već je konstatovala zastarelost.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
XU-304/2015
12.05.2016.
Beograd

Republika Srbija

USTAVNI SUD

Broj: XU-304/2015

________2016. godine

B e o g r a d

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić , predsednik Veća, i sudije dr Bosa Nenadić , Katarina Manojlović Andrić, dr Olivera Vučić, Predrag Ćetković, Milan Stanić, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, na osnovu člana 167. stav 1. tačka 1. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 12. maja 2016. godine, doneo je

R E Š E Nj E

Usvaja se zahtev dr Zorana Kovačevića za izvršenje Rešenja Ustavnog suda XU-480/2014 od 11. juna 2015. godine, tako što se poništava Odluka Vrhovnog suda časti Lekarske komore Srbije Dž-05-4/2010 od 24. novembra 2010. godine, kojom je dr Zoranu Kovačeviću za učinjenu povredu profesionalne dužnosti i ugleda člana Lekarske komore Srbije izrečena disciplinska mera opomene.

O b r a z l o ž e nj e

Ustavnom sudu obratio se dr Zoran Kovačević iz Beograda sa zahtevom za izvršenje Rešenja Ustavnog suda XU-480/2014 od 11. juna 2015. godine, kojim je usvojen njegov zahtev za izvršenje Odluke Ustavnog suda IUo-172/2009 („Službeni glasnik RS“, broj 3 6/11), od 31. marta 2011. godine. Podnosilac zahteva navodi da je Veće Vrhovnog suda časti Lekarske komore Srbije, po prijemu navedenog rešenja Ustavnog suda, donelo Rešenje Dž-42-3/2015 od 5. avgusta 2015. godine, kojim je, pored ostalog, konstatovano da Vrhovni sud časti Lekarske komore Srbije ne može da razmatra i odlučuje u ovoj disciplinskoj stvari, jer je u konkretnoj pravnoj stvari, u skladu sa odredbama člana 47. st. 1. i 4. Zakona o komorama zdravstvenih radnika, nastupila apsolutna zastarelost, te je konstatovano da je ovo rešenje konačno. Podnosilac zahteva smatra da navedeno Rešenje Vrhovnog suda časti Lekarske komore Srbije predstavlja povredu odredaba člana 61. stav 1. i člana 104. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu i odredaba čl. 166. i 171. Ustava. Podnosilac postavlja zahtev da Ustavni sud poništi Rešenje Vrhovnog suda časti Lekarske komore Srbije Dž-42-3/2015 od 5. avgusta 2015. godine i da odredi da se posledice primene neustavnog opšteg akta imaju otkloniti nadoknadom celokupne štete koju je podnosilac pretrpeo, zbog neosnovane osude, povrede časti i ugleda, kao i stvarnih troškova usled vođenih postupaka, izazvanih radnjama i aktima Vrhovnog suda časti Lekarske komore Srbije, a takvo postupanje je, po navodima podnosioca, „ostavilo težak uticaj na tužioca, što je dovelo do poremećaja njegove psihološke stabilnosti, erozije ličnog integriteta i depresije, kao i grube povrede časti i ugleda doktora nauka i redovnog profesora, eminentnog člana lekarske zajednice, i to kako u stručnim krugovima lekarske zajednice, tako i u širim društvenim krugovima“. Stoga, podnosilac zahteva na ime naknade nematerijalne štete iznos od 2.000.000,00 dinara za koji smatra da će „otkloniti posledice neosnovane osude“.

U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio sledeće:

Rešenjem Ustavnog suda XU-480/2014 od 11. juna 2015. godine usvojen je zahtev dr Zorana Kovačevića za izvršenje Odluke Ustavnog suda IUo-172/2009 („Službeni glasnik RS“, broj 3 6/11), od 31. marta 2011. godine i određeno da se dr Zoranu Kovačeviću, kome je Odlukom Vrhovnog suda časti Lekarske komore Srbije Dž-05-4/2010 od 24. novembra 2010. godine izrečena disciplinska mera opomene, posledice izrečene mere otklone izmenom pojedinačnog akta kojim mu je mera izrečena. Istim rešenjem Ustavnog suda poništeno je Rešenje Vrhovnog suda časti Lekarske komore Srbije broj 1154/2011 od 1. jula 2011. godine i određeno da Vrhovni sud časti Lekarske komore Srbije ponovo odluči o zahtevu dr Zorana Kovačevića za izmenu pojedinačnog akta o izrečenoj disciplinskoj meri opomene , u roku od 30 dana od dana dostavljanja ovog rešenja. U navedenom rešenju Ustavni sud je utvrdio da je Odlukom Vrhovnog suda časti Lekarske komore Srbije Dž-05-4/2010 od 24. novembra 2010. godine, za učinjenu povredu profesionalne dužnosti i ugleda člana Lekarske komore Srbije podnosiocu zahteva bila izrečena disciplinska mera opomene, na osnovu odredaba člana 4. stav 1. tačka 1. i stav 2. Pravilnika o radu sudova časti Lekarske komore Srbije, da disciplinska mera opomene nije bila predviđena Zakonom o komorama zdravstvenih radnika („Službeni glasnik RS“, br. 107/05 i 99/10), već da je bila predviđena odredbama člana 48. stav 2. tačka 1) Statuta Lekarske komore Srbije i člana 38. stav 1. tačka 1. Pravilnika o radu sudova časti Lekarske komore Srbije, za koje je Ustavni sud u sud Odlukom IUo-172/2009 od 31. marta 2011. godine u tvrdio da nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. Podnosilac je, saglasno članu 61. Zakona o Ustavnom sudu, blagovremeno podneo zahtev za izmenu tog pojedinačnog akta Vrhovnom sudu časti Lekarske komore Srbije.

Osporenim Rešenjem Veća Vrhovnog suda časti Lekarske komore Srbije Dž-42-3/2015 od 5. avgusta 2015. godine konstatovano je da je Ustavni sud usvojio zahtev dr Zorana Kovačevića iz Beograda za izvršenje Odluke Ustavnog suda IUo-172/2009 („Službeni glasnik RS“, broj 3 6/11), od 31. marta 2011. godine, da je poništio Rešenje Vrhovnog suda časti Lekarske komore Srbije broj 1154/2011 od 1. jula 2011. godine i odredio da Vrhovni sud časti Lekarske komore Srbije ponovo odluči o zahtevu dr Zorana Kovačevića za izmenu pojedinačnog akta o izrečenoj disciplinskoj meri opomene , u roku od 30 dana od dana dostavljanja ovog rešenja. Tačkom 3. istog rešenja konstatovano je da Vrhovni sud časti Lekarske komore Srbije ne može da razmatra i odlučuje u ovoj disciplinskoj stvari, jer je u konkretnoj pravnoj stvari, u skladu sa odredbama člana 47. st. 1. i 4. Zakona o komorama zdravstvenih radnika, nastupila apsolutna zastarelost (zastarelost vođenja postupka), te da je ovo rešenje konačno.

Ustavom Republike Srbije utvrđeno je: da je Ustavni s ud s amostalan i nezavisan državni organ koji štiti ustavnost i zakonitost i ljudska i manjinska prava i s lobode, da s u odluke Ustavnog s uda konačne, izvršne i opšteobavezujuće ( član 166.); da zakon ili drugi opšti akt koji nije s aglasan Ustavu ili zakonu prestaje da važi danom objavljivanja odluke Ustavnog s uda u s lužbenom glasilu ( član 168. s tav 3.); da je s vako dužan da poštuje i izvršava odluku Ustavnog s uda, da Ustavni s ud s vojom odlukom uređuje način njenog izvršenja, kada je to potrebno, kao i da s e izvršenje odluka Ustavnog s uda uređuje zakonom ( član 171. st. 1. do 3. ).

Zakonom o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11 , 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15) propisano je: da kad Ustavni sud odredi način otklanjanja posledica koje su nastale usled primene opšteg akta koji nije u saglasnosti sa Ustavom ili zakonom, odluka Ustavnog suda ima pravno dejstvo od dana njenog objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije“ (član 59.); da svako kome je povređeno pravo konačnim ili pravnosnažnim pojedinačnim aktom, donetim na osnovu zakona ili drugog opšteg akta, za koji je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nije u saglasnosti s Ustavom, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, potvrđenim međunarodnim ugovorima ili zakonom, ima pravo da traži od nadležnog organa izmenu tog pojedinačnog akta, u skladu sa pravilima postupka u kome je pojedinačni akt donet (č lan 61. stav 1.); da se p redlog za izmenu konačnog ili pravnosnažnog pojedinačnog akta, donetog na osnovu zakona ili drugog opšteg akta, za koji je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nije u saglasnosti sa Ustavom, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, potvrđenim međunarodnim ugovorima ili zakonom, može podneti u roku od šest meseci od dana objavljivanja odluke u „Službenom glasniku Republike Srbije“, ako od dostavljanja pojedinačnog akta do podnošenja predloga ili inicijative za pokretanje postupka nije proteklo više od dve godine (član 61. stav 2.); da ako se utvrdi da se izmenom pojedinačnog akta ne mogu otkloniti posledice nastale usled primene opšteg akta za koji je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nije u saglasnosti sa Ustavom, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, potvrđenim međunarodnim ugovorima ili zakonom, Ustavni sud može odrediti da se ove posledice otklone povraćajem u pređašnje stanje, naknadom štete ili na drugi način (član 62.); da su državni i drugi organi, organizacije kojima su poverena javna ovlašćenja, političke stranke, sindikalne organizacije, udruženja građana ili verske zajednice dužni da, u okviru svojih prava i dužnosti, izvršavaju odluke i rešenja Ustavnog suda (član 104. stav 1.); da će u slučaju potrebe, izvršenje odluke i rešenja Ustavnog suda obezbediti Vlada, na način koji je utvrđen posebnim rešenjem Ustavnog suda (član 104. stav 2.).

Iz navedenog proizlazi da su, prema Ustavu, odluke Ustavnog suda konačne, izvršne i opšteobavezujuće , da je svako dužan da poštuje i izvršava odluku U stavnog suda i da Ustavni sud svojom odlukom utvrđuje način njenog izvršenja kada je to potrebno. Takođe, odredbom člana 104. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu propisano je da su državni i drugi organi, organizacije kojima su poverena javna ovlašćenja, političke stranke, sindikalne organizacije, udruženja građana ili verske zajednice dužni da, u okviru svojih prava i dužnosti, izvršavaju odluke i rešenja Ustavnog suda.

Polazeći od navedenih odredaba Ustava i Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud ukazuje da je Vrhovni sud časti Lekarske komore Srbije, u konkretnom slučaju, bio dužan da postupi po Rešenju Ustavnog suda XU-480/2014 od 11. juna 2015. godine i da, po podnetom zahtevu za izmenu pojedinačnog akta , saglasno članu 61. Zakona o Ustavnu sudu, donese odluku o izmeni spornog pojedinačnog akta . Po nalaženju Ustavnog suda, Vrhovni sud časti Lekarske komore Srbije nije postupio po navedenom Rešenju Ustavnog suda, kao što je to propisano odredbom člana 104. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, već je konstatovao da ne može da razmatra i odlučuje u ovoj disciplinskoj stvari, jer je u konkretnoj pravnoj stvari, nastupila apsolutna zastarelost vođenja disciplinskog postupka.

S obzirom na to da Vrhovni sud časti Lekarske komore Srbije nije doneo odluku o izmeni spornog pojedinačnog akta , u smislu odredaba člana 61. Zakona o Ustavnu sudu, Ustavni sud je, saglasno ovlašćenju iz člana 171. stav 2. Ustava, ocenio da se posledice nastale usled primene opšteg akta za koji je Odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom, mogu otkloniti poništajem Odluke Vrhovnog suda časti Lekarske komore Srbije Dž-05-4/2010 od 24. novembra 2010. godine, kojom je podnosiocu zahteva izrečena disciplinska mera opomene, iz razloga što je podnosiocu zahteva bila izrečena disciplinska mera, koja nije bila predviđena Zakonom o komorama zdravstvenih radnika, već je bila predviđena odredbom člana 48. stav 2. tačka 1) Statuta Lekarske komore Srbije, za koju je Ustavni sud utvrdio da nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom ( Odluka Ustavnog suda IUo-172/2009 od 31. marta 2011. godine, objavljena u „Službenom glasniku Republike Srbije“, broj 36/11).

Ustavni sud je razmotrio i druge zahteve podnosioca (za naknadu nematerijalne štete i za poništenje Rešenja Vrhovnog suda časti Lekarske komore Srbije Dž-42-3/2015 od 5. avgusta 2015. godine), ali je, s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, odlučio da se posledice primene neustavnog i nezakonitog opšteg akta, u smislu odredaba člana 61. Zakona o Ustavnom sudu, otklone poništajem Odluke Vrhovnog suda časti Lekarske komore Srbije Dž-05-4/2010 od 24. novembra 2010. godine, te da takva odluka Ustavnog suda predstavlja pravično zadovoljenje podnosioca zahteva.

S obzirom na izneto, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 2) i člana 46. tačka 6) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Rešenje kao u izrec i.

PREDSEDNIK VEĆA

Vesna Ilić Prelić

RK

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.